Kosovska državnost kompromitirana?

Premijer Kosova Hashim Thaci je navodno bio pod snažnim pritiskom Washingtona i Brisela za postizanje sporazuma o fusnoti (EPA)
Premijer Kosova Hashim Thaci je navodno bio pod snažnim pritiskom Washingtona i Brisela za postizanje sporazuma o fusnoti (EPA)

Piše: Januš Bugajski 

Postignut je dogovor između Beograda i Prištine o predstavljanju Kosova u regionalnim organizacijama. Vlada u Prištini će moći direktno učestvovati u različitim međunarodnim forumima kao ravnopravan igrač. Međutim, čak i prije nego se tinta osušila, sporazum je izazvao buru kontroverzi među kosovskim Albancima.

Prema sporazumu, Kosovo će biti predstavljano pod imenom “Kosovo”, a ne Republika Kosovo, i sa fusnotom što je izazvalo ogorčenost. Formulacija fusnota može ojačati ili oslabiti državnost zemlje. U slučaju Kosova, čini se da fusnota dovodi u pitanje njegovu nezavisnost. Kvalifikacija glasi: “Ova oznaka (Kosovo) ne prejudicira status Kosova i u skladu je sa Rezolucijom 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o kosovskoj deklaraciji o nezavisnosti”.

Važan preduvjet

Logično, ako status Kosova nije “prejudiciran” onda je očigledno neriješen. Srbijanska vlada je zadržala ovaj stav otkako je nova zemlja stekla državnost u februaru 2008. Formulacija fusnote i njeno tumačenje proturječi ustavu i deklaraciji o nezavisnosti Kosova, koje su SAD i većina zemalja EU obećale da će podupirati.  U najmanju ruku, sporazum je trebao uključiti recipročnu fusnotu u kojoj bi stajalo da naziv “Srbija” ne znači da je Kosovo dio te države.

Ako se odluka o nazivu Kosova smatra pobjedom za Srbiju u potkopavanju kosovske nezavisnosti, to bi ustvari moglo poslužiti za ohrabrivanje umjesto za smirivanje nacionalističkih zahtjeva. 

Postizanje dogovora da se Kosovu omogući predstavljanje u regionalnim i multinacionalnim organizacijama bilo je važan preduvjet da se Srbiji dodijeli status kandidata za članstvo u EU. U Washingtonu i Briselu se dobivanje takvog statusa na samitu EU 1. i 2. marta smatra najsigurnijim načinom za sprečavanje snažnog nacionalističkog glasa na srbijanskim parlamentarnim i lokalnim izborima zakazanim za maj.

Međutim, ako se odluka o nazivu Kosova smatra pobjedom za Srbiju u potkopavanju kosovske nezavisnosti, to bi ustvari moglo poslužiti za ohrabrivanje umjesto za smirivanje nacionalističkih zahtjeva. Ništa ne podstiče apetite više od uočenog povlačenja rivala.

Premijer Kosova Hashim Thaci je navodno bio pod snažnim pritiskom Washingtona i Brisela za postizanje sporazuma o fusnoti. Pokušao je djelovati odvažno u vezi sa dogovorom, tvrdeći da je nova oznaka samo privremena. No, njegov kredibilitet u zemlji bi mogao uveliko trpjeti ukoliko ne bude naznaka da će se formulacija promijeniti u dogledno vrijeme ili ako zamrzne međunarodna priznanja Kosova.

Osuda prigovora

Premijer Thaci tvrdi da je sporazumom, postignutim uz posredovanje EU, Beograd ustvari priznao kosovsku državnost, jer Priština sada može učestvovati u regionalnim forumima u kojima je Srbija član. Takve tvrdnje odbačene su u Beogradu dok će sporazum, također, doprinijeti podizanju poklopca sa kipućeg lonca albanskog nacionalizma.  

Ni Washington ni Brisel se ne čine spremnim za nadolazeći talas albanskog samopouzdanja i odlučnosti koji se možda neće manifestirati samo u parlamentarnim prijedlozima i uličnim demonstracijama. 

Do sada su Kosovari bili zahvalni međunarodnim igračima za njihovo nacionalno oslobođenje i nezavisnost. No, pojavljuju se mlađe i samopouzdanije generacije koje se više ne osjećaju toliko dužnim stranim silama. Oni nisu ni antiamerički niti antievropski nastrojeni, već su sve više fokusirani na albanske i kosovske interese i manje su spremni na kompromis oko onoga što smatraju fundamentalnim principima identiteta.


Protesti opozicije u Prištini protiv sporazuma

Dok vlada u Prištini tvrdi da će sporazum olakšati veze sa članicama EU koje nisu priznale Kosovo, lideri opozicije smatraju da će kompromis sa Beogradom naštetiti međunarodnom statusu Kosova, te da će brojne zemlje imati izgovor da ostanu neutralne po pitanju nezavisnosti. Opozicija traži da se u Skupštini Kosova odobri prijedlog koji će osporiti premijerove ovlasti te da se usvoji zabrana predstavljanja Kosova na bilo koji drugi način osim pod imenom Republika Kosovo.

Nekoliko opozicionih partija tvrdi da su ustupci Srbiji ozbiljna prepreka za zemlju, prijeteći njenom suverenitetu i međunarodnom statusu. Pozvali su na ulične proteste i osporili ličnu poziciju premijera koji navodno nije raspravljao o kompromisu oko fusnote ni u kabinetu ni u parlamentu. Stoga, državne institucije navodno nisu dužne slijediti formulaciju sporazuma.

Srbija bi vrlo lako mogla slijediti Grčku ka bankrotu, insolventnosti i potencijalnoj socijalnoj eksploziji. U takvoj klimi, srbijanske kvalifikacije kandidatskog statusa za EU bez izvjesnosti članstva mogu riješiti vrlo malo toga.

Kosovska opozicija ne može očekivati nikakvu značajnu stranu podršku za njihove prigovore na sporazum o nazivu. Ustvari, odlazeći američki ambasador na Kosovu Christopher Dell osudio je sve te prigovore na ishod pregovora u Briselu kao “antiameričke i antievropske”. Takvo označavanje više ne plaši mlade Albance, već bi ustvari moglo podstaći ljutnju prema onome što se smatra stranim miješanjem u domaću politiku i osporavanje državnosti.

Zlosutne najave

Ni Washington ni Brisel se ne čine spremnim za nadolazeći talas albanskog samopouzdanja i odlučnosti koji se možda neće manifestirati samo u parlamentarnim prijedlozima i uličnim demonstracijama. Ako se Kosovu, za razliku od Srbije, ne otvori put ka članstvu u EU, krenuvši od Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, opozicija bi sve više mogla biti odražena u podršci nacionalističkim partijama koje su manje spremne slijediti zapadne preporuke ili smjernice. Međunarodne odluke koje se smatraju žrtvovanjem kosovskih aspiracija u korist susjednih država će biti prezrena i mogle bi podstaći još šire nacionalne zahtjeve.

Jednako zloslutno, sporazum Beograda i Prištine vjerovatno neće umiriti srbijanske građane. Bez obzira na kandidaturu za EU, osjećaj ljutnje, frustracije i razočarenje ekonomskim uvjetima navodno se širi Srbijom. Ivana Prica, ekonomistkinja na Univerzitetu u Beogradu, izjavila je da se, pored rastuće nezaposlenosti, Srbija suočava sa jednim “gorućim, nerješivim dugoročnim problemom” – finansiranjem svog ogromnom trgovinskog deficita. Srbija bi vrlo lako mogla slijediti Grčku ka bankrotu, insolventnosti i potencijalnoj socijalnoj eksploziji. U takvoj klimi, srbijanske kvalifikacije kandidatskog statusa za EU bez izvjesnosti članstva mogu riješiti vrlo malo toga.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Piše
POPULARNO