Libija i žrtve seksualnog nasilja

Piše: Margot Wallstrom
Dok je Vijeće sigurnosti jednoglasno odobrilo produženje mandata političke misije UN-a u Libiji, njegovi članovi su izrazili duboku zabrinutost zbog seksualnog nasilja u toj zemlji. Mandat Ujedinjenih naroda uključuje podršku vladi u promociji demokratije, ponovno uspostavljanje javne sigurnosti i eksplicitno spominje nadzor i zaštitu ljudskih prava – posebno prava žena i ranjivih grupa – što pozdravljam.
Sada je ključno da vlastita uloga Libije u historijskoj tranziciji zemlje mora dati nadu i pomoć i onima koji su preživjeli seksualno nasilje.
Svi smo pažljivo pratili zbivanja u arapskom svijetu. U Libiji, kao i u Egiptu, Tunisu i šire, svjetlija budućnost je moguća. Političke mogućnosti – kao i izazovi – su beskrajne. Široka podrška međunarodne zajednice je trajno potrebna kako bi se osiguralo demokratsko društvo.
Otkrića UN-ovog nadziranja u Libiji potvrđuju da su silovanju i drugim oblicima seksualnog nasilja tokom sukoba bili podvrgnuti i žene i muškarci.
Međutim, kada političari, novinari i komentatori opisuju izazove, većina ih ne spominje najočitiji ali nevidljivi izvor – žene. Gdje su žene sada? Mogu li se osjećati sigurnim?
Podsjetnik za listu
Velike količine oružja u opticaju ne znače da se žene osjećaju sigurno; baš naprotiv. Iz iskustva znamo da naoružani muškarci u uniformama prečesto koriste svoju moć za zlostavljanje žena i djece. Preliminarna otkrića UN-ovog nadziranja u Libiji potvrđuju da su silovanju i drugim oblicima seksualnog nasilja tokom sukoba bili podvrgnuti i žene i muškarci.
Dok su žene bile otimane iz svojih domova, automobila ili sa ulice i izložene silovanju u njima nepoznatim mjestima, nad muškarcima je u zatvorima i pritvorskim mjestima vršena sodomija kao sredstvo za dobivanje informacija. To služi kao podsjetnik na važnost uključivanja seksualnog nasilja na listu mogućih kršenja ljudskih prava prilikom istraživanja ratnih zločina.
“Da je krvarenje stalo, nikada to ne bih prijavila”, rekla je jedna od žrtava seksualnog nasilja u Libiji.
Libija još treba proći dug put u svojoj demokratskoj tranziciji. Zemlja se suočava s nizom izazova, ali najvažniji je, kada je u pitanju seksualno nasilje, hitno osigurati odgovarajuću pomoć za preživjele. To uključuje medicinsku, psihosocijalnu i pravnu podršku koja, kritički, poštuje pravo žrtve na povjerljivost i privatnost.
U protivnom žrtve možda nikada neće istupiti. “Da je krvarenje stalo, nikada to ne bih prijavila”, rekla je jedna od žrtava seksualnog nasilja u Libiji. Također je nužno seksualno nasilje povezano sa sukobom uzeti u obzir u kontekstu reformi sigurnosnog sektora, uključujući obuku libijskih snaga nacionalne sigurnosti. Ono isto tako mora biti element strategije o tranzicijskoj pravdi.
Spremnost Vijeća sigurnosti
Žene u Libiji su aktivno učestvovale u revoluciji i doprinijele joj – one moraju i dalje biti uključene u budućnost zemlje. Novi poredak ne može se graditi bez aktivnog učešća žena. Prijelazne vlade, također, moraju imati zastupljenosti žena; novi ustav mora sadržavati i garantirati jednakost prava žena.
Još mnogo toga se treba učiniti u borbi protiv silovanja kao taktike rata.
Ne možemo promijeniti nepromjenjivo. No, možemo pojačati napore za praćenje, prevenciju i procesuiranje. Još mnogo toga se treba učiniti u borbi protiv silovanja kao taktike rata. Uz pomoć Vijeća sigurnosti UN-a, ja ću nastaviti insistirati na okončanju nekažnjivosti i osigurati da se počinitelji izvedu pred lice pravde i u Libiji. U toj borbi računam na spremnost Vijeća sigurnosti da upotrijebi sva raspoloživa sredstva.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
