Historijsko iskušenje za Hamas

Piše: Mirnes Kovač

Medijska hegemonija današnice ne samo da je neobjašnjena, već je skoro i neobjašnjiva. Na najjačim medijskim kućama (TV stanicama i novinama) imamo puko brojanje i sabiranje ubijene djece, žena, starih i iznemoglih. Decenijsko stradanje Palestinaca je najbolja potvrda ovog argumenta. Već je ustaljeno i već su nas navikli (a jesu li?) da se, recimo, u bilo kom tretiranju izraelsko-palestinskog pitanja govori: o palestinskim “teroristima” ili “militantima”, koji su se, recimo, sukobili s izraelskim snagama odbrane (Israel Defense Forces – IDF, zvanični naziv vojnih snaga Izraela). U tom stilu se vrlo često za Hamas, posebice u zapadnim medijima, tvrdi da je teroristička organizacija. Naravno, postavlja se pitanje: zar nisu svi pokreti otpora u očima ugnjetača i okupatora teroristi(čki), ad hoc?

Vrlo često se za Hamas, posebice u zapadnim medijima, tvrdi da je teroristička organizacija. Naravno, postavlja se pitanje: zar nisu svi pokreti otpora u očima ugnjetača i okupatora teroristi(čki), ad hoc!?

Uz rečene stigme, palestinski pokret otpora Hamas danas ima i neugodno iskušenje da se u pogledu krvavog gušenja protesta u Siriji odredi prema Assadovom režimu, svom dugogodišnjem savezniku. I ne samo prema njemu, već i prema onima koji ga podržavaju, kao što je Iran, koji je dugogodišnji podržavatelj i njega samog. Uz hermetičku izolaciju Gaze i stalne pritiske i prijetnje izraelskim granatama, bez obzira na svoju nemoć i zaokupljenost svojim egzistencijalnim brigama te naporima da se postigne pomirenje s Fatahom, pred Hamasom sve više iskrsavaju dileme određivanja prema konfliktima u regionu. Veliko iskušenje je napraviti pravi izbor i ne ugroziti sopstvena savezništva.

‘Ograničenost u kretanju’

Podsjetimo, Hamas (ar. Harakat al-Muqawamah al-Islamiyyah – u prevodu “Islamski pokret otpora”) je legalno i legitimno izabrana politička partija, koja je u januaru 2006. godine osvojila većinu na palestinskim parlamentarnim izborima. Međunarodni su posmatrači na izborima 2006. godine (njih oko 450) zabilježili da su izbori protekli u slobodnoj i fer atmosferi. Misija Evropske unije za nadgledanje izbora (186 članova) zaključila je kako su ti izbori protekli uz impresivan odziv birača i u jednom otvorenom fer izbornom procesu, koji je efikasno provela Centralna palestinska komisija za izbore (CEC), piše u izvješću za Britanski parlament urađenom netom nakon izbora 15. marta 2006. godine. I tada je “ograničenost u kretanju” kandidatima i glasačima bio faktor koji je, prema pomenutom izvještaju, “smanjio opseg za istinski slobodne izbore”.

Hamas je dugo vremena sjedište svog politbiroa imao u Damasku i uživao je naklonost Assadovog režima.

EU, SAD, Kanada, Izrael i Japan svrstavaju ovu organizaciju među terorističke, ali ipak, većina ostalih zemalja to ne čini, uključujući Rusiju, Tursku, Kinu, Iran, pa čak i Švicarsku. Nakon tih ključnih izbora svima je dalji tok priče već poznat i posljedice palestinskog glasanja za Hamas pratimo sve do današnjeg dana. Gaza, od tada hermetički zatvorena, pretvorena je u najveći logor, a finansijske malverzacije i ucjene zapadnih sila i Izraela su za direktnu posljedicu imale oštre podjele među Palestincima. Ukratko, ispunile su se prijetnje koje su narodu Palestine izrečene pred same izbore: “Čik pa izaberite Hamas!? Nema vam centa pomoći! Demokratski ćete pomrijeti!”

Palestince koji danas žive u dvije odvojene enklave, na Zapadnoj Obali i u Gazi, pored podjela na relaciji Hamas-Fetah, opterećuje i novonastala situacija u regionu, koju je prouzrokovalo “Arapsko proljeće”. Posebice se to može primijetiti nakon posljednjih krvavih gušenja demonstracija u Siriji. Hamas je dugo vremena sjedište svog politbiroa imao u Damasku i uživao je naklonost Assadovog režima.

Negativan odgovor

Također, ova organizacija je, zbog suprostavljanja izraelskoj okupaciji, imala izdašnu, čak ključnu, podršku Irana. Hamas se tokom posljednje godine posebno neutralno držao prema dešavanjima u Siriji, ali je ipak, na zahtjev Assadovog režima da podrži njegovo gušenje demonstracija, odgovorio negativno.

Međutim, nakon promjene prilika u Egiptu i okolnim sunnijskim državama, napuštanjem ureda u Damasku, te izjavama svojih lidera krajem februara u Kairu, u kojima su dali podršku sirijskom narodu, Hamas je načinio oštar zaokret u odnosima sa svojim nekadašnjim patronima. Ranije nije bilo nimalo problematično Hamasu sklapati savezništva sa sunnijskim silama i pri tome primati pomoć od Sirije i Irana, međutim, u današnjim prilikama, sve je izvjesnije, ova će se palestinska frakcija morati izjasniti i odabrati stranu. To, prije svega, zbog podrške većine arapskog svijeta, koji je u slučaju Sirije stao na stranu sirijskog naroda.

Hamas je populistički sunnijski pokret te će i zbog te činjenice njegovi lideri morati slušati stavove članstva i pobornika kojima zločini u Siriji sve više nalikuju onima s kojima se sami već decenijama susreću.

Ovakav rizični razvoj pozicije za Hamas ne odlučuje samo potreba za izvanjskom pomoći. Prije svega je određuje razvoj prilika u širem regionu i pozicioniranje naspram Sirije jednog od najutjecajnijih pokreta u arapskom svijetu, Muslimanske braće, iz kojeg se, kao pokret otpora okupaciji Palestine, i rodio Hamas. S druge strane, Hamas je populistički sunnijski pokret te će i zbog te činjenice njegovi lideri morati slušati stavove članstva i pobornika kojima zločini u Siriji sve više nalikuju onima s kojima se sami već decenijama susreću. Ipak, rezolutan stav prema situaciji u Siriji i osuda režima Bashara al-Assada od strane Hamasa ne može se očekivati iz pragmatičnih razloga, budući da u Siriji živi više od pola miliona palestinskih izbjeglica.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Al Jazeera