Balkanu prijeti višak municije

Piše: Igor Tabak

Višak streljiva i eksploziva zaista predstavlja jedan od ozbiljnijih regionalnih problema. No, dok tradicionalno države baš i nisu bile otvorene za razgovore o takvim temama, posljednjih se godina to ponešto promijenilo.

Posebice je tu doprinijelo razoružavanje, smanjivanje vojnih sustava i postkonfliktna uspostava suradnje i povjerenja, na kojem naša čitava regija aktivno radi u sklopu približavanja Europskoj uniji.

Usporedno s takvim smanjivanjem pojedinih nacionalnih obrambenih sustava, pojavljuju se viškovi oružja, municije te eksploziva. Dok se oružje relativno jednostavno prodaje (a često i poklanja – recimo, Afganistanu), municija i eksplozivi vrlo lako postanu ozbiljniji problem – posebice ako su stari, dugo skladišteni na otvorenom i generalno loše održavani.

Dok neke države i u ovoj regiji ne objavljuju podatke za stanje svojih zaliha i viškova – recimo, Slovenija i Rumunjska – države u intenzivnijim reformama i s većim problemom ovakvih viškova te podatke daju u javnost.

Takvo staro, loše održavano i neprikladno skladišteno streljivo predstavlja i popriličnu opasnost za sama društva u kojima se nalazi, budući da često postaje kemijski te fizički nestabilno i sklono nekontroliranom eksplodiranju.

Sastanak u Beogradu

Upravo zato je i organizirano uklanjanje viškova streljiva i eksploziva bila i jedna od bitnih tema sastanka ministara obrane zemalja sudionica Procesa suradnje u Jugoistočnoj Europi (SEECOP), održanog u Beogradu prošloga tjedna.

Ondje je srbijanski ministar obrane Dragan Šutanovac pomenuo kako u našoj regiji ima blizu 160 tisuća tona suvišnog streljiva raznih kalibara i eksploziva. No, ova naizgled ogromna brojka, zapravo je usporediva s količinama tih sredstava koja pojedine države i dalje smatraju potrebnima i perspektivnima za vojnu uporabu i daljnje skladištenje, „zlu ne trebalo“.

Dok neke države i u ovoj regiji ne objavljuju podatke za stanje svojih zaliha i viškova – recimo, Slovenija i Rumunjska – države u intenzivnijim reformama i s većim problemom ovakvih viškova te podatke daju u javnost, ne bi li time i apelirale za pomoć u uništavanju ili pak reklamirale svoju uspješnost.

Od spomenutih blizu 160 tisuća tona municije i eksploziva viška, gotovo se polovica nalazi u Albaniji, koja s njihovim uništavanjem ima i najviše problema. 

Naravno, teško je i skrivati takve podatke, ako naprimjer, u javnost krenu stizati slike nehotičnih eksplozija u pogonima za proizvodnju ili zbrinjavanje takve robe iz loših i zastarjelih skladišta. A upravo je takvih eksplozija posljednjih godina sve više u ovoj regiji – od manje u Srbiji 2006. godine do najveće takve eksplozije u Albaniji sredinom ožujka 2008. godine.

Učestale su i tvorničke nesreće te vrste u pogonima koji rade, a slabo su održavani i modernizirani posljednjih godina – kao u Srbiji 2009. ili u Bosni i Hercegovini jesenas.

Od spomenutih blizu 160 tisuća tona municije i eksploziva viška, gotovo se polovica nalazi u Albaniji, koja s njihovim uništavanjem ima i najviše problema. Kako se uvelike radi o uvoznoj robi, koja stoji tako dugo da je postala opasna i za ikakvo premještanje, uklanjanje treba organizirati na licu mjesta – pokraj pojedinih skladišta – što je iznimno skupo.

Bosna i Hercegovina se bori s približno 18,5 tisuća tona takvih sredstava, dok Hrvatska ima otprilike 17 tisuća tona ovakvih viškova – koje obje nastoji ukloniti na što više industrijaliziran način, uz korištenje strane financijske pomoći (pretežito američke).

Crna Gora ima blizu 4,5 tisuća tona viška – što uništava kombinacijom domaćeg rada i savezničke pomoći, dok Srbija spominje 8 tisuća tona viška (uz relativno brzo industrijsko uklanjanje), što je vjerojatno poprilično manje od makedonskih procjena.

Ponuda Srbije

Bugarska koja je, također, sudjelovala na skupu u Beogradu, navodno muku muči s približno 20 tisuća tona viškova, koje pretežito uklanja u vlastitoj režiji.

Treba pomenuti kako ne čudi ponuda Srbije da se industrijski pogoni Tehničko-remontnog zavoda u Kragujevcu krenu koristiti za zbrinjavanje i uništavanje ovakvih viškova u široj regiji – budući da je riječ o državi koja aktivno proizvodi streljivo raznih kalibara, a ondje posjeduje i prilično kvalitetne pogone za remont streljiva i rastavljanje sredstava kojima je uporabni rok pri kraju.

Dok je donekle slično postrojenje 2007. godine otvorila i Slovenija u Borovnici. Radi se o relativno rijetkom pogonu – kakav, uz sve vezane troškove ni Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini ne bi bio potpuno suvišan.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera