Maske u Makedoniji su skinute

Piše: Atanas Kirovski

Politička kriza u Makedoniji koja traje danima, dostigla je vrhunac tučnjavom u makedonskoj Skupštini, i sudarom pristalica vlasti i opozicije izvan makedonskog Sobranja.

Pljuštalo je sa svih strana, letjelo je kamenje, a kao što su saopćili iz gradske bolnice u Skoplju, 16 ljudi je povrijeđeno, od kojih troje teže. Specijalne jedinice makedonske policije su spriječile dalje sukobe, a nekoliko policijskih kordona je razdvojilo simpatizere oporbe i vlasti, kako nasilje ne bi eskaliralo.

Izlazak na ulicu

Kriza je inicijalno nastala zbog predloženog budžeta. Vlada je predložila budžet od dvije milijarde i 700 miliona eura, a opozicija se oštro suprostavila i tražila da se bužet za koji smatra da je predizborno napuhan, skrati  za bar 350 miliona eura. I da država prekine sa zaduživanjem u inostranstvo, kako bi bio spriječen grčki scenarij za Makedoniju.

U međuvremenu, vlasti su izvele na ulicu “politički neutralne građane” koji su počeli proteste protiv opozicije i tražili da se budžet donese.

Kulminacija ovih protesta je bila i sramni dan za umjetnike koji bi trebali biti avangarda jednog društva, kada su dio umjetnika i glumaca potpuno instrumentalizovani u političke svrhe, kao besramni apologeti vlasti, izašli da protestiraju protiv opozicije- povedeni direktorima pozorišta i umjetničkih institucija, koji su od vlasti i dobili te funkcije.

Opozicija je na budžet podnijela fantastičnih više od 1.200 amandmana, sa ciljem da blokira donošenje budžeta.

Vlast nije bila spremna na dijalog sa opozicijom oko budžeta, a premijer Nikola Gruevski je poručio da je dobio mandat od građana kako bi sproveo politiku zacrtanu u partijskoj platformi, te nije htio da uopće pregovara sa oporbom, osim par beznačajnih amandmana.

Utisak je da ni opozicija nije bila spremna na politički kompromis, te da je  htjela “ići do kraja” kako bi izazvala ozbiljnu političku krizu.

Zaobilazeći procedure – odnosno rasprave u parlamentarnim komisijama za budžet, čiji je rad je opozicija blokirala, vlasti su u ponedeljak zakazale plenarnu sjednicu u Sobranju kako bi donijeli predloženi budžet.

Ovako nešto se nije dešavalo ni u komunizmu.

Prije sjednice, oni su nasilno najurili novinare, snimatelje i fotoreportere, kako ne bi registrovali što se događa u Parlamentu. Zatim je obezbjeđenje nasilno najurilo poslanike opozicionih stranaka iz Parlamenta i, na kraju, ekspresno za manje od pola sata, parlamentarna većina je bez diskusije donijela budžet.

Zaustavljanje autobusa

Ovako nešto se nije dešavalo ni u komunizmu.

Donošenje budžeta, na način na koji su vlasti to učinile, nije označio kraj političke krize, već naprotiv, ona se samo još više rasplamsala.

Dok su poslanici vladajućih stranaka bez rasprave, bez opozicije i bez prisustva medija, donosile budžet u Parlamentu, izvan skupštine su eksalirali sukobi. Došlo je do sudara simpatizera opozicije i vlasti, koji su stišani kada su bili razdvojeni velikim kordonima specijalne policije, i udaljeni jedni od drugih kako se ne bi gađali kamenjem.

Autobusi krcati pristalicama jednih i drugih krenuli su iz unutrašnjosti Makedonije na prosvjede (obračun) ispred Parlamenta. Policija je na autocestama zaustavila autobuse -uglavnom sa pristalicama oporbe, sa obrazloženjem da trebaju vršiti “tehnički pregled” na autobusima, i tako spriječila masovni obračun ispred Parlamenta. 

Otišlo se tako daleko da je velika grupa građana “spontano” organizirala protest ispred sjedišta glavne opozicione stranke Socijalemokratskog saveza Makedonije (SDSM)  – gdje je izbio incident, kada su demonstranti htjeli da nasilno uđu u zgradu stranke.

Poslanici opozicije su ogorčeni zbog načina na koji su najureni iz Parlamenta i tvrde da su novinari bili najureni, kako bi partijska vojska vladajuće VMRO-DPMNE mogla da ih bije, gazi i da ih zatim najuri iz Parlamenta.

Opozicija tvrdi da su dvije žene iz SDSM-a  pri tom bile ozlijeđene. Vlasti su kratko saopćile da su spriječili puč u Sobranju.

Dok se sve ovo dešavalo u Skoplju, autobusi krcati pristalicama jednih i drugih krenuli su iz unutrašnjosti Makedonije na proteste (obračun) ispred Parlamenta.

Policija je na autocestama zaustavila autobuse -uglavnom sa pristalicama opozicije, sa obrazloženjem da trebaju vršiti “tehnički pregled” na autobusima, i tako spriječila masovni obračun ispred Parlamenta.

Otišlo se tako daleko da je velika grupa građana “spontano” organizirala protest ispred sjedišta glavne opozicione stranke Socijalemokratskog saveza Makedonije (SDSM)  – gdje je izbio incident, kada su demonstranti htjeli da nasilno uđu u zgradu stranke.

Lider opozicije Branko Crvenkovski je u ponedjeljak popodne stišao demonstrante, poručujući im da dan kasnije počinje borba za Makedoniju – pozivajući ljude na građansku neposlušnost.

Usporedba s Miloševićem

On je rekao da se opozicija  neće vratiti u Parlament, te da su u Makedoniji pogaženi Ustav, zakoni i demokratija, te da je sa jedne strane ostala diktatorska vlast, a s druge strane narod. On je poručio premijeru Nikoli Gruevskom, koga je komparirao sa Slobodanom Miloševićem, da će ga zadesiti “narodni ustanak”.

Poslije svega što se desilo, u Makedoniji vlada velika napetost. Udruženja novinara su oštrim saopćenjima izrazili šokiranost zato što medijima nije dozvoljeno da rade svoj posao i izvještavaju. Helsinški komitet za ljudska prava, isto tako je oštro regirao i na gaženje procedura i zbog upotrebe sile, a i njima nije bilo dozvoljeno da uđu u Parlament kao posmatrači.

Prema svemu sudeći, opozicija će bojkotovati dalji rad Parlamenta i svih drugih institucija. Ako Branko Crvenkovski insistira na građanskoj neposlušnost na koju je pozvao, u državi će nastai pravi haos, a atmosfera će biti dodatno naelektrisana.

Nikola Gruevski je potpunu partizirao makedonsku državu, gdje je jedini kriterij partijska knjižica, u čemu je čak i premašio svog prethodnika Branka Crvenkovskog.

U martu su zakazani lokalni izbori, ali je veliko pitanje da li će se održati, jer opozicija kani bojkotirati izbore, ako ne budu sprovedeni fer i demokratski.

Vlasti nisu usvojile glavne preporuke OEBSA za fer izbore, i nakon zadnjih incidenata, ako se ne dese neke velike promjene, vrlo je  vjerovatno da opozicija bojkotuje izbore. 

U biti svega ovoga je nedostatak tolerancije i siledžijsko prakticiranje vlasti koje je ‘trade mark’ za Makedoniju maltene od dana kada je postala neovisna država.

Tačno je da je premijer dobio mandat da realizuje svoj program, ali on je dobio samo 70.000 glasova više od opozicije, što znači da ne može raditi bukvalno šta hoće, bez da konsultuje opoziciju, stručnjake ili javnost. Nikola Gruevski je potpunu partizirao makedonsku državu, gdje je jedini kriterij partijska knjižica, u čemu je čak i premašio svog prethodnika Branka Crvenkovskog.

Političke elite u Makedoniji nisu naučile šta je demokratija, šta je tolerancija i kako treba funkcionisati demokratsko društvo. Umjesto civilizovanog političkog dijaloga, u Makedoniji gledamo siledžijstvo, nadglasavanje, tuče i potpunu bezobzirnost za demokratiju i istinske vrijednosti, koje su zamijenjene kriterijem stranačkih knjižica. To rade i jedni i drugi, na potpuno bezočan način.

Čisto siledžijstvo

Politička konfrontacija nije sudar argumenata, koncepcija i ideja, već ko može sakupiti više ljudi i ko će koga prebiti. Sramota je što političke elite upotrebljavaju siromašni narod i huškaju ga da se tuče, da bi političke vrhuške realizirale sopstvene agende. Pristojni ljudi u strahu, samo se nadaju da sve ovo neće dovesti do većih okršaja na ulicama ili čak do građanskog rata.

Politička konfrontacija nije sudar argumenata, koncepcija i ideja, već ko može sakupiti više ljudi i tko će koga prebiti.

Dok je postojala “šargarepa”- obećanje Evropske unije da će Makedonija postati članica evropske familije ako poštuje vrijednosti demokratskog dijaloga, političke elite, uz strašne prijetnje ambasadora SAD-a i EU-a,  nekako su bile voljne da pregovaraju i uče toleranciju. Ali, nakon što je Grčka četvrti put udarila veto zbog imena, više niko i ne mari za euroatlantske integracije i evropske vrijednosti, tako da saopćenja Evropske unije više nemaju nikakvu težinu. Maske su sasvim skinute, a prakticiranje politike u Makedoniji se svodi na čisto siledžijstvo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera