Od šestorke ka duokratiji

Dodik (lijevo) je uspio da obuzda Lagumdžiju sa nekoliko jednostavnih ucjena i prijetnji (Srna)

Piše: Ivan Šijaković

Poslije izbora u BiH 2010. godine dugo nije mogla da se formira vlast na nivou BiH, pa ni u Federaciji BiH, da bi potom, kroz raznovrsnu političku trgovinu, došlo do formiranja “šestokratije” iliti vladavine šestorice političkih lidera (Milorad Dodik, Mladen Bosić, Zlatko Lagumdžija, Sulejman Tihić, Božo Ljubić i Dragan Čović, prije nekoliko mjeseci Fahrudin Radončić je uveden umjesto Tihića).

Odmah je bilo jasno da u šestokratiji glavnu riječ vode Dodik i Lagumdžija, uz asistiranje Čovića, dok su preostala trojica lidera samo statisti.

Lagumdžija je prvi izrazio nezadovoljstvo položajem u šestorci i osjetio tjeskobu u djelovanju i uticaju na organe vlasti i institucije u BiH. Pokušao je da se nametne kao neosporni lider u BiH i vođa šestorke.

Ucjene i prijetnje

Međutim, Dodik je uspio da ga obuzda sa nekoliko jednostavnih ucjena i prijetnji, tako da se sva Lagumdžijina politička egzibicija završila zamjenom Tihića Radončićem u sastavu šestokratije.

Ipak, Lagumdžija je uspio u namjeri da od šestorke napravi politički dvojac koji će u narednom periodu upravljati Bosnom i Hercegovinom, odnosno njenim entitetima.

“Sporazumom o programsko-projektnoj saradnji u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti BiH”, koji su postigli SNSD i SDP, definitivno je objelodanjena vladavina dvojice ljudi u BiH i javno je promovisana “duokratija” umjesto šestokratije.

Uvođenjem duokratije, u BiH nestaje i ono malo zakržljale demokratije.

Koje su poruke ovog sporazuma o duokratiji? Prije svega, došlo je do suspenzije zakonodavne i izvršne vlasti na nivou BiH i Federacije BiH (na nivou Republike Srpske to je učinjeno već odavno) sa namjerom da se to učini i sa sudstvom i tužilaštvom.

To jasno pokazuje poruka da se sporazum dvije partije “pretoči u zakonske i podzakonske akte”.

Oduzimanjem nadležnosti Centralnoj izbornoj komisiji privatizuje se kontrola izbornog procesa.

Strah i nesigurnost

Kontrola sistema javnih nabavki prevodi resurse BiH u ruke SNSD-a i SDP-a, dok zahtjev za uvođenjem diferencirane stope PDV-a ima namjeru da privuče siromašne glasače i raširi socijalnu demagogiju među građane BiH.

Izjava da će sporazum SNSD-a i SDP-a “obezbijediti političku stabilnost, poboljšati poslovni ambijent i omogućiti efikasniji pravni i ekonomski sistem” upućuje na zaključak da građani BiH moraju prihvatiti duokratiju ili će i dalje živjeti u strahu i nesigurnosti.

Još dalje, budućnost BiH je u nekoj vrsti paralelne egzistencije dva (možda i tri) entiteta.

Uvođenjem duokratije u BiH nestaje i ono malo zakržljale demokratije.

Odavno je jasno da je demokratija krhka biljka, čak natrula jabuka, a ovaj sporazum SNSD-a i SDP-a to jasno potvrđuje i postaje školski primjer kako se demokratija izvrgava u duokratiju sa tendencijom da preraste u autokratiju ili neku vrstu “novoazijskog” despotizma.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera