Čija je istina relevantna na Balkanu

Sarajevo je gostima skupa pružilo dobrodošlicu na način kako to naš grad jedino zna - srcem i dušom (AFP)

Piše: Mirnes Kovač

Zamka u koju često upadamo u potrazi za istinom jeste zaobilaženje onih instanci i institucija koje su prvenstveno zadužene da činjenice i fakte o prošlosti utvrde i donesu relevantne presude. O prošlosti se možda nikada nećemo složiti. Naposlijetku, upravo zbog tog našeg neslaganja su i osnovane međunarodne institucije pravde, poput Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili, pak, u širem smislu, Međunarodnog suda pravde, koji je osnovan odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Ko je ubijao, ko progonio, ko je počinio ratne zločine, uključujući genocid, odnosno ko je onaj ko sjedi za optuženičkom klupom, a ko su progonjeni, zlostavljani, silovani, tj. ko su oni koje ove instance izvode kao svjedoke – i to je već vrlo poznata i utvrđena stvar. Naravno, poznato je i to koji su to centri koji najviše osporavaju ove činjenice i presude, dovodeći njihovu relevantnost u pitanje pričom o “međunarodnoj zavjeri”.

Poznato je koji su to centri koji najviše osporavaju činjenice i presude, dovodeći njihovu relevantnost u pitanje pričom o ‘međunarodnoj zavjeri’.

Ipak, nekada se ova realnost pokušava izmanipulirati i u potpunosti izopačiti upravo po matrici osporavanja činjenica i stvari vratiti na početak, odakle su počele: od mitova i stereotipa, koji su na koncu i doveli do krvavih događaja s kraja devedesetih godina prošlog vijeka na Balkanu.

Ovakve zamke su se mogle vidjeti u javnom diskursu prethodnih dana u Sarajevu, gdje je od 9. do 11. septembra održana Međunarodna konferencija za mir “Naša je budućnost živjeti zajedno – Religije i kulture u dijalogu”, u organizaciji katoličke zajednice Sant'Egidio iz Rima, koja ovakve skupove 26. put zaredom organizira širom svijeta.

Veliki prijatelj

U poruci koju je aktuelni papa Benedikt XVI povodom ovogodišnjeg susreta u Sarajevu, putem svog državnog sekretara kardinala Tarcisio Bertonea, uputio vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću, ističe se kako je “iskrena potraga za istinom ljudi vjere i svih ljudi i žena dobre volje koji su predani izgradnji mira osnovni moto ovog pokreta, kojeg je pokrenuo papa Ivan Pavao II, veliki prijatelj Sarajeva i Bosne i Hercegovine.”

Ukazujući kako je danas mir u svijetu ugrožen dvostrukom opasnošću: s jedne strane eksploatacijom religije za nasilne ciljeve, a s druge odbijanjem Boga u ime potpuno sekularizirane vizije čovjeka, koja kao takva stvara pretpostavke za bezgranično nasilje, Benedikt XVI je pojasnio da se upravo kombinacija posljedica ove dvije najveće prijetnje miru u tragičnim omjerima desila gradu Sarajevu, tokom rata koji je otpočeo prije 20 godina.

Papa Ivan Pavao II: ‘Ne može se zaboraviti da je Sarajevo postalo simbol patnje cijele Evrope.’

“Stoga, zajedničko hodočašće ka istini se može pretvoriti u zajedničko hodočašće prema miru”, poručio je Benedikt XVI, citirajući svog prethodnika Ivana Pavla II, koji je, tokom posjete Sarajevu 1997. godine, kazao: “Ne može se zaboraviti da je Sarajevo postalo simbol patnje cijele Evrope. Tako je bilo na početku XX vijeka, kada je upravo tu počeo Prvi svjetski rat. Tako se desilo, ali na drugačiji način i drugi put, kada je sukob desio na čitavom ovom vašem regionu.”

I jedan od ključnih organizatora skupa, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Franjo Topić, kazao je kako je razlog izbora Sarajeva za ovu konferenciju upravo obilježavanje 20 godina nakon rata.

Neistine u nizu

Ipak, duh i moto međunarodne konferencije u Sarajevu “iskrenu potragu za istinom” koju je promovirao Ivan Pavao II i opasnosti koje prijete današnjem miru, a na koje je ukazao njegov nasljednik Benedikt XVI, izgleda jedino nisu razumjeli predstavnici Srpske pravoslavne crkve. Tako je, već na početku konferencije, po dolasku u Sarajevo, patrijarh srpski Irinej iznio tendenciozne i paušalne ocjene, izjavivši “da je hrišćanstvo u ovom gradu veoma ugroženo i da nekadašnji srpski narod, koji je činio glavninu Sarajeva, više ne živi ovde”.

Patrijarh se nije zaustavio samo na ovim neistinama, već je, nakon posjete Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji, istakao da je “najtragičnije to što mnogi nisu u prilici da se vrate, iako su želeli”. Još je dodao da je to “poseban problem, kako naš, tako i celoga sveta, posebno Evrope, da se ispravi velika nepravda, da oni koji su silom prilika napustili svoje domove da mogu da se vrate svojim domovima, hramovima i svojim grobljima i mestima, gde je srpski narod vekovima živeo”.

Priča o ‘ugroženosti Srba’ bila je glavna pokretačka snaga rastakanja nekadašnje zajedničke države Jugoslavije.

Priča o “ugroženosti Srba”, kao što je općepoznato, bila je glavna pokretačka snaga rastakanja nekadašnje zajedničke države Jugoslavije. Agresije i vojni pohodi dominantno srpske Jugoslovenske narodna armije iza sebe su ostavljali razrušene gradove i sela, a u masovnim zločinima stradale su stotine hiljada ljudi, kulminirajući pokoljem u Srebrenici i genocidom, koji je nepobitno utvrđen kroz pravosnažne presude ITCY-ja u više navrata.

Ali tendenciozne ocjene patrijarha Irineja nisu bile kraj priče. U dalje narušavanje duha i mota međunarodnog mirovnog susreta uključio se i episkop zahumsko-hercegovački Girgorije, koji je na panelu “Sarajevo poslije 20 godina: od konflikta do susreta” iznio niz neistina i podmetanja, a tezu o “ugroženosti Srba” vladika Grigorije podigao je na sljedeći, oprobani i efikasni nivo – na priču o islamskoj državi. Treba li uopće podsjećati da je i ova teza prije 20 godina bila pandan tezi o “ugroženosti Srba”. Nju su koristili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman dok su Zapadu objašnjavali svoje zločinačke poduhvate, predstavljajući ih odbranom Evrope od islama i islamske države.

Srcem, dušom i istinom

Naravno, orkestirani nastup i narušavanje duha i mota međunarodnog mirovnog susreta u Sarajevu od strane predstavnika SPC-a završio je niko drugi do predsjednik entiteta Republika Srpska RS Milorad Dodik. On je raspravu sa panela vješto prekomponirao u “priznanje” poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da želi da Bosna i Hercegovina bude islamska država.

Stoga je Međunarodna konferencija za mir “Naša je budućnost živjeti zajedno – Religije i kulture u dijalogu” razotkrila još jednu dimenziju onih koji, umjesto iskrene potrage za istinom i dalje svijetu pokušavaju poturiti irealnu viziju događaja na ovim prostorima, indirektno osporavajući sve činjenice i presude međunarodnih krivičnih sudova.

Priča Irineja, Grigorija i Dodika ostala je nedovršena, falio joj je jedan gotovo neizostavni detalj.

Jer, priča Irineja, potom Grigorija, pa na kraju Dodika, ostala je nedovršena. Njoj je, u “bezočnom eksploatiranju religije za nasilne ciljeve i stvaranju pretpostavki za bezgranično nasilje”, falio jedan gotovo neizostavni detalj. To je priča o 3.000 terorista koji su danonoćno terorizirali preko 4.000 učesnika ove međunarodne konferencije.

O ovome, kao i ostalim utiscima, vjerovatno će imati šta kazati mnogobrojni gosti konferencije, kojima je Sarajevo pružilo dobrodošlicu na način kako to naš grad jedino zna – srcem i dušom. I istinom, dakako. Činjenicama o kojima je bespredmetno raspravljati, a koje se mogu naći u presudama međunarodnih instanci pravde.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Neznanje o tradiciji i identitetu je problem u Evropi, kazao za Al Jazeeru Rabin David Rosen iz Jerusalema, koji organizira međureligijske programe saradnje širom svijeta.

Published On 11 Sep 2012
Više iz rubrike Piše
POPULARNO