Oštrija štednja, veća nezaposlenost

Piše: Janusz Bugajski

Rasprava o štednji i dalje bjesni u Evropi. Vlade Evropske unije smanjuju potrošnju kako bi zaustavile rast nacionalnih dugova i izlažu krhkost ekonomija koje uveliko zavise od države. Dok se eurokriza širi, oštrije mjere štednje će izazvati veću nezaposlenost širom eurozone. No, bez finansijske discipline i podsticanja konkurentnog poslovanja doba štednje bi moglo trajati beskonačno dugo.

U posljednjem primjeru eskalacije krize španska Vlada je najavila sveobuhvatne nove mjere štednje. Kako bi uštedio 65 milijardi eura u okviru dogovora s liderima eurozone za spašavanje španskih banaka, premijer Mariano Rajoy objavio je nekoliko mjera za rezanje troškova, kao što su smanjenje budžeta lokalnih uprava, obustavu božićnica za radnike u javnom sektoru, rezanje naknada za nezaposlene, te smanjenje subvencija za političke stranke i sindikate.

Ministri finansija eurozone dogovorili su se da za španske banke do kraja jula izdvoje 30 milijardi eura, te da Madridu daju rok do 2014. godine kako bi ostvario svoje budžetske ciljeve.

Takve su mjere razumne i davno su trebale biti provedene. Ali, najave su izazvale masovne proteste u Madridu od stanovništva koje je naviknuto na državne subvencije i preveliku državnu birokratiju, koja, na kraju krajeva, doprinosi vrlo malo ekonomskom zdravlju Španije. U govoru je premijer Rajoy izjavio da se “sada plaćaju greške iz prošlosti”. Ministri finansija eurozone dogovorili su se da za španske banke do kraja jula izdvoje 30 milijardi eura, te da Madridu daju rok do 2014. godine kako bi ostvario svoje budžetske ciljeve.

Mladi bez posla

Istovremeno, dok Španija, Grčka, Portugal i druge ekonomije eurozone ubrzavaju svoje mjere štednje, Međunarodna organizacija rada objavila je izvještaj u kojem upozorava na masovnu nezaposlenost zbog rezova u državnoj potrošnji. Organizacija predviđa da bi tokom naredne četiri godine u eurozoni moglo biti izgubljeno još 4,5 miliona radnih mjesta te da će ukupan broj nezaposlenih dostići brojku od 22 miliona.

Više od polovine od 17 zemalja eurozone zabilježilo je od 2010. godine porast nezaposlenosti – s više od tri miliona mladih u dobi od 15 do 24 godine koji su bez posla i porastom dugotrajno nezaposlenih. Nezaposlenost među mladima prelazi 30 posto u Italiji, Portugalu i Slovačkoj, a iznosi više od 50 posto u Grčkoj i Španiji. Gubici radnih mjesta su posebno veliki u južnoj Evropi, ali čak i u nekim zapadnoevropskim zemljama tržište rada stagnira.

Tokom naredne četiri godine u eurozoni bi moglo biti izgubljeno još 4,5 miliona radnih mjesta, te će ukupan broj nezaposlenih dostići brojku od 22 miliona.

Međutim, ILO je predložio rješenje za nezaposlenost koje se fokusira na to da vlada kreira i garantira posao, umjesto da omogući privatnim preduzećima da se natječu i šire tržište rada. Izvještaj ILO-a oštro kritizira fiskalne mjere štednje, koje je usvojila većina zemalja za rješavanje problema duga, te se žali na velika smanjenja u javnim investicijama i zapošljavanju u vladinim programima. Također, navodi da su zakoni o radu u većini zemalja eurozone oslabljeni i čini se da tvrdi da će otpuštanje suvišne i skupe radne snage u državnom sektoru u zemljama poput Grčke i Španije biti osporeno.

Recept za ekonomsko samoubistvo

Iz društvenog i političkog aspekta tvrdnje ILO-a su tačne u smislu da će rastuća vojska nezaposlenih podstaći socijalne nemire i politička previranja. Međutim, iz ekonomske perspektive i dugoročnije društveno-političke tačke gledišta neodrživi državni dug i glomazna administracija će još teže utjecati na građane i spriječit će ekonomski rast.

Naravno, država ima važnu ulogu u reguliranju industrije, naročito u sprječavanju finansijskih, pravnih i monopolističkih zloupotreba od strane velikih kompanija, no Vlada jedino može kreirati nova radna mjesta povećanjem poreza ili posuđivanjem novca. Takva politika ekonomiju vodi još dublje u dug i odvraća investitore. Umjetna zaposlenost nije održiva strategija za zemlju koja želi biti ekonomski konkurentna na međunarodnoj sceni.

Održavanje velikog državnog sektora u jednoj slaboj ekonomiji nije samo oblik umjetnog zapošljavanja, već je, također, recept za ekonomsko samoubistvo.

Deficitarno trošenje ne može se nastaviti beskonačno gdje dugovi premašuju produktivnost, gdje zaduživanje postaje previsoko, gdje prijeti neplaćanje suverenog duga i gdje investitori napuštaju zemlju.

Država nije ekonomski proizvođač, već u osnovi redistributor resursa. Ako redistribuira siromašnima, onda ona obavlja vrijednu funkciju, ali ako redistribuira vojsci državnih službenika, koja može premašiti privatni sektor, tada je država u opasnosti od neuspjeha. Slučaj Grčke ilustrira te principe. Jednostavno održavanje velikog državnog sektora u jednoj slaboj ekonomiji nije samo oblik umjetnog zapošljavanja, već je, također, recept za ekonomsko samoubistvo.

Duboke strukturne reforme

Širom eurozone državni sektor i vladine službe trebaju biti organizirane i efikasne kako bi odrazili ekonomske mogućnosti zemlje koja se želi izvući iz štednje ne samo međunarodnim paketima za spašavanje, već kroz duboke strukturne reforme.

Latvija je najbolji primjer za to kako se zemlja koja je prije nekoliko godina ušla u duboku recesiju uspjela izvući iz ekonomske baruštine pomoću efikasnih mjera štednje. Nezaposlenost je premašila 20 posto u 2009. godini, a bruto društveni proizvod pao 25 posto. Kroz otpuštanja, smanjenja plata, selektivna povećanja poreza i druga smanjenja potrošnje, Latvija je smanjila budžet za 16 posto BDP-a. Gotovo jedna trećina državnih radnika je otpuštena, a plate onima koji su ostali su smanjene 26 posto. Te mjere ojačale su konkurentnost Latvije, a tokom prošle godine ekonomija je počela rasti.

Latvija je najbolji primjer za to kako se zemlja koja je prije nekoliko godina ušla u duboku recesiju uspjela izvući iz ekonomske baruštine pomoću efikasnih mjera štednje.

Kako bi postala konkurentna na sve složenijem globalnom tržištu i kako bi osigurala stabilan ekonomski rast, posrnula EU treba poticati poslovanje i produktivnost. A južni dio Evrope naročito treba proći poslovnu revoluciju kako bi izašao iz krize i kako bi vratio povjerenje u svoju ekonomiju. No, to se može dogoditi samo ako političari odbace lažnu dihotomiju između štednje i rasta. Rješenje je i štednja i rast – budžetska disciplina u kombinaciji s produktivnom potrošnjom koja potiče privatnu inicijativu i socijalnu mrežu za najsiromašnije građane.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera