Sirija: Zašto svijet ne poduzima ništa?
Piše: Donatella Rovera
“Zašto svijet ne poduzima ništa da nam pomogne? Demonstrirali smo mirno i od prvog dana su nas tukli i pucali na nas. Zatim je vojska došla u naša sela i pucala u nas tenkovima i helikopterima te palila i uništavala naše kuće. Hoće li svijet i dalje gledati i ne činiti ništa dok nas sve ne ubiju?”
To je bila tema koja se stalno ponavljala tokom sedmice koju sam provela u oblasti Jabal al-Zawiyah (sjeverozapadno od Hame), gdje sam istraživala kršenja ljudskih prava.
Gdje god da sam išla, ljudi su mi govorili o svojim rođacima koji su odvedeni i ubijeni, i svugdje sam vidjela kuće i prodavnice koje su bile namjerno spaljene.
Civilne žrtve su mnogobrojne, a različite sirijske sigurnosne i vojne službe rutinski muče pritvorenike – u nekim slučajevima do smrti. Nasumično se pucanje i granatiranje sa vojnih položaja na sela nastavlja.
Šokantno je to što međunarodna zajednica do danas nije uspjela poduzeti bilo kakve efikasne mjere za osiguravanje zaštite sve većeg broja ljudi nad kojima se provodi nasilje ili utvrđivanje odgovornosti sirijskih vlasti.
To nisu izolirani slučajevi. Oni su dio mnogo šireg obrasca na tlu cijele zemlje, vrlo sličnog onome što sam otkrila dalje na sjeveru, u gradu Idlibu i okolnim područjima, gdje sam krajem prošlog mjeseca provela istraživanja na terenu.
Ta teška zlostavljanja širokih razmjera – vansudska pogubljenja, namjerna i okrutna uništavanja imovine, nasumični napadi i mučenja pritvorenika – predstavljaju zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Šokantno je to što međunarodna zajednica do danas nije uspjela poduzeti bilo kakve efikasne mjere za osiguravanje zaštite sve većeg broja ljudi nad kojima se provodi nasilje ili utvrđivanje odgovornosti sirijskih vlasti.
Napušteni ljudi
Nesumnjivo je da takva pasivnost ohrabruje počinioce zločina. Također, povećava ogorčenost među stanovništvom koje se osjeća napuštenim od međunarodne zajednice.
Čak i dok se pregovaralo o prekidu vatre predviđenom u planu specijalnog izaslanika Ujedinjenih naroda i Arapske lige Kofija Annana, sirijske oružane snage su izvršile seriju napada na gradove i sela u Jabal al-Zawiyahu i drugdje.
“Mali Jumaa, osmogodišnjak, ustrijeljen je u vrat i dlanove obje ruke; ruke su mu bile podignute.”
U malom selu blizu Al-Bashirye članovi porodica troje djece u dobi od osam, 11 i 14 godina, ispričali su mi kako su ih u jutro 8. aprila vojnici zgrabili, natjerali da kleknu i potom ih ubili:
“Djeca su izvela ovce na ispašu na brdu. Kada smo vidjeli vojsku kako idu prema selu, moj nećak je otrčao po djecu da ih dovede kući. Vojnici su ih uhvatili. Natjerali su ih da kleknu i onda su ih ubili. Mali Jumaa, osmogodišnjak, ustrijeljen je u vrat i dlanove obje ruke; ruke su mu bile podignute.”
U drugom selu, oko 20 kilometara južnije, porodice su mi pokazale mjesto gdje je 16 mladića ubijeno u februaru. Jedan od svjedoka mi je ispričao:
“Proširila se vijest da vojska sa desecima tenkova i oklopnih vozila napreduje prema našem selu. Mladići su otrčali da se sakriju u brdima, međutim, vojska je iz daljine pucala na oblast oko sela, tako da su se mnogi od njih vratili kućama.”
Posmatračka misija UN-a raspoređena je po planu Annana
Jedina inicijativa o kojoj su se međunarodni akteri mogli dogovoriti – posmatračka misija UN-a, koja je nedavno raspoređena po planu Kofija Annana – nema mandat da nadzire i istražuje kršenja ljudskih prava, uključujući ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Izgledi mogućeg prisilnog umirovljenja iza rešetaka mogli bi podstaći neke od onih koji su dio sistema odgovornog za neke od najgorih ekscesa da prije nego kasnije ponovno razmotre svoje opcije.
Uspostava snažnog mehanizma za nadziranje i istraživanje zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih kršenja ljudskih prava, koji bi trebao imati ovlasti i resurse potrebne da se osigura da će se oni koji su izvršili i naručili takve zločine smatrati odgovornim, poslala bi jasnu poruku odgovornim za takve zločine da ne mogu računati na vječiti imunitet.
Izgledi mogućeg prisilnog umirovljenja iza rešetaka mogli bi podstaći neke od onih koji su dio sistema odgovornog za neke od najgorih ekscesa da prije nego kasnije ponovno razmotre svoje opcije.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera