Šta ruski predsjednički izbori znače?

Piše: Joshua A. Tucker

Pokazujući sposobnost predviđanja na nivou o kakvom moje kolege amerikanisti mogu samo sanjati, mislim da se sa sigurnošću može reći da je potvrđena većina tvrdnji koje sam iznio u svom predizbornom izvještaju o ovogodišnjim predsjedničkim izborima u Rusiji: 

• Vladimir Putin je pobijedio.

• Iznesene su brojne tvrdnje da izbori nisu bili niti slobodni niti pošteni te da su narušeni prevarama. Stoga, ne može se sa sigurnošću reći koliku podršku Putin zaista uživa među ruskom populacijom, uprkos činjenici da je osvojio 64 posto glasova.

• Neizvjesnost oko budućeg oblikovanja ruske politike će i dalje biti dijelimično rezultat toga kako se u periodu nakon izbora razvija nedavno nastali opozicioni pokret (koji već ponovo protestira).

Predviđanja na stranu, želio bih se dotaći onoga što smatram da su dva potencijalno interesantna pitanja u vezi sa rezultatima izbora, od kojih će jedno vjerovatno biti važnije za Rusiju, a drugo za političke naučnike.

Prava opozicija u Moskvi

Prvo, važno je naglasiti da je jedini ruskih region u kojem Putin nije uspio osigurati većinu glasova bila Moskva. Osim toga, u Moskvi je nezavisni kandidat Mikhail Prokhorov, navodni kandidat liberalne opozicije, osvojio gotovo 20 posto glasova. Dakle, postoji prava opozicija Putinu u Moskvi (naročito ako se uzme u obzir to da su ovo rezultati nastali nakon što su upotrijebljeni svakakvi “administrativni izvori” za poboljšanje podrške Putinu).

Postoji li granica do koje Putinova popularnost može pasti u Moskvi, ili da li je nekako zaštićen podrškom u ostatku zemlje?

Tako se postavlja pitanje koje bi moglo biti određujuće za Putinov sljedeći mandat: kolika mu je podrška potrebna u Moskvi da bi nastavio efikasno vladati? Bez obzira na pitanja o tome koliko zvanični rezultat glasanja odražava Putinovu istinsku popularnost, vjerovatno je nesporno tvrditi da je on manje popularan u Moskvi nego što je u ostatku zemlje. Dakle, ostaje pitanje: postoji li granica do koje Putinova popularnost može pasti u Moskvi, ili da li je nekako zaštićen podrškom u ostatku zemlje?

Drugo, vlast je očigledno uspjela instalirati web kamere na gotovo svim biračkim mjestima širom zemlje. Prema Moscow Timesu, više od 2,5 miliona ljudi registriralo se na web sajt koji je bio postavljen kako bi se građanima omogućilo da na internetu preko web kamera direktno prate tok glasanja na biralištima. Koliko znam, ovo nikada prije nije nigdje urađeno na nacionalnim izborima, tako da bi korištenja web kamera i šta se tačno njima postiglo trebalo biti interesantna tema za buduća istraživanja.

Naravno, također interesantno pitanje je zašto su uopće bile tamo, a dozvolite mi da iznesem nekoliko mogućih pretpostavki.

Prvo, možda je to zato što je Kremlj legitimno želio spriječiti prevare na izborima, čak i one koje bi koristile njegovom kandidatu. Obrazloženje bi ovdje bilo da je Kremlj vjerovao da će Putin svakako ubjedljivo pobijediti – što nije nerazumna pretpostavka – te da bi manje optužbi za izbornu prevaru značilo da se impresivni Putinov rezultat na izborima shvati kao istinski znak njegove popularnosti. Drugim riječima, cilj je možda bio izbjeći upravo onu vrstu spekulacija koje sam iznio na početku teksta, te da se umjesto toga 64 posto osvojenih glasova tumači kao nedvosmisleno predstavljanje podrške 64 posto populacije.

Mobiteli i prevare

Alternativno objašnjenje, međutim, moglo bi biti to da je Kremlj želio izbjeći mehanizam kojim su se otkrile prevare nakon parlamentarnih izbora – a to je upotreba mobitela kojima su snimljene vidljive prevare izbornih zvaničnika na biralištima, koji su vjerovali da ih niko ne posmatra.

Sa web kamerama na mjestu, Kremlj sada ima sposobnost da reagira na otkrivene slučajeve prevare kao branitelj slobodnih i poštenih izbora.

Ako pretpostavimo da se motivacija lokalnih zvaničnika da manipuliraju brojem glasova (npr. radi dobijanja naklonosti Kremlja) nije promijenila, onda bi im web kamere mogle pružiti vrlo snažan podsticaj da pronađu druge načine za manipuliranje rezultatima od upadljivog ubacivanja hrpe listića u glasačke kutije, što se moglo vidjeti na videosnimcima koji su se pojavili na internetu nakon decembarskih parlamentarnih izbora.

Osim toga, sa web kamerama na mjestu, Kremlj sada ima sposobnost da reagira na otkrivene slučajeve prevare kao branitelj slobodnih i poštenih izbora (“pogledajte, naše kamere rade! Otkrili smo prevaru!”) umjesto da zauzima odbrambeni stav kada se na Youtubeu pojave snimci o prevarama.

Sva ova objašnjenja predstavljaju potencijalnu motivaciju za eksperiment sa web kamerama. Bit će interesantno vidjeti u budućnosti da li podaci podržavaju bilo koju od ovih tvrdnji – i da li će druge zemlje izabrati primjer Rusije i slijediti ga u budućnosti.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera