Državni udar zasnovan na laži

Piše: Robert Reich

JP Morgan Chase, Goldman Sachs, BP, Chevron, WalMart i milijarderi Charles i David Koch pokreću televizijsku reklamu u vrijednosti od više miliona dolara u kojoj osuđuju predsjednika Baracka Obamu zbog državnog duga.

Zapravo, ne znam ko stoji iza ove reklame, jer nema načina da se to sazna. I to je veliki problem.

Reklamu predstavlja Crossroads GPS, organizacija povezana sa Super PAC (odborom za političku akciju) American Crossroads, koji vodi republikanski politički operativac Karl Rove.

Zbog činjenice da je Crossroads GPS neprofitna organizacija oslobođena od plaćanja poreza, može trošiti neograničene količine novca na politiku – i ne mora otkriti odakle joj keš.

Po zakonu, sve što treba uraditi je većinu novca potrošiti na političke teme, što je smokvin list za političku pristrasnost.

Evo šta se smatra tematskom reklamom, za razliku od pristrasne. Narator u reklami koju lansira Crossroads GPS svečano govori: “Godine 2008. Barack Obama je kazao, ‘Ne možemo založiti budućnost naše djece na planini duga’. Sada svakog dana dodaje dug u vrijednosti od četiri miljarde dolara, posuđuje od Kine zbog svog rasipništva. Svake sekunde, povećava naš dug brže nego što nam ekonomija raste. Recite Obami da zaustavi potrošnju.”

Usput budi rečeno, ovo je čista laž. 

Poreske olakšice bogatima

Dug svakodnevno ne raste zbog Obame. Dug raste zbog davno datih obećanja, mnogih pod Georgeom W. Bushom – uključujući dvije ogromne poreske olakšice, koje su uglavnom koristile vrlo bogatima. One su trebale biti privremene, ali i dalje traju, zahvaljujući republikanskoj ucjeni zbog povećavanja limita duga.

Realno govoreći, Vladina potrošnja, u smislu postotka bruto društvenog proizvoda, stalno pada.

Kao što rekoh, ne znam ko finansira ovu veliku laž, ali postoji dobar razlog da mislim da se radi o nekoj kombinaciji Wall Streeta, velikih korporacija i milijardera braće Koch.

Prema poštovanom portalu Politico, koji prati dešavanja unutar Washingtona, sama mreža braće Koch potrošit će 400 miliona dolara u narednih šest mjeseci pokušavajući da porazi Obamu, što je više nego što je Senator John McCain potrošio na svoju cijelu kampanju 2008. godine.

Velike korporacije i Wall Street također tajno izlijevaju veliki novac u paravanske grupe poput Američke privredne komore, koja će ga iskoristiti da emitira anti-Obama reklame, istovremeno držeći tajnim identitet tih firmi.

Gledajući  na odbore za političku akciju koji se protive Obami i političke paravane poput Crossroads GPS-a, Politico procjenjuje da će sile protivne Obami (uključujući Romneyevu kampanju) potrošiti dva puta više od Obame i pro-Obaminih grupa.

Kako to da velike korporacije i milijarderi mogu trošiti neograničene količine novca na velike laži poput ove, bez odgovornosti, jer niko ne zna odakle novac dolazi?

Krivite većinu sudskog vijeća u Vrhovnom sudu zbog njihove groteskne odluke u slučaju Ujedinjeni građani protiv Federalne izborne komisije 2010. godine, kao i Poresku upravu zbog omogućavanja političkim paravanskim grupama poput Crossroads GPS-a ili Američke privredne komore da se pretvaraju da nisu političke.

Također možete kriviti i nešto dublje, mračnije.

Ubjeđivanje Amerikanaca

Nisam ja teoretičar zavjere (ne bi mogao služiti u Washingtonu i ozbiljno vjerovati da više od dvoje ljudi može znati za veliku priču, a da ona ne procuri), ali se bojim da smo, barem od 2010. godine, svjedoci tihog, usporenog državnog udara, čiji je cilj da ukine svaki progresivni zakon i učvrsti privilegirane pozicije bogatih i moćnih – koji nisu bili tako bogati ni moćni od pozlaćenog doba kasnog 19. stoljeća.

Njegova metoda je preplavi Sjedinjene Države sa nekoliko velikih laži, ponovljenih nekoliko puta (Obama je kriv za dug, koji je van kontrole; korporacije i vrlo bogati su ‘stvaraoci radnih mjesta’ kojima trebaju poreske olakšice; Vlada je neprijatelj; njeni zakoni guše privatni sektor; sindikati su loši itd.).

One se prepričavaju toliko često da se smatraju činjenicama.

Onda, nakon što su ubijedili dovoljno Amerikanaca da su te laži istinite, preuzeli bi Bijelu kuću, Kongres i preostale države koje još nisu podlegle regresivnoj desnici.

Očajnički se nadam da griješim, ali sve više je dokaza da sam možda u pravu.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera