Može li poraz biti pobjeda

Piše: Atanas Kirovski

Vijeće ministara za vanjske poslove Evropske komisije nanijelo je novi poraz u nizu makedonskoj diplomatiji tako što opet nije dalo Skoplju datum za početak pregovora za članstvo u Evropskoj uniji. U saopćenju iz Brisela je navedeno da će EK na proljeće provjeriti da li je Makedonija riješila problem s imenom koji ima s Grčkom, pa na osnovu toga dati preporuku da li će u junu početi pregovori.

Vijesti iz Brisela u Skoplju različito tumače vlast i opozicija: u vlast smatraju da je ovo najpovoljniji izvještaj iz Brisela, iako su razočarani “nepravdom” koja je nanijeta Makedoniji; opozicija smatra da je neuspeh u Briselu još jedna potvda da akutelna Vlada nema rješenje za deblokadu eurointegracijskih procesa.

Makedonski slučaj ilustrira da ne možete postati dio evropskog kluba ukoliko susjedi imaju nekakve primjedbe na vas.

Neovisno kako se tumači kominike ministra vanjskih poslova EU-a, činjenica je da Makedonija nije dobila datum za pregovore i da je prešutni uvjet – grčko protivljenje zog imena Makedonija – postao i zvaničan stav EU-a, koji je unesen u zvanično saopćenje. Grčki ministar vanjskih poslova Dimitris Avramopuolos je bio zadovoljan odlukom iz Brisela, osobito činjenicom da je grčki veto i zvanično postao politika EU-a.

Ali, to nije jedina nevolja za Makedoniju iz Brisela. Dodan je i novi uvjet za početak pregovora s Briselom, a to su dobrosusjedski odnosi s Bugarskom. Nedostaju uvjeti preostalih makedonskih susjeda – Srbije i Albanije, ne zato što Beograd i Tirana ne bi isporučili uvjete, nego samo zato što nisu članice EU-a. Ovo znači da će se u budućnosti, ako ne dođe do rješenja i ako EU nastavi politiku proširenja, uvjeti za članstvo Makedonije multiplicirati. Odavno za početak pregovora nije dovoljno samo ispunjavanje Kopenhaških kriterija. Makedonski slučaj ilustrira da ne možete postati dio evropskog kluba ukoliko susjedi imaju nekakve primjedbe na vas.

Ni minimalna šansa

Službeno Skoplje je očekivalo nekakav bajpas, čime bi EK deblokirala grčki veto, kojim Atina ulazi četvrtu godinu zaredom, u smislu uvjetovanog otpočinjanja pregovora, s klauzulom da se pregovori blokiraju ako Makedonija i Grčka ne iznađu rješenje oko imena u roku od šest mjeseci.

To bi značilo da se Makedoniji da šansa i da izađe na pregovore s Grčkom u cajtnotu i neravnopravnoj poziciji, jer ako pregovori propadnu, Atina ne bi izgubila ništa, čime bi pregovarački proces bio sasvim debalansiran još u samom početku. Ali, čak i ta minimalna šansa nije dana Makedoniji. Vladajuća stranka VMRO-DPMNE je izrazila žaljenje zbog “nove nepravde” koju Evropa čini Makedoniji, a “nepravda” je bio ključni argument i u saopćenju makedonskog Ministarstva vanjskih poslova.

Bizarno u svemu ovome je što spektakularni porazi makedonske diplomatije u inostranstvu učvršćuju Vladu Nikole Gruevskog.

Bizarno u svemu ovome je što spektakularni porazi makedonske diplomatije u inostranstvu učvršćuju Vladu Nikole Gruevskog. Odmah nakon grčkog veta u Bukureštu, kada je Makedonija na svojoj strani imala moćnu Ameriku i izjavu tadašnjeg predsjednika George W. Busha na dan samita da će Makedonija, zajedno s Hrvatskom i Albanijom, postati članica NATO-a, premijer Gruevski je raspisao vanredne izbore.

Gorčina “nepravde” i bijes ljudi je bio pretočen u najveću izbornu pobjedu u historiji za vladajući VMRO-DPMNE, unatoč diplomatskom porazu. Zapravo, porazi su ono što pomaže Gruevskom na domaćoj političkoj sceni, jer ga legitimiraju kao junaka koji odbija kompromis i odbija se cjenjkati za makedonski identitet i dostojanstvo. Otkud poriv Makedonaca da glorificiraju i nagrađuju poraze?

Recept za samoubistvo

Riječ je o kolektivnoj psihologii nacije, gdje djecu još u školi uče da je Makedonija nepravedno podijeljena ugovorom iz Bukurešta 1913. godine. Pojam nepavda je duboko ukorijenjen u makedonskoj historiji, tradiciji, folkloru… Veto u Bukureštu je imao dodatnu simboliku nepravde – “mjesto zločina” se ponovilo. Sinonim za makedonsku borbu i opstanak je nepravda. U tom smislu politička garnitura koja isporučuje poraz s osjećanjem nepravde učinjene makedonskom narodu dobija neki perverzni junački legitimitet.

Ako se čita saopćenje makedonskog Ministarstva vanjskih poslova i posluša konferencija za novinare vladajuće stranke, ključna referenca prema onome što se desilo u Briselu je nepravda. Ali, ako se nepravda može koristiti kao manipulacija da bi se osvojili izbori, njome se, nažalost, ne mogu osvojiti perspektiva i budućnost. Kakvu alternativu daje Makedoniji aktuelna vlast osim nekakve “šanse” da se oni koji su počinili nepravdu pokaju?

Politička garnitura koja isporučuje poraz s osjećanjem nepravde učinjene makedonskom narodu dobija neki perverzni junački legitimitet.

Uvođenje “hrišćanskog koncepta” u diplomatiji i očekivanje da se neko pokaje, bez rezervne strategije kako da se Makedonija izbori za sopstvenu perspektivu, recept je za samoubistvo jedne nacije. U međunarodnoj politici uvijek su dominirali interes i pragmatizam. Makedonija se mora izboriti za sopstvene interese, a to je da postane dio evropske porodice članstvom u EU i da postane članica NATO-a, čime bi se dopunski garantirali makedonska sigurnost i teritorijalni integritet. To je makedonski interes, a poliičari ga moraju isporučiti.

Vlasti i građani Makedonije moraju se prestati hraniti nepravdama. U novijoj diplomatskoj historiji svjedoci smo nepravednog mira, nepravednih dogovora i nepravednih i neprincipijelnih kompromisa, ali zajedničko za sve njih je što ipak obezbjeđuju da život ide dalje. Nepravedno rješavanje jednog problema ipak je bolje nego njegovo nerješavanje. To je cinična realnost i Makedonija se mora prilagoditi tome ako želi izboriti svoj opstanak i prosperitet.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera