Siromašne žene imaju pravo na slobodnu volju

Prije dvije godine, Melinda Gates, kopredsjednica Fondacije Gates, izjavila je da bi, kao katolkinja, željela da katolička crkva podrži korištenje kontracepcije u zemljama u razvoju. Njena izjava izazvala je debatu u organizacijama za razvoj o ulozi kontracepcije u borbi protiv siromaštva, pogotovo o ideji da Evropljanin koji prakticira celibat – Papa – ima tako veliki utjecaj na odluke o potomstvu skoro petine svjetske populacije.

Katolička crkva je možda najkompleksnija institucija današnjice. Među njenim interesima je duhovna dobrobit više od milijarde katolika, na zavidnom geografskom i sociopolitičkom području, do političkih odluka u zemljama poput Irske (zakon o abortusu), koje su otvoreno prihvatile učenja crkve kao moralni kompas.

Katolička crkva je najveći pokretač usvajanja i privremene skrbi za napuštenu djecu u sekularnim državama poput Velike Britanije, a u svijetu je poznata po vođenju nekih od najboljih bolnica, škola i univerziteta. Sveštenici i časne sestre raznih redova zdravstveni su radnici u siromašnim i bogatim zemljama. Organizacije za razvoj poput Caritasa i Katoličkih servisa za pomoć su često prve i jedine humanitarne organizacije u nekim od najopasnijih područja na svijetu.

Humanitarna pomoć

U centralnoj Africi, naprimjer, kada je Božja vojska otpora provodila svoju groznu vrstu nasilja u Demokratskoj Republici Kongo (DRK), Južnom Sudanu i Centralnoafričkoj Republici, Ujedinjeni narodi povukli su mnoge usluge i nisu bili u stanju zaštititi 400 žena koje su napadnute u Luvungiju u DRK-u. Međutim, katolički svećenici i časne sestre koji su radili za Caritas ostali su u zemlji i bili su primarni izvor informacija svim drugim agencijama.

Ne samo da su nadzirali situaciju i izvještavali, nego i omogućavali usluge u vanrednim situacijama. Ovo nisu radili zbog velikih bonusa, nego zato što vjeruju da je to njihovo zanimanje – Božji poziv da služe manje sretnima.

U nekim od najizazovnijih okruženja na svijetu, katolička crkva inspirira zavidan nivo lojalnosti. Dok je instinkt većine agencija da se povuku i zaštite svoje zaposlenike, instinkt crkve je da tamo pošalje koliko god volontera je spremno otići. S tim u vezi, teško je naći manu instinktu Gates kada traži od crkve da prihvati prevladavajuće mišljenje da je kontracepcija najbolji način borbe protiv siromaštva u zemljama u razvoju.

Teško, ali ne i nemoguće.

Ova kritika katoličke crkve predstavlja nemogućnost priznavanja temelja važne politike koja se prožima kroz cijelo funkcioniranje katoličke crkve. Kao katolkinja, Gates zna da je učenje crkve integrirana politika koja se ne primjenjuje samo na abortuse, nego i reagiranje na napade Božje vojske otpora u provinciji Ituri u DRK-u. Katolička crkva propovijeda da je svaki život svet i da ga vrijedi zaštititi, bilo da se radi o ljudima na samrti, osiromašenima i zaboravljenma od strane njihovih vlada. Ista politika koja motivira muškarce i žene iz različitih sfera života da savjetuju mlade u nekim od najboljih škola na svijetu ili da se brinu za leprozne u New Delhiju, podstiče izričito protivljenje abortusu, ignorirajući činjenicu da se time stvara pogrešna i opasna dihotomija.

Crkva predaje da treba pružiti dobrodošlicu svakom živom biću, bez obzira kakve nedostatke ono imalo, te bi prema tome bilo krajnje nekonzistentno ako bi crkva i na koji način uslovljavala ovo učenje.

 

Naravno, ovim se stvara neugodno razmimoilaženje s modernim ekonomskim učenjem, prema kojem, ako nema dovoljno namirnica, u ovom slučaju onih osnovnih potrebnih za ‘razvoj’, onda se mora ograničiti potražnja. Prema tome, najlakši način borbe protiv gladi je smanjivanjem populacija siromašnijih nacija. Korištenje kontracepcije je najlakši način da se postigne ovaj cilj.

 

Ali, sjetimo se da katolička crkva ne djeluje samo u zemaljskoj, nego i u duhovnoj sferi. Cilj crkve kao institucije je da razvije politiku koja obuhvata aspiracioni kvalitet duhovnog vjerovanja uz praktične realnosti života vjernika. Vjera, po definiciji, postoji da motivira vjernike da se ponašaju po moralno superiornim standardima. Dakle, ako čovjek ima dovoljno svega za svoje potrebe, ali ne i za pohlepu, sekularne agencije uče nas da ograničimo potrebe, dok nas crkva uči da ograničimo pohlepu.

 

 

Crkva predaje da niko nije potrošna roba, ali ona u konačnici ne može biti u svačijim domovima i srcima, kako bi provodila ovo učenje u djelo. Svugdje u svijetu, katolici, poput ljudi svih vjerskih ubjeđenja, odbijaju apstinenciju i celibat i odabiru kontracepciju i abortus.

 

Zbog njene duhovne dimenzije crkva ne bi trebala potvrđiavati ove odluke. Kao i na bilo kojem drugom tržištu, Gates je trebala apelirati na žene u zemljama u razvoju, te pokušati zaplijeniti njihovu pažnju ponudom kontracepcije kao moguće alternative apstinenciji ili celibatu. To bi pokazalo konzistenciju sa apelom direktno siromašnim ženama kao ličnostima, a ne pokušajem preusmjeravanja lojalnosti inspiriranog crkvom.

 

Sekularni svijet mora priznati da katolička crkva nije monolit koji slijepo zaigra kad Papa zasvira. Siromašne žene preživljavaju u vrlo teškim uslovima i veća je vjerovatnoća da će na njih utjecati ubjedljiva djela, nego vatrena retorika. Za razliku od svetog Rimskog Carstva, moderna katolička crkva više se oslanja na uvjeravanje vjernika slobodne volje, nego na primoravanje. Bolji način za vođenje debate je ubjeđivanje vjernika u okviru crkve da prihvate promjene iz temelja. Uzimajući u obzir da je moralni autoritet crkve  prilično potcijenjen zbog užasnog broja skandala seksualnog zlostavljanja i prijekora vrijednih pokušaja da se oni prikriju, moderni vjernici spremniji su nego ikada za filozofske debate o raznim temama koje definiraju njihovu vjeru.

 

Konačno, najbolji način zagovaranja bilo kakvih promjena je razgovor s katolicima kao nezavisnim odraslim osobama i spremnost da se ponudi jednako filozofski konzistentan stav koji priznaje sve dimenzije crkvenog učenja.