Percepcija turske politike na Balkanu

Turski predsjednik Gull (krajnje desno) s članovima Predsjedništva BiH, Izetbegovićem, Komšićem i Radmanovićem te srbijanskim predsjednikom Tadićem (EPA)
Turski predsjednik Gull (krajnje desno) s članovima Predsjedništva BiH, Izetbegovićem, Komšićem i Radmanovićem te srbijanskim predsjednikom Tadićem (EPA)

Piše: Dr. Erhan Turbedar

Percepcija prema politici jedne zemlje bitan je faktor koji definira uspjeh njene vanjske politike. Isto kao što može stvoriti nove prilike, percepcija može biti i prepreka u vođenju uspješnije vanjske politike.

Dinamizam koji tursku vanjsku politiku slijedi u posljednjih par godina, postao je tema diskusije kako u svijetu, tako i u balkanskim zemljama. U regiji se naročito pokušava shvatiti šta to Turska na Balkanu namjerava uraditi.

Turskoj vanjskoj politici, kao nikada do sada, ustupljen je širok prostor u medijima balkanskih zemalja. Sa druge strane, turska vanjska politika je mnogo više nego prije postala tema diskusija na raznim konferencijama u regiji.

Turski zvaničnici i turske diplomate u raznim su prilikima sasvim otvoreno i jasno predstavili temeljne parametre turske politike na Balkanu.

No, jedan dio intelektualnih krugova balkanskih zemalja, koji nisu zadovoljni zvaničnim izjavama u vezi sa turskom politikom na Balkanu, uporno pokušavaju sastaviti senzacionalnije priče.

Polazeći od odjeka koji su zauzeli mjesto u medijskim izvorima balkanskih zemalja u posljednje tri godine, diskusija sa različitih konferencija i mnogih drugih ličnih razgovora, moguće je zaključiti da postoje dvije vrste percepcije turske vanjske politike u regiji.

Dok sa jedne strane postoji percepcija o „usponu Turske“, sa druge strane su neki krugovi uspješno kreirali „neootomanske strahove od Turske“, koji zapravo nemaju osnova.

Percepcija uspona Turske

Ekonomski uspjeh koga je Turska zabilježila posljednjih godina, konsolidacija demokratije, ljudskih prava, vladavine prava te aktivna vanjska politika Ankare, predstavljaju najbitnije elemente u percepciji o usponu Turske.

Postoje i oni koji Tursku predstavljaju kao primjer zemlje koja je uspjela da stvori sintezu demokratije, globalizacije, moderniteta i islama. Osim toga, prisustvo turskih televizijskih serija u regiji na dobar način utječe u popravljanju imidža Turske na Balkanu.

Turska je na Balkanu uspjela privući pažnju naročito kao zemlja koja je i pored svjetske ekonomske krize zabilježila izvanredan napredak. Paralelno ovome, turske investicije u balkanskim zemljama poprimile su mnogo važniju ulogu. Naročito zemlje Zapadnog Balkana rade na tome kako bi više privukle turski kapital. Očekuje se da će narednih godina turski poslovni svijet zabilježiti veće prisustvo na Balkanu.

Neootomanski strahovi

Pored pozitivne slike o Turskoj, postoji i ona druga, negativna, koja više privlači pažnju javnog mnijenja u regiji.

Bliskost koju Turska pokazuje arapskom svijetu kod balkanskih zemalja stvara pomisao da Turska pokušava formirati savez za islamskim svijetom. Štaviše, vjeruje se da se bliskost Turske sa arapskim svijetom više temelji na ideološkim razlozima, nego li na nacionalnim interesima ove zemlje.

To što vanjska politika Ankare nastoji pokazati da može djelovati i nezavisno od Zapada, također, biva tema diskusije na Balkanu.

Oni koji predvode čvrste negativne stavove protiv Turske ukazuju na to da posjeduju i predrasude prema islamu.

Sa druge strane, duboke historijske predrasude koje su zastupljene u regiji prema Turskoj pružaju pogodno tlo za one koji tvrde da Turska posjeduje tajni plan kada je u pitanju Balkan.

Udžbenici su jedan od najjačih sredstava kada je u pitanju propaganda upućena narodu. A udžbenici historije uglavnom sadrže općeprihvaćene ideje, vrijednosti i izraze.

Kada se analiziraju udžbenici historije koji se koriste u školama na Balkanu, očigledno je da regija Osmanlije, koji se inače poistovjećuju s Turcima, ne pamti sa sretnim uspomenama. Osim toga, generacije na Balkanu rastu uz ove udžbenike u kojima se Turci na indirektan način predstavljaju kao nepoželjan faktor.

Oni koji se nalaze pod jakim utjecajem propagande kreatora neootomanskih strahova i pod jakim utjecajem historijskih udžbenika, skloni su na negativan način prikazati sve turske aktivnosti prema Balkanu.

Isti vjeruju da Turska posjeduje strategiju širenja na Balkan, koja obuhvata političke, ekonomske, kulturne i edukativne aspekte. Za njih turske investicije u regiji ne znače ništa drugo nego “turska ekonomska invazija”.

Kao primjer se može pokazati i Kosovo, gdje je bilo čak i onih koji su govorili da se treba podsticati njemački, a ne turski kapital. S druge strane, dok se gledanost turskih serija u regiji može ocijeniti uspjehom turskog sektora sapunica, nije teško naići na one koji prisutnost turskih serija karakteriziraju  kao „kulturnom invazijom Turaka“.

Među Albancima bilo je i onih koji smatraju da turske serije škode albanskom identitetu.

Koliko su jake predrasude balkanskih zemalja prema Turcima pokazalo se i nakon posjete bugarskog premijera Bojka Borisova Ankari 20. marta 2012. godine. Ova posjeta je uspješno protekla i tada je između Turske i Bugarske potpisano 17 sporazuma.

Međutim, bugarski mediji uspjeli su da iz ove uspješne posjete izvuku negativnu sliku. Prije svega, bilo je onih koji su tvrdili da turska obećanja nisu iskrena pa i da se Turcima ne može vjerovati.

Sa druge strane, pozdrav Borisova na turskom jeziku „Merhaba, asker“ prilikom zvaničnog prijema izazvao je gnjev kod bugarskih nacionalista. Bilo je onih koji su podvukli da su zbog pozdrava na turskom Bugari poniženi.

Osim toga, bilo je i onih koji su iz čista mira Tursku osudili za neootomanizam.

Slična situacija zabilježena je i tokom posjete albanskog premijera Salija Beriše Turskoj u periodu od 5. do 6. aprila 2012. godine. Samo zbog toga što je prilikom govora u Ankari Beriša Turke ocijenio bratskim narodom Albancima, albanski mediji su pustili niz kritika na štetu svoga premijera.

Strepnje vezane uz suprostavljanje Briselu

Poneki akteri van regije, također, posjeduju određenu dozu nezadovoljstva kada je u pitanju prisustvo Turske na Balkanu. Vjerovatno neke evropske zemlje misle da bi se, ukoliko Turska učvrsti svoju ulogu na Balkanu, to moglo negativno odraziti na njihovo prisustvo u regiji. Zbog toga se može kazati da i strani akteri igraju ulogu u širenju neootomanskih strahova na Balkanu.

Veći dio muslimana na Balkanu, koji sebe predstavlja pristalicama Evrope, očekuje da Turska svoje djelovanje na Balkanu realizira u koordinaciji sa zapadnim zemljama. 

Muslimansko stanovništvo, koje čini blizu 12 posto ukupne populacije 10 balkanskih zemalja, u generalnom smislu najpozitivnije gleda na ulogu Turske na Balkanu. Pogotovo oni koji su pobožniji djeluju sretniji od ostalih po pitanju prisustva Turske u regiji.

No, veći dio muslimana na Balkanu, koji sebe predstavlja pristalicama Evrope, očekuje da Turska svoje djelovanje na Balkanu realizira u koordinaciji sa zapadnim zemljama. Isti ne žele da Ankara i Brisel postanu nekakvi rivali u regiji.

Turski visoki državnici svakom prilikom ponavljaju da podržavaju članstvo zemalja Zapadnog Balkana u NATO i EU. Ipak, istina je da neki turski birokrati strepe da bi se, kada Balkan u potpunosti postane dio EU, čak i Turci u regiji u potpunosti mogli otuđiti od Turske.

Ali ovo ne opravdava one koji vjeruju da Ankara i Brisel doživljavaju sukob interesa na Balkanu. Ipak, činjenica je da zemlje Zapadnog Balkana vode računa da sebe ne prikažu bliskim sa Turskom, sa strepnjom da ne bi na koji način poremetili svoje odnose sa Briselom.

Naklon prema teoriji zavjere na Balkanu jako je veliki. Jedna od ovih teorija govori kako će Brisel obustaviti proces proširenja Unije nakon hrvatskog članstva, te da će Turska i Rusija pokušati popuniti prazninu koja bi se mogla stvoriti zbog eventualne pasivnije prisutnosti Brisela.

Usljed pitanja koje je proizvela ova teorija, na prijedlog koji je došao od pojedinaca iz Turske decembra 2011. godine o formiranju Parlamentarne Asambleje balkanskih zemalja, mediji regije opet su započeli diskusije protiv Turske.

Bilo je onih koji su tvrdili da Turska ovim prijedlogom ima za cilj stvoriti alternativnu budućnost za Zapadni Bakan, što nije tačno.

Nedostatak informacija

Na Balkanu je u velikoj mjeri prisutan nedostatak informacija kada je u pitanju Turska. Rijedak je broj ozbiljnih akademskih radova o Turskoj naročito na Zapadnom Balkanu. Osim Grčke i djelimično Bugarske, balkanske zemlje se ranije nisu dovoljno interesirale za Tursku.

Zbog toga postoji nedostatak informacija koji bitno utječe na pogrešno shvatanje turske vanjske politike.

Kada već govorimo o nedostatku informacija, potrebno je postaviti i pitanje koliko Turska, ne na pojedinačnom već na institucionalnom nivou poznaje Balkan?

Izuzev jednog ili dva izvora, turski mediji ne pokazuju veliko interesiranje prema Balkanu. Sa druge strane, teško je sjetiti se kada je posljednji put bila debata uživo o Balkanu na turskim televizijama. Realnost koju je teško razumjeti je i to da se kritike upućene turskoj vanjskoj politici preko balkanskih medija skoro i ne prenose u turskim medijima.

Izgleda da se jedan dio stanovništva Turske prisjeća Balkana sa slikama iz perioda Otomanskog carstva. 

Analizom baze podataka Visoke obrazovne ustanove Turske (YÖK) može se doći do zaključka da je na turskim univerzitetima došlo do smanjenja broja magistarskih radova i doktorskih disertacija u vezi sa Balkanom. Naime, u periodu od 2008. do 2010. godine ovo smanjenje je iznosilo 54 posto.

Što se tiče državnih institucija, kao primjer bih naveo priču jednog prijatelja koji obavlja bitniju funkciju i koji mi je jednom prilikom kazao: “U Sarajevu sam na jednom mjestu sreo tri osobe koje su u tom trenutku pratile tursku seriju ‘Dolina vukova’ i jako sam se iznenadio te iz ovoga shvatio koliko nas vole na Balkanu!“

Osim toga, kada neko putuje sa turskom delegacijom recimo za Kosovo, može biti svjedok koliko su neki članovi delegacije iznenađeni kada u centru Prištine vide ogromnu katedralu koja je izgrađena od strane Albanaca i spomenik Billa Clintona koji se nalazi u neposrednoj blizini.

Svakako je da ovi primjeri nisu adekvatni za procjenu poznanstva Balkana od strane Turske. Ali izgleda da se jedan dio stanovništva Turske prisjeća Balkana sa slikama iz perioda Otomanskog carstva.

Zbog svega toga, oni koji prvi put putuju u regiju, uključujući i BiH, uglavnom se susreću sa činjenicama koje nisu očekivali, odnosno sa činjenicom da je Balkan danas u potpunosti izmijenjen.

Nedostatak informacija Turske prema Balkanu potječe i od pogrešnog informiranja koje se grana u dva smjera.

Može se postaviti pitanje da li među savjetnicima onih koji odlučuju o vanjskoj politici ima ozbiljnih poznavalaca Balkana. Izgleda da ih nema, ali se u Ankari vjeruje da ih ima!

Kao prvo, neki gosti koji dolaze sa Balkana, ponekad zbog pristojnosti a ponekad i zbog privatnih očekivanja od Turske, turskim zvaničnicima prenose poruke koje ne oslikavaju realnost u regiji.

Kao drugo, može se postaviti pitanje da li među savjetnicima onih koji odlučuju o vanjskoj politici ima ozbiljnih poznavalaca Balkana. Izgleda da ih nema, ali se u Ankari vjeruje da ih ima!

Turska nema nikakvo drugo očekivanje, osim da bude dobar prijatelj svim balkanskim zemljama. No, suprotna strana to ne vidi tako.

Zbog svega toga, ukoliko Turska želi pozitivniji imidž na Balkanu, onda što prije treba izraditi detaljan i nepristrasan rad koji će sadržavati percepciju Turske na Balkanu i očekivanja od nje.

Sigurno je da bi jedna ovakva studija dala važne podatke za tursku balkansku politiku koja je dio generalne i dinamičnije turske vanjske politike posljednjih godina.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 



Više iz rubrike Piše
POPULARNO