Grčka tone u političku krizu, vuče i EU

Piše: Atanas Kirovski

Lideri najvećih grčkih političkih stranaka najavljivali su da će parlamentarni izbori, održani 6. maja, pomoći da se zemlja izbavi iz duboke finansijske i političke krize. Umjesto toga, izborni rezultati nagovještavaju još veću političku krizu sa neizvjesnim ishodom – hoće li se uopće konstituirati bilo kakva vlada ili će uskoro uslijediti novi vanredni izbori.

Od 1974. godine, kada je svrgnuta hunta pukovnika Papadopulosa, u Grčkoj su suvereno vladale dvije političke stranke – konzervativna Nova demokratija i porodica Karamanlis, te socijalistički pokret PASOK porodice Papandreu.

Vladali 40 godina

Ove stranke su u posljednjih bezmalo 40 godina dobijale blizu 80 posto glasova grčkih birača, a Karamanlis i Papandreu su mijenjali vlast, uz rijetke iznimke, kao što su bili Kostas Micotakis za Novu demokratiju i Kostas Simitis za PASOK.

Dvije velike stranke, koje jedine podržavaju finansijske aranžmane sa Evropskom unijom, MMF-om i Svjetskom bankom, na izborima su dobile samo 32 posto glasova – ND 19, a PASOK 13 posto.

Time su Grci jasno poručili da ne odobravaju ugovor između Atine i Brisela, te da ovaj memorandum nema nikakav legitimitet.

Skoro 70 posto birača svojim je glasom bilo protiv ugovora, neovisno da li su svoje glasove dali ekstremnoj desnici koja je dobila 10 posto, neonacistima koji imaju 7 posto glasova i nevjerovatnog 21 poslanika ili ekstremnoj ljevici koja je dobila preko 30 posto glasova, od čega Syriza 16, a boljševička komunistička partija 9 posto.

ND i PASOK zajedno imaju 149 poslanika. Niti jedna druga politička stranka ne želi poduprijeti ugovor sa Briselom i samim tim koalirati u takvoj vladi. 

Prema ustavu, Antonis Samaras kao vođa Nove demokratije, partije koja je dobila najviše glasova na izborima i čak 108 poslaničkih mjesta, sa samo 19 posto glasova dobio je mandat od predsjednika Papuljasa da osnuje vladu.

Ali slabe su mogućnosti da u naredna tri dana, koliko ima vremena prema grčkom ustavu, osigura potrebnu većinu od 151 glasa u grčkom parlamentu.

ND i PASOK zajedno imaju 149 poslanika. Niti jedna druga politička stranka ne želi poduprijeti ugovor sa Briselom i samim tim koalirati u takvoj vladi.

Razjedinjena ljevica

S druge strane i ljevica je sasvim razjedinjena, a Aleka Papariga, generalna tajnica grčkih komunista, požurila je da saopći kako ne dolazi u obzir nikakva saradnja sa Aleksisom Ciprasom, koji će dobiti mandat za sastav vlade ukoliko Samaras ne uspije, kao drugorangirana stranka na izborima.

Najvjerovatniji ishod ove političke krize bit će novi vanredni izbori još u junu, koji, naravno, nisu nikakva garancija da će izbaviti zemlju iz političke krize.

Posmatrano iz Skoplja i u svjetlu bilo kakvih šansi da se riješi dugogodišnji spor između Atine i Skoplja u vezi sa nazivom Makedonija, izborni rezultati su izuzetno nepovoljni, zato što nisu donijeli vladu koja može biti partner u pregovorima vezanim uz delikatno pitanje imena.

Makedonsko političko rukovodstvo se nada da će u Chicagu, na narednom samitu NATO-a, uspjeti dobiti pozivnicu za NATO, koja je bila blokirana grčkim vetom u Bukureštu, ali sada je gotovo izvjesno da evropski partneri ne mogu riskirati dalju destabilizaciju Grčke. Tako će blokada euroatlanskih inetgracija Makedonije, prouzrokovana grčkim vetom i dalje trajati, neovisno od toga što je Međunarodni sud u Hagu presudio u korist Makedonije i eksplicitno saopćio da, prema ugovoru iz 1995, Grčka nema pravo da blokira prijem Makedonije u NATO i EU.

Ksenofobična klima bit će, naravno, nepovoljna za blizu 800.000 albanskih emigranata koji žive u Grčkoj. 

Istovremeno, izborni rezultati su i zvanično potvrdili rapidan porast ksenofobije u Grčkoj, pošto su Neovisni Grci, esktremno populistička i desničarska stranka, osvojili 10 posto glasova, iako na političkoj sceni egzistiraju samo dva mjeseca, dok je neonacistička i krajnje ksenofobična Zlatna zora sakupila nevjerovatnih 7 posto glasova i 21 poslanika.

Na prethodnim izborima, oni nikad nisu dobili preko 0,2 posto glasova, a izgledi da dobiju poslaničko mjesto u parlamentu su bili sasvim nerealni.

Ksenofobična klima bit će, naravno, nepovoljna za blizu 800.000 albanskih emigranata koji žive u Grčkoj.

Ovo ne znači da će neminovno dovesti do pogoršanja odnosa između Tirane i Atine, ali je svakako nepovoljan znak. Grčko-turski odnosi su tradicionalno nategnuti, a u ovakvoj političkoj krizi niko ne može ni pomisliti na kompromisna, hrabra i nepopularna rješenja, koja bi mogla relaksirati odnose sa Turskom ili Makedonijom.

Slabe šanse

Politička nestabilnost u Grčkoj imat će negativne refleksije u cijeloj regiji, a možda i u samoj Evropskoj uniji, zato što je sada sasvim neizvjesno da li će Grčka ostati u eurozoni ili će se odreći eura, nanovo uvesti dramu i rješavati ekonomsku krizu bez evropskih i američkih partnera.

Sve izvjesniji izlaz Grčke iz eurozone svakako će utjecati na finansijske tokove i u samoj Evropskoj uniji.

Samaras ima tri dana da formira vladu koja će spasiti političku stabilnost Grčke, odnose sa Briselom i euro, ali šanse da osnuje vladu su slabe.

Veći su izgledi da će se grčka politička i finansijska kriza produbiti i da će stvari krenuti drugim tokom.  

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera