Za ulazak na stadion mjere kao za Pentagon

Piše: Zvonko Alač

Prije desetak godina, dok u Hrvatskoj još nismo imali najmodernije autoceste u Europi, ljudi su u prometu ginuli u stotinama.

Nakon što su u Parlamentu i Vladi zbrojili da je zbog loših cesta, alkohola, prekomjerne brzine i nedovoljne vozačke vještine, od ‘90-ih do tada u prometu smrtno stradalo gotovo jednako ljudi kao u ratu za neovisnost i oslobođenje zemlje, smislili su genijalan plan i donijeli još genijalniji zakon za prekid smrtnog niza na cestama: vozački ispit poskupit će s 500 na 1.000 eura!

Eto, otprilike toliko smisla ima „zakon“ koji su bez propisane procedure donijeli Hrvatski nogometni savez (HNS), policija i Ministarstvo sporta, kako bi zaustavili i iskorijenili „epidemiju nereda“ i „spiralu nasilja“ na hrvatskim nogometnim stadionima, a čija je glavna mjera: „Zabrana gostujućih navijača i tribine za gostujuće navijače na utakmicama Prve lige i Hrvatskog kupa do kraja sezone 2013/14“.

Umjesto da se žestoko bore za svakog od rijetkih preostalih navijača na hrvatskim stadionima, smislili su način kako rastjerati najbrojnije među onim malobrojnima koji su dovoljno ludi boraviti na ne samo nekomfornim, nego i po zdravlje opasnim stadionima i gledati jednu lošu ligu.

Ova odluka ima jednu bitnu začkoljicu: zabrana gostovanja navijača ne odnosi se na klubove koji „preuzimaju punu odgovornost“ za organizaciju dolaska svojih navijača na gostovanje.

To „preuzimanje odgovornosti“ znači da klub čiji navijači žele ići na gostovanje, uzima osobne podatke navijača i nakon interne sigurnosne provjere, gdje dakle klub preuzima ulogu policije i bira „podobne“ navijače, klubu domaćinu šalje očišćeni i cenzurirani popis onih koji smiju na utakmicu.

Taj popis mora se klubu domaćinu dostaviti 24 sata prije utakmice i mora ga amenovati i policija. Oni koji su tako, da bi na primjer ušli na stadion u Zadru, prošli više sigurnosnih provjera nego prije ulaska u Pentagon, dobivaju famozne „vaučere“ – komadiće papira s kojima tek tada mogu kupiti ulaznicu.

Dakle, oci hrvatskog nogometa, potpomognuti za represiju uvijek spremnom policijom i Ministarstvom sporta, koje je umjesto borbe s nogometnom močvarom navuklo čizme, pa gacajući po bari pazi da ne budi krokodile, imaju novu strategiju.

Umjesto da se žestoko bore za svakog od rijetkih preostalih navijača na hrvatskim stadionima, smislili su način kako birokratskom zavrzlamom i pod krinkom borbe protiv huliganizma, rastjerati najbrojnije među onim malobrojnima koji su dovoljno ludi boraviti na ne samo nekomfornim, nego i po zdravlje opasnim stadionima i gledati jednu lošu ligu.

Zabrana slobode kretanja

Zemlja koju rastaču nesposobnost i bahatost političkog vrha i iz čije poharane kase preko velikih državnih firmi, zapravo koruptivnih mastodonata, godinama nestaju deseci milijuna eura i stotine milijuna kuna (pa tako i od onih autocesta s početka priče) usred najveće ekonomske i socijalne krize u povijesti, zbog nereda na jednoj (?!) utakmici (Rijeka – Hajduk) osniva i ekipira organ, pazite kakvog imena: „Nacionalni odbor za borbu protiv nasilja“, a zabrana gostovanja je dio primjene „Akcijskog plana“ HNS-a.

Kako samo ti nazivi gordo zvuče, ali sve ih je posramila u dva dana dogovorena i za dva sata provedena akcija najvećih hrvatskih navijačkih skupina (Torcida i BBB), koje su se odmah po dekretu o zabrani gostovanja i vaučerizaciji navijačke scene, oglasile kako neće poštovati nametnutu odluku koja je zapravo protuustavna, jer neutemeljeno ukida jedno od temeljnih ustavnih prava – ono o slobodi kretanja.

Oni navijači koji su već radili nerede na i oko stadiona, ionako imaju zabranu prisustva stadionima za vrijeme igranja utakmica, kada se uz to moraju i javiti u nadležnu policijsku postaju.

Navijači su detektirali kako je vaučerizacija samo drugo ime za uklanjanje s tribina neugodne, bučne i jedine opozicije vrhuški HNS-a, koju se za kriminalne likove u nogometu, neprincipijelne koalicije navodno nepomirljivih frakcija, uhodani biznis samopromocije po svijetu i plasiranju igrača kroz reprezentaciju, žestoko proziva gotovo jedino s navijačkih tribina.

Zabrana gostovanja svim navijačima zbog onih malobrojnih koji izazivaju nerede potpuno je besmislena i zbog toga što prema važećem „Zakonu o navijačima“, oni navijači koji su već radili nerede na i oko stadiona, ionako imaju zabranu prisustva stadionima za vrijeme igranja utakmica, kada se uz to moraju i javiti u nadležnu policijsku postaju. Dakle, huligani ionako ne bi mogli tražiti „vaučere“ za navijačka gostovanja.

Torcida i BBB međusobna neprijateljstva privremeno su ostavili sa strane i umjesto da jedni prema drugima zamahnu šakom, pružili su si ruke i odlučili kako će se međusobno pomoći za gostovanja, na koje više ne smiju ići. Ali, ako već Boysi ne smiju kupiti ulaznice za utakmicu u Splitu, nigdje ne piše da pripadnici Torcide to ne mogu za njih napraviti u svom gradu, kao i obratno.

Dogodilo se nezamislivo

Činjenica da je HNS-ov i državni prijeki sud donio mjere koje su na snagu stupile odmah, natjerao je navijače da reagiraju jednako promptno, ali pred njima je bio ne samo veliki izazov, nego i test hoće li inače „zaraćene strane“ svoj plan protiv zajedničkog neprijatelja provesti bez incidenata pomažući najvećim rivalima u svojim gradovima, jer samo dva dana nakon dekreta, Dinamo je gostovao kod Splita, a BBB-i sad nisu smjeli ući na stadion par stotina metara od Torcidinog Poljuda. Dan poslije te utakmice, Hajduk i Torcida koja to ne smije, gostovali su u Zagrebu, na utakmici protiv Hrvatskog Dragovoljca.

Zamislimo da je nekog od šestogodišnjaka baklja pogodila u glavu i tako ga doživotno unakazila, taj mali sigurno ne bi ostao „inficiran nogometom“, a navijačima još manje.

Ono što se do tada činilo nezamislivo, dogodilo se: pripadnici Torcide kupili su ulaznice Boysima za splitsko gostovanje, koje su im predali, dok su na Splitovom stadionu navijači Dinama, pomiješani sa domaćima, bez ikakvog incidenta usred Splita predvodili skandiranje cijelog stadiona protiv gazde Dinama i hrvatskog nogometa!

U nedjelju u Zagrebu, identična priča, samo sa zamijenjenim ulogama: sada su Boysi kupovali ulaznice za pripadnike Torcide, koji su, da debakl projekta zamjene gostovanja bude veći, ovaj put bili toliko brojni, da su ispunili ne jednu, gostujuću, nego dvije tribine stadiona u Kranjčevićevoj ulici!

I sve to bez ijednog incidenta, uz zajedničko ispijanje piva oko stadiona.

Ipak, moramo podsjetiti da su navijači, svojim pirotehničkim i kamenobacačkim divljanjem početkom mjeseca u Rijeci, dali „povod“ za zabranu gostovanja, kao i da su se i ovaj put ujedinili ne „za“, nego „protiv“ nečega, odnosno nekoga.

U spomenutoj razmjeni projektila Armade i Torcide na Kantridi, na „bombardiranim“ tribinama stadiona, osim huligana bila su i djeca. Zamislimo da je nekog od šestogodišnjaka baklja pogodila u glavu i tako ga doživotno unakazila, taj mali sigurno ne bi ostao „inficiran nogometom“, a navijačima još manje.

Zato, uz pljesak „na otvorenoj sceni“ za ekspresno organiziranu i odlično provedenu navijačku akciju, kojom su očitali lekciju nepravnoj državi i moćnicima iz saveza, poželimo da navijači i ubuduće pokažu ovakvu razinu, ako ne solidarnosti, onda barem razuma i kada više ne bude onih koji su hrvatskom nogometu nanijeli nemjerljivo više štete od huligana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera