Ispraznio se hrvatski politički centar

Piše: Zdenko Duka

Redovito mjesečno istraživanje agencije Promocije puls o rejtinzima stranaka, provedeno početkom srpnja, pokazuje blagi pad podrške glavnoj stranci – Socijaldemokratskoj partiji i njezinoj koaliciji, te vrlo lagani oporavak donedavno vladajuće stranke – Hrvatske demokratske zajednice.

SDP je sada izbor 28,5 posto hrvatskih građana, a potpora HDZ-u iznosi 18,7 posto. U svibnju, prije unutarstranačkih izbora, HDZ je stajao najlošije – 16,2 posto, pa u lipnju – 17,1 i sada se konsolidira. Ali je SDP je prije pet mjeseci bio na 34 posto. U proteklih šest mjeseci vladajuća koalicija nije pokazala da ima jasnu strategiju rješavanja velikih ekonomskih problema i ne uspijeva zaustaviti višegodišnju recesiju. O ekonomiji će najviše ovisiti njezin rejting.

U proteklih šest mjeseci vladajuća koalicija nije pokazala da ima jasnu strategiju rješavanja velikih ekonomskih problema i ne uspijeva zaustaviti višegodišnju recesiju.

SDP se još drži vrlo visoko, dok je njegov glavni koalicijski partner, Hrvatska narodna stranka, sada na samo 3,5 posto, kao četvrta stranka u zemlji (treći su lijevoopozicijski Hrvatski laburisti). Predsjednik HNS-a i prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić (glavni i odgovorni za ekonomske reforme) potkraj lipnja nepravomoćno je osuđen na mađarskom sudu na 22 mjeseca zatvora, uvjetno na tri godine, jer je proglašen krivim za automobilsku nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi.

Čačić ne razmišlja o odlasku

Anketa provedena dan poslije presude pokazala je da 76 posto građana misli kako Čačić treba odmah otići s mjesta potpredsjednika Vlade. Njemu, naravno, ne pada na pamet da to učini, a svesrdno ga brani i predsjednik Vlade Zoran Milanović, koji ne želi izgubiti mogućeg promotora oporavka, pa mu oprašta bahatost i bezobrazluk prema novinarima i suradnicima. Možda i zbog opće prevelike Čačićeve nervoze, ovih šest mjeseci nitko još nije primijetio genijalne poteze koji se od njega navodno očekuju, valjda i zato što se i sam proglasio nezamjenjivim na drugorangiranom mjestu u Vladi. Svakako, Hrvatska je u prvoj većoj političkoj krizi nove vlasti.

Čačića svesrdno brani premijer Milanović, koji ne želi izgubiti mogućeg promotora oporavka, pa mu oprašta bahatost i bezobrazluk prema novinarima i suradnicima.

Ovo je tek drugi put u 22 godine hrvatske nezavisnosti da neka lijeva koalicija, a ne HDZ i njegovi sateliti, vlada zemljom. Zato se nekako čini, čak i sada kad je protiv HDZ-a kao pravne osobe na snazi optužnica zbog isisavanja državnog novca i crnih fondova, da je HDZ trajnija hrvatska sudbina. Dakle, kad lijevi (možda više liberali nego socijaldemokrati) siđu s pozornice, hoće li se opet HDZ uspeti na nju?

Svega smo se nagledali u povijesti HDZ-a, ali ova sadašnja družina, predvođena bivšim šefom obavještajne i protuobavještajne službe te bivšim ministrom policije Tomislavom Karamarkom, vjerojatno je dosad najslabija i idejama najsiromašnija.

Povratak nacionalističkih floskula

Sada se čini potpuno sigurnim da je Ivo Sanader bio korupcijski kralj, ali ako gledamo njegove javne političke poteze, on je od 2003. godine naizgled reformirao HDZ i da nije bilo preteškog državno-stranačkog kriminala, HDZ je danas mogao nalikovati vodećim europskim konzervativnim strankama.

Ali Karamarko ne iznosi bilo što što bi najavljivalo progres i reformu ove korumpirane stranke, nego se vraća na najjednostavnije nacionalističke floskule. Poslužio se staljinističkim rječnikom koji je bio živ poslije Drugog svjetskog rata, pa je poteze Kukuriku vlasti nazvao  “nenarodnim”. On sada inzistira na saborskoj deklaraciji o gradnji više milijardi teškog Pelješkog mosta, kojim bi se preskočila granica s Bosnom i Hercegovinom i čiju gradnju je koalicijska vlast zbog skupoće odbacila. Zadnji biser Karamarkovog HDZ-a u Saboru je da su štete od Zakona o umjetnoj oplodnji, koji se upravo donosi, usporedili sa žrtvama Jasenovca i Bleiburga. Preteška politička retorika.

Karamarko inzistira na saborskoj deklaraciji o gradnji više milijardi teškog Pelješkog mosta, kojim bi se preskočila granica s BiH i čiju gradnju je koalicijska vlast zbog skupoće odbacila. 

U mnogim zemljama bi poslije Sanaderovih višestrukih korupcijskih afera, u koje je uvukao i dio vrha stranke i mnoge šefove državnih tvrtki, takva stranka jednostavno kopnila sve do iščeznuća. Ali, ne i u Hrvatskoj. Ovdje bi još malo pa mnogo toga moglo opet biti zaboravljeno, a konzervativni i nacionalistički birači opet bi se mogli navući na stranku koju je Franjo Tuđman poistovjećivao s Hrvatskom.

Rastakanje temelja hrvatskog društva

Kako sada stvari stoje, mali su izgledi da HDZ zauzme prostor desnog centra, bez kojeg je nemoguće dobiti izbore protiv stranaka lijevog centra. Sada su naprosto previše desno, pa bi centralnu poziciju trebao popuniti netko drugi, a zasad doista nema nikog na vidiku. Stranke koje su nekad bili HDZ-ovi sateliti propale su skroz, pa su ostala samo imena – Hrvatska socijalno liberalna stranka, Hrvatska seljačka stranka i Hrvatska stranka prava. Jedino je HSS na posljednjim izborima uspio zadobiti jednog od ukupno 153 saborska zastupnika, ali čak niti taj – bivši ministar turizma Damir Bajs – ne pripada više njima. Poslije izgubljenih unutarstranačkih izbora za predsjednika stranke od Branka Hrga, Bajs se odmetnuo, HSS ga hoće najuriti iz stranke, ali Bajs im ne da svoj saborski mandat.

Prije nekoliko dana Karamarko je sklopio savez s HSS-om Branka Hrga, pa su objavili priopćenje u kojem ističu “zabrinutost zbog odluka i poteza Kukuriku vlade kojima se rastaču temelji na kojima počiva hrvatsko društvo”. HDZ i HSS počeli su tako već pripremati koaliciju za lokalne izbore, koji će biti u svibnju iduće godine. Premda je HSS, eto, potpuno propao na državnoj razini, još je jak na lokalnim razinama, jer participira u vlasti čak 13 županija, ima 60 općinskih načelnika i šest gradonačelnika.

Ako vladajuća koalicija ne uspije u preostale tri i pol godine, za očekivati je da izgubi mandat, a onda bi ga opet mogla uzeti nekakva HDZ-ova koalicija.

Kukuriku koalicija – SDP, HNS, Istarska demokratska stranka i Hrvatska stranka umirovljenika – obnaša vlast u doista najtežoj ekonomskoj situaciji dosad. Ako ne uspije u preostale tri i pol godine, za očekivati je da izgubi mandat, a onda bi ga opet mogla uzeti nekakva HDZ-ova koalicija. Karamarko je u unutarstranačkoj kampanji najavio okupljanje cjelokupne hrvatske desnice oko HDZ-a, ali ako doista tako bude – ostat će bez centra. Tko će popuniti taj centar i je li moguće da se u sljedećim godinama formira i naraste na centru neka stranka koja će moći predvoditi izborne pobjednike?

Sada se to čini nemogućim.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera