Grčka na rubu

Piše: Janusz Bugajski

Pred Grčkom su ključni parlamentarni izbori zakazani za 17. juni. Oni će pomoći u odlučivanju da li da zemlja ostane u evropskoj monetarnoj uniji i nastavi sa bolnim mjerama štednje ili da se opredijeli za oštriji ekonomski pad sa vlastitom valutom.

Finansijsko spašavanje će, također, pokazati da li je radikalno ljevičarstvo evropski val budućnosti ili samo privremeni krik očaja.

Atina je bila prisiljena raspisati junske izbore, pošto glasanje održano 6. maja nije donijelo jasnog pobjednika i nakon kojeg je Parlament ostao podijeljen na one stranke koje podržavaju i one koje se protive mjerama štednje, koje su kao uslov za novi paket pomoći u vrijednosti od 130 milijardi eura postavili Evropska unija (EU) i Međunarodni monetarni fond (MMF).

Nijedna stranka nije uspjela formirati Vladu, dok je neočekivano drugo mjesto, koje je osvojila ultraljevičarska Syriza, izazvalo šok u Evropi i bacilo sumnju na budućnost Grčke u eurozoni.

Grčka ekonomija je u recesiji već petu godinu zaredom. Predviđa se da će ekonomija u 2012. bilježiti pad za više od pet posto. Oštre mjere štednje i smanjenje potrošnje koji se moraju provoditi u zamjenu za paket pomoći produbili su ekonomski pad, otežavajući Atini da postigne ciljane prihode i smanji proračunski manjak.

Smanjena podrška

Mjere budžetske štednje znatno su smanjile podršku dvjema glavnim strankama, PASOK-u i Novoj demokratiji, koje su podržale dogovor o pomoći za spašavanje. Syriza se protivi mjerama štednje, ali nema nikakav realan recept za izvlačenje Grčke iz ogromne dužničke krize u kojoj se nalazi.

Syriza vjeruje kako će EU, i u slučaju da Atina odbaci uslove za finansijsku pomoć, nastaviti davati sredstva iz straha da će izlazak Grčke iz eurozone dovesti do raspada cijele monetarne unije. Međutim, njena strategija zasnovana je prije na kockanju sa visokim ulozima nego na sofisticiranoj političkoj alternativi.

Iskustvo Grčke ukazuje na širi evropski fenomen u kojem se široki centar u mnogim zemljama raspada.

Kalkulacije Syrize se čine pogrešnim. Prije godinu dana EU nije bila sigurna u vezi s tim da li bi izlazak Grčke iz eurozone doveo do fiskalne zaraze u drugim slabim ekonomijama. Nekoliko zemalja EU-a sada je zaključilo da će neizvršavanje ugovorenih obaveza Grčke biti bolno, ali ne i pogubno za eurozonu, te su uspostavile fiskalne mehanizme za zaštitu ostatka EU-a.

Syriza vjeruje da EU blefira i uvjerila je veliki broj glasača u to da Grčka može odbaciti mjere štednje i istovremeno zadržati euro. Lideri EU-a upozorili su Grčku na posljedice neprihvatanja uslova za finansijsko spašavanje, koje zahtijeva strukturne reforme i smanjenje državne potrošnje.

Vlada predvođena Syrizom, koja odbacuje uslove za finansijsko spašavanje, ugrozila bi daljnje finansiranje i ubrzala bankrot i izlazak iz zone jedinstvene valute.

Analitičari zaključuju da bi napuštanje eura dovelo do brzog pada životnog standarda, dok bi cijene uvezene robe naglo skočile. Dohodak po glavi stanovnika pao bi za 55 posto, nova drahma bi deprecirala za 65 posto u odnosu na euro, recesija bi se produbila, nezaposlenost narasla sa 22 na 34 posto, a inflacija na 30 posto.

Umjesto da zaustavi štednju, radikalna ljevica bi tada bila odgovorna za njeno produbljivanje.

Iskustvo Grčke ukazuje na širi evropski fenomen u kojem se široki centar u mnogim zemljama raspada. U posljednje dvije decenije klatno između ljevice i desnice njihalo se unutar uskih granica, pošto su dvije ili tri glavne stranke monopolizirale vlast. Lijevi i desni centar u velikoj su se mjeri preklapali i nisu predstavljali jasne ideološke pozicije.

Ova struktura bila je stabilna kada su ekonomski uslovi za većinu građana bili povoljni. No u posljednjih nekoliko godina ona je neuravnotežena usljed rastuće ekonomske nesigurnosti i lošeg vladinog upravljanja.

Novi igrači

Dok jedan izborni ciklus jednostavno može zamijeniti desni centar sa lijevim ili obratno, dva ciklusa budžetskih rezova i mjere štednje mogu dovesti nove igrače u prvi plan.

Vrebanje u političkim krilima i traženje koristi od javnog gnjeva su dvije radikalne tendencije: smeđa i crvena. Rastuća masa građana razočarana političkim establišmentom može se okrenuti jednoj ili drugoj krajnosti.

Radikalne nacionalističke grupacije oduvijek su postojale na političkim marginama. One sada dobivaju sve veću popularnost. Neke nagovještavaju početak “Evrope nacija”, oslobođene od briselske birokratije.

Radikalni smeđi odbacuju centrističke političare kao izdajnike nacije, jer se pokoravaju Briselu i otvaraju vrata imigrantima koji, navodno, lokalnom stanovništvu kradu radna mjesta i socijalnu skrb.

Antiimigrantske strasti kombinirane su sa islamofobijom, rasizmom i antisemitizmom, a smeđe patriote prikazane su kao zaštitnici nacije. Zlatna zora u Grčkoj je najuspješniji nedavni primjer tog fenomena, ali postoje i drugi koji čekaju svoju priliku u drugim zemljama.

Baš kada su analitičari pomislili da je militantni komunizam mrtav, ekonomske poteškoće ponovno su izazvale zabrinutost od radikalnih crvenih. Oni su manje koherentni nego u 20. stoljeću i često ih vode idealisti ili zbrkani intelektualci.

Sa smeđim nacionalistima oni dijele prezir prema globalizaciji – skraćeni izraz za antikapitalizam i antiamerikanizam. Iskorištavajući socijalnu frustraciju slabim političkim centrom, radikali mogu nestabilnu državu iz obične krize gurnuti u potpunu katastrofu.

U slučaju Grčke, ekonomisti procjenjuju da bi se u slučaju ponovnog uvođenja drahme ekonomija mogla početi oporavljati nakon nekoliko godina pada. Nova drahma bi mogla devalvirati u odnosu na druge valute i vratiti Grčku na put rasta ekonomije i zaposlenosti.

Međutim, takve kalkulacije ustvari zavise od toga da li Grčka ima administraciju povoljnu za poslovanje. Umjesto toga, radikalna ljevičarska vlada će vjerovatnije Grčku povući još više u propast ako nastavi sa svojim planovima za renacionaliziranje ekonomije, zadržavanje ogromnog državnog sektora i nametanje većih poreza privatnim kompanijama.

Bez strukturnih reformi, racionalizacije vlade i podsticanja privatnih preduzeća Grčka jednostavno neće moći biti konkurentna ekonomija i sve više će izgledati kao propala država.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera