Robija za Sanadera – uzor za regiju

Piše: Davor Gjenero

Ivo Sanader prvi je na koga je primijenjeno pravilo o nezastarijevanju kaznenih djela ratnoga profiterstva.

Tužiteljstvo je relativno lako moglo dokazati da je sredinom devedesetih, još prije “Oluje” i Daytonskoga sporazuma, od Hypo Banke, jedne od institucija koje su nakon toga “ujedinile regiju”, primio ilegalnu proviziju za kredit dodijeljen Ministarstvu vanjskih poslova, u kome je u to vrijeme Sanader, kao zamjenik ministra, u ime “tvrdoga” stranačkog krila nadzirao “mekog” Matu Granića.

Ta je početno mala provincijska banka iz Heiderove Koruške, na kraju, na koljena bacila i svoga inicijalnog vlasnika – pokrajinu Korušku, a i kasnijeg suvlasnika, Bayerische Landesbank, dakle, Državnu banku Bavarske.

Ako se Hrvatska uspije pokrenuti u istragama kriminala koji se događao u ratno vrijeme, mogla bi postati dobrim regionalnim primjerom i uzorom susjednim državama.

Taj je kredit Hypo Banci bio ulaznica na hrvatsko bankovno tržište, a u korumpiranim državama takve se ulaznice plaćaju.

Hypo Banka u regiji danas je na prodaju i vjerojatno će dobiti ruskoga, ponovno državnog vlasnika, a zagrebačka poslovnica te banke vjerojatno je koštala karijere bivšega hrvatskog premijera.

Naime, dokumenti o dogovorima Sanadera i bavarskog premijera Edmunda Stoibera o BLB-ovu preuzimanju hrvatske poslovnice Hypo Banke, čemu se protivio tadašnji prkosni i odvažni guverner Narodne banke Hrvatske Željko Rohatinski, stjerali su Sanadera 2009. godine u izolaciju njemačke premijerke Angele Merkel i to je bio put, prema tome, da ga ključni kreatori europske politike “potaknu” na onu slavnu ostavku.

Sanader nije jedini koji se okoristio u vrijeme dok u Hrvatskoj nije postojala nikakva kontrola vlasti, a korupcija je bila sistem. Ali samo za njega je do sada primijenjeno novostvoreno ustavno pravilo o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva, koje je u hrvatski Ustav ušlo na prijedlog sadašnjeg predsjednika Ive Josipovića.

Sigurno je da Josipović taj prijedlog nije “dizajnirao” za Sanadera, ali ne bude li uskoro još netko procesuiran po istom načelu bit će teško vjerovati u političku neutralnost ove ustavne odredbe.

Ako se, pak, Hrvatska uspije pokrenuti u istragama kriminala koji se događao u ratno vrijeme, mogla bi postati dobrim regionalnim primjerom i uzorom susjednim državama.

Buduće bi procese olakšala okolnost da je većina nekadašnjih “warlordova” izgubila politički utjecaj, ali dio njih je izgubio i ekonomsku moć, pa je pitanje bi li bilo relevantnoga ekonomskog rezultata takvih protukorupcijskih akcija.

Presuda ne šteti Hrvatskoj

Drugi korupcijski skandal, zbog kojega je Sanader osuđen na kumulativno 10 godina, drugi je krug privatizacije državne naftne kompanije Ine na samom kraju njegova premijerskog mandata.

Mađarski Mol, koji je u vrijeme Račanove administracije postao suvlasnikom Ine, u Sanaderovo je vrijeme u potpunosti ovladao kompanijom, a Državno odvjetništvo tvrdilo je i prema presudi prvostupanjskog Suda dokazalo da je do prevladavajućeg utjecaja u hrvatskoj naftnoj kompaniji mađarski naftni gigant došao potkupivši bivšeg premijera.

Zbog percepcije o visoko korumpiranom društvu, pregovori s EU-om dugo su trajali, Hrvatska je gubila kreditni rejting i međunarodni ugled.

Sumnja u korupciju u slučaju Ino-Mol bitno je opteretila odnose Hrvatske i Mađarske, a mađarsko Predsjedništvo bilo najzaslužnije da je Hrvatska prošlog lipnja, posljednjeg dana mađarskoga predsjedavanja Europskom unijom, okončala pregovore s EU-om.

Hrvatska se počela povezivati s Višegradskom skupinom (Češka, Poljska, Slovačka, Mađarska), s njima usklađivati vanjsku i energetsku politiku, uključivati se u Višegradski fond za potporu europskome susjedstvu, a i najvažniji hrvatski razvojni projekt – projekt izgradnje LNG terminala u Omišlju na Krku, posredstvom kojega bi katarski plin ulazio na tržište srednje Europe, čvrsto je vezan uz Mađarsku i Višegradsku skupinu.

Prvostupanjska presuda Sanaderu neće bitno zaoštriti odnose Hrvatske i Mađarske, ali ako ona za dvije-tri godine bude potvrđena na Vrhovnom sudu, tada bi se mogao otvoriti i problem vlasništva nad Inom, ali i krivične odgovornosti direktora Mola Zoltana Hernadija, za kojeg se smatra da je organizirao podmićivanje Sanadera.

Nepravomoćna presuda Sanaderu ne može bitno štetiti nikome u Hrvatskoj. Štetu je Hrvatska već pretrpjela. Zbog percepcije o visoko korumpiranom društvu, pregovori s EU-om dugo su trajali, Hrvatska je gubila kreditni rejting i međunarodni ugled.

Sve što se sad radi na otklanjanju takva stanja samo pogoduje ovdašnjem društvu.

Slično je i s Hrvatskom demokratskom zajednicom, koja se distancirala od bivšeg šefa, porazom na izborima platila cijenu političke odgovornosti i polakako se konsolidira.

Ostaje Vrhovni sud

Europskoj je uniji važno da dobije garanciju kako je Sanaderu osigurano pravo na pravično suđenje i da nema političkog arbitriranja u proces, a činjenice da je proces počeo u vrijeme administracije Jadranke Kosor i da završava u vrijeme socijaldemokratske administracije, te da se pritom niti u sudstvu, niti u Tužilaštvu ništa nije mijenjalo, govore u prilog ispunjavanju standarda vođenja procesa oslobođenoga od političkog utjecaja i uspostavljanja garancije poštenog suđenja. Zato od presude ne može biti niti međunarodne štete.

Iako prvi protukorupcijski slučaj, suđenje Sanaderu nije prvi “kapitalni proces” hrvatskog pravosuđa. Slično društveno značenje kao ovaj slučaj imali su i suđenja Dinku Šakiću, Mirku Norcu i gospićkoj skupini, te Norcu i generalu Rahimu Ademiju.

Tada su procese autoritativno vodili neki od najboljih hrvatskih sudaca (Dražen Tripalo, Ika Šarić, Marin Mrčela) i njihova su obrazloženja presude – uvjerljiva, sažeta i društveno ozdravljujuća – snažno odjekivala u domaćoj javnosti i doprinijela da Hrvatska postane malo boljim društvom.

Ovoga su puta izostali takvo autoritativno suđenje i uvjerenje “izvan svake razumne sumnje” u izrečenu presudu.

Iako prvi protukorupcijski slučaj, suđenje Sanaderu nije prvi ‘kapitalni proces’ hrvatskog pravosuđa.

Naravno, ostaje drugostupanjska arbitraža Vrhovnoga suda, kome će o ovom slučaju biti lakše odlučivati, jer će do tada biti izrečene presude u još dvama korupcijskim slučajevima protiv Sanadera, koji su pravno daleko jednostavniji i u kojima će biti lakše otkloniti svaku sumnju u opravdanost kazne. O sva tri slučaja Vrhovni će sud vjerojatno odlučivati kumulativno i izreći objedinjenu kaznu.

Tek nakon tog testiranja, a to će biti za dvije do tri godine, procesi zbog korupcije protiv bivšega hrvatskog premijera mogli bi postati uzorom za regiju.

Budu li tada zemlje u regiji usred procesa pregovora s EU-om o pravosuđu i temeljnim pravima, a to je poglavlje s kojim će, od Crne Gore nadalje, započinjati pristupni pregovori, suđenje Sanaderu moglo bi postati uzorom Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Albaniji i Kosovu, ali i usporedbom za mjerenje njihove europske uspješnosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera