Etnički zidovi za budućnost

Cilj priče o izmjenama Statuta je da se postojeći etnički zidovi učvrste i dodatno podignu (Reuters)
Cilj priče o izmjenama Statuta je da se postojeći etnički zidovi učvrste i dodatno podignu (Reuters)

Piše: Slavo Kukić

Mostaru se, sve očitije je, nanovo aktiviraju silnice koje ga proganjaše prethodnih 20 godina. Sada se to, međutim, ne čini prošlosti ili sadašnjosti, nego budućnosti radi. Ili, još konkretnije, zbog općinskih izbora i vlasti tijekom slijedeće četiri godine. I zato etničko talasanje partnerima “iz najtežih godina” dođe k’o kec na deset.

Pojasnimo: bošnjačko-hrvatskom političko-partnerskom dvojcu loptica je nabačena kad mu je bila najpotrebnija. I na način kakav su “partneri” samo poželjeti mogli. Ustavni sud Bosne i Hercegovine nedavno je neustavnim ocijenio odredbe mostarskog Statuta, prema kojima se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće bira s područja šest bivših općina, iako iste imaju radikalno različit broj birača. Za Sud, potom, ustavna nije ni činjenica da građani iz središnje upravne gradske zone ne mogu birati predstavnike za Gradsko vijeće.

Etničko talasanje partnerima ‘iz najtežih godina’ dođe k’o kec na deset.

I to je bilo sasvim dovoljno za novo etničko-političko talasanje. U koje su se, što je još indikativnije, uključili baš svi – partije “zaštitnice” nacionalnih interesa, sve ostale stranke koje nastupaju u ulozi svojevrsnih sparing-partnera nacionalnih partijskih osovina, čak i “nezavisni” intelektualci. Pomogla nisu ni javna upozorenja visokog predstavnika kako ne treba očekivati spektakularne promjene, kako izmjenama Statuta ne mogu biti ugroženi ni vitalni nacionalni interesi, ni minimalne i maksimalne kvote za konstitutivne narode, ni posebni mehanizmi odlučivanja o ključnim pitanjima.

Aktiviranje etničke podjele

Ali, koga to briga. Odluku Ustavnog suda su iskoristili Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Stranka demokratske akcije kako bi proizveli novu predizbornu homogenizaciju. Jedni to čine pričom kako Mostar treba biti uređen na način koji je primijenjen i u svim ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Kako je, još konkretnije, i Mostar potrebno urediti kao jednu izbornu jedinicu, a strankama dati pravo na osvajanje broja mandata u Gradskom vijeću koji bi bio proporcionalan postotku osvojenih glasova birača. Iz Statuta bi se, sukladno tome, trebalo brisati predviđene maksimalne nacionalne kvote koje HDZ-u onemogućuju osvajanje više od 15 zastupničkih pozicija.

Odluku Ustavnog suda su iskoristili HDZBiH i SDA kako bi proizveli novu predizbornu homogenizaciju.

Princip je, dakle, jedan čovjek – jedan glas. Pa, kom obojci – kom opanci! SDA je, dakako, odgovorila istom mjerom. Mostar, kažu, treba urediti na način kako je to nekoć bilo, kao grad šest općina, u kojima bi, pojasni lider ove partije, skoncentrirano bilo oko 70 posto ukupne vlasti, a tek ostatak od oko 30 procenata bi, ali i to uz određena ograničenja, bio rezerviran za jedinstvenu gradsku upravu. A taj princip, da se ne varamo, znači aktiviranje etničke podjele grada, kakva je uspostavljena tijekom rata.

U pogon su, što se SDA-strategije tiče, stavljene i kojekakve, za grad “zabrinute” udruge građana. Jedna od njih je, čitam – s obrazloženjem da je multietnička i formirana kao odgovor na politički plan “Mostar hrvatski stolni grad” – ovih dana javnosti na potpisivanje ponudila i tekst “Mostarska rezolucija 2012”. I zaprijetila korištenjem svih demokratskih metoda, uključujući i građanski neposluh, kako bi onemogućila institucionalizaciju nacionalne ugroženosti kao principa života u multietničkom gradu.

Sve ove godine

Neće, doduše, “zabrinuta” udruga, imati razloga i za dodatno talasanje. Oni koji su, naime, Mostar 20 godina razarali dobili su što su htjeli – podizanje tenzija i ponovno stvaranje dojma kako su njihova etnička stada sigurna jedino zbiju li se uz partije s kojima su bili i prethodnih 20 ljeta. A njihovi lideri su, zbog zabrinutosti za svoja plemena, već sjeli kako bi našli rješenje na obostrano zadovoljstvo. I činit će to sve do općinskih izbora najesen. A onda – haj’mo Jovo nanovo. To što im je blesavi narod još jednom povjerovao i što će zbog njihovih dilova biti ugroženi svi, a ne samo neki – ma koga je za sve to briga?

Mostaru će, prije svega, trebati puno godina pa da profunkcionira kao zajednica u istinskom značenju.

Uostalom, zar je drugačije bilo i do sada – sve ove godine? Mostarske se vlasti na sva usta hvale kako su uspjele u integriranju grada u uobičajenu gradsku zajednicu. A stvarnost je, ne treba biti specijalno pametan pa to vidjeti, potpuno drugačija. Mostaru će, prije svega, trebati puno godina pa da profunkcionira kao zajednica u istinskom značenju. Tamo, naime, gdje je nekad bio grad danas su dvije etnički podijeljene zajednice. Ali, to nije sve. Nitko se, hoću reći, niti ne trudi da se postojeće podjele savladaju.

Račun za nedjela

Međunarodna ih je zajednica, primjera radi, prisilila na objedinjavanje gradske infrastrukture. I objedinjavanje je, tobože, izvršeno. Kažem “tobože” jer mu u podtekstu stoji samo mehaničko spajanje, kojim narušen nije niti jedan element ranijeg podijeljenog subjektiviteta. I dalje u stvarnosti funkcioniraju dva vatrogasna ili vodovodna poduzeća, dva autobusna kolodvora, dva broja gradskih informacija. I dalje svatko ima svoju školu i svoj prostor – a za neosvojeni, onaj u centralnoj zoni, čini se sve kako bi ga se “zapišalo” prije njih.

I dalje u stvarnosti funkcioniraju dva vatrogasna ili vodovodna poduzeća, dva autobusna kolodvora, dva broja gradskih informacija, i dalje svatko ima svoju školu i svoj prostor.

Priča, dakle, o izmjenama Statuta kojima bi zadovoljni bili svi priča je za maloumne. Cilj je upravo suprotan – da se postojeći etnički zidovi učvrste i dodatno podignu. Jer, jedino tako pod znak pitanja ne može doći temeljni princip njihova vladanja – princip nacionalnog zaglupljivanja, uz uvjeravanje kako se radi o politici nacionalnog opstanka, ugroženog najezdom onih drugih. Ili, još konkretnije, svaka promjena u logici, okretanje, primjerice, čovjeku i pitanjima njegova života stvara probleme stvarnim gospodarima života i smrti. I dovodi ih u opasnost da, prije ili kasnije, moraju položiti račun za počinjena nedjela.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Piše
POPULARNO