Istina o Mittu Romneyu

Romney krivi Palestince za siromaštvo (između ostalog) dok istovremeno zanemaruje ulogu Izraela u vojnoj okupaciji (Getty Images)

Piše: John Stoehr

Ako bi Amerikanci posvetili ikakvu pažnju međunarodnoj štampi, Mitt Romney bi se mogao naći u nevolji. Ali dok god predsjednički kandidat Republikanske stranke bude izvaljivao nepotrebne provokativne izjave van američke granice tokom vrelih ljetnih mjeseci, on će vjerovatno biti uredu. Svo to blaćenje može sačekati dok malo ne zahladi.

Ali do kada će ga sreća pratiti? Uvrijedio je Britance sumnjama da li je London spreman za Olimpijske igre. Britanija nam je ubjedljivo najveći prijatelj među saveznicima, ali premijer David Cameron nije mogao odoljeti da ne kaže da Romney, koji je vodio Zimske Olimpijske igre 2002. u Salt Lake Cityju u državi Utah, nikada nije vodio Igre u metropoli kao što je London, gdje su izazovi mnogo veći nego “usred ničega”.

Potom je u ponedjeljak u Izraelu Romney održao govor u jerusalemskom ekskluzivnom hotelu King David pred nekoliko desetina veoma bogatih donatora, uključujući Sheldona Adelsona, milijardera i kazino magnata, osnivačem Super PAC-a te ultradesničarskim cionistom. Romney je izjavio svojoj publici da se razlog zbog čega je Izrael više prosperitetan u odnosu na siromašne Palestince na Zapadnoj Obali i Gazi svodi na jednu jednostavnu stvar, a to je kultura.

Tako je Romney izjavio: “Ako možemo naučiti samo jednu stvar iz ekonomske historije svijeta, to je sljedeće: kultura predstavlja sveukupnu razliku. I dok gledam na ovaj grad i divim se uspjesima naroda ove nacije, prepoznajem moć barem kulture i nekih drugih stvari.”

Zvaničnik Palestinske uprave je imao dosta neprijatnih riječi na Romneyev račun, rekavši da je izraelska vojna okupacija palestinske teritorije glavni razlog za zastrašujući nivo siromaštva. On je izjavio da kultura nije problem, već politika. “Bože, ovog čovjeka zaista treba obrazovati”, izjavio je palestinski pregovarač Saeb Erekat za Los Angeles Times. “Ovo što je izjavio za kulturu je rasizam.”

Oduševljenje neokonzervativaca

Neokonzervativci su bili oduševljeni Romneyovom iznenadnom očitom čvrstinom, te su tvrdili da ovo nije bio samo ispad. Oni su kazali da su njegove izjave istinite. Palestinci gaje kulturu nasilja i prevare koja jasno objašnjava njihovu oronulost. Nema veze što su palestinske teritorije godinama okupirane od strane izraelske vojske, što sprečava priliv robe i usluga, te sveukupno onemogućava bilo kakvo poslovanje. Ne, nije moguće da je krivac vojna kontrola strane sile, sigurno je u pitanju njihova inferiorna kultura.

Odbojni novinar New York Posta, John Podhoretz, složio se sa Romneyem, dodavši da Palestinci, osim što imaju inferiornu političku kulturu, nisu u stanju da se smisleno izražavaju. On je u utorak napisao da: “[Palestinska uprava] ima vlast nad skoro cijelom Zapadnom Obalom i Hamas kontrolira cijelu Gazu, tako da je riječ ‘okupacija’ skoro besmislena.”

I nakon što su se neokonzervativci oduševili, Romney im je pokvario zabavu negiranjem da je rekao to što je rekao. On je u utorak za Fox News izjavio sljedeće: “To je interesantna tema koja vjerovatno zaslužuje stručnu analizu, ali ja zaista nisam pokrenuo to pitanje.”

Iako je negirao svoje izjave, on je zapravo rekao upravo iste stvari prije i to u pisanoj formi. U knjizi “No Apologies: The Case for American Greatness” (2010) on se pita zašto su susjedne zemlje kao što su Sjedinjene Države i Meksiko, te Izrael i Palestinske teritorije toliko različite kada je ekonomska situacija u pitanju. Kako jedna zemlja može biti tako bogata, a druga tako siromašna? Razlog za to, prema njegovom mišljenju, svodi se na jednu jednostavnu činjenicu: “Kultura predstavlja sveukupnu razliku.”

“Ono u šta ljudi vjeruju, cijene, prema čemu streme, te za šta se žrtvuju potpuno oblikuje prirodu njihovog društva i utječe na njihov prosperitet i sigurnost. Iako su izdašni američki prirodni resursi mnogo potpomogli usponu Amerike, američka kultura je to što je omogućilo naciji da postane i ostane najmoćnija i najblagorodnija zemlja u historiji čovječanstva.”

Kao što je Greg Sargent napisao, Palestinci nisu ozlojeđeni što ih Romney omalovažava; vjerovatno su ih nazivali i gorim imenima. Ono što njima smeta jeste to što Romney, a samim tim i kompletna škola neokonzervativnog mišljenja, smatra prihvatljivim da krivi Palestince za njihovo siromaštvo (između ostalog) dok istovremeno zanemaruje ulogu Izraela u vojnoj okupaciji.

‘Izuzetni narod’

Ovo je trenutak gdje ja duboko udahnem i kažem da se slažem sa Johnom Podhoretzom: Ovo nije bio gaf. Ali ovo nije “istina” o bilo čemu vezanom za Izrael. Ovo je istina o Mittu Romneyu.

Nije iznenađenje što Romney smatra da zemlja bogata i utjecajna kao Sjedinjene Države zaslužuje da bude bogata i utjecajna upravo zbog svoje “kulture”. Mi smo izuzetna sila u svijetu, jer smo izuzetan narod dodirnut “rukom proviđenja”, da posudim Romneyev opis Izraela.

Ovo se odnosi na njega lično. Romney je veoma bogat čovjek i rođen je u veoma bogatoj porodici, jer on i njegova porodica posjeduju izuzetne osobine zbog čega su posebno nagrađeni. Problem se javlja kada bogati i moćni ljudi kao Romney ili bogata i moćna zemlja kao Sjedinjene Države počnu izmišljati priče koje racionaliziraju njihovo bogatstvo i moć na takav način da njihovo bogatstvo i moć nisu posljedica odluka donesenih u političkim arenama, već su posljedica sablasne i nevidljive Božje ruke.

I kada čovjek ili zemlja počnu polagati pravo na božanske zapovijedi, onda se svako ko im se usprotivi automatski protivi i Bogu, a samim tim svako ko se protivi Bogu nije vrijedan poštovanja. Ovakav stav je na samo korak od trenutka kada je prihvatljivo da se dehumaniziraju drugi. Siromašni zaslužuju svoje siromaštvo, bolesni zaslužuju bolest, a slabi slabost. I kao što je jedan od Podhoretzovih komentatora izjavio o Palestincima: “Oni su prljavi ljudi i zaslužuju šta ih sljeduje.”

Romney preferira fokusiranje na kulturu iz drugog razloga: On je član američke elite, grupe koja mnogo dobiva distribucijom bogatstva i moći u višim slojevima društva, a to stanje ekonomske politike nije slučajnost ili rezultat izuzetne kulture. Umjesto toga, to je posljedica konkretnih odluka koje su svjesno i pažljivo donijeli članovi američke elite – ljudi koji, kao i Romney, preferiraju da se oni koji nisu članovi grupe ne fokusiraju upravo na te odluke, već da se fokusiraju na to kako elita zaslužuje svoje bogatstvo i moć. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera