Nepristojna ponuda Tomislava Nikolića

Bez angažmana Brisela, teško da će doći do rješenja spora Makedonske i Srpske pravoslavne crkve (Al Jazeera)

Piše: Biljana Jovanovska

Nedelju dana prije svoje prve zvanične posete Republici Makedoniji, srpski predsednik Tomislav Nikolić u intervjuu makedonskom listu, sa neviđenom lakoćom susednoj je državi ponudio predlog neprikladan i njegovoj funkciji i realnosti.

A povrh toga, ponuda je itekako uvredljiva i za sve one koji bar malo poznaju problem sa kojim se 45 godina susreće nepriznata Makedonska pravoslavna crkva – Ohridska arhiepiskopija.

Promovišući se kao jedini koji odmah može rešiti decenijski spor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, jer, navodno, uživa njenu naklonost, Nikolić je bez diplomatskog okolišanja predložio direktnu trampu – da Makedonija oslobodi zatvorske kazne svog nekadašnjeg raščinjenog vladiku Jovana Vraniškovskog koji je optužen za kriminal težak 250.000 eura, a zauzvrat će Makedonska pravoslavna crkva od Srpske pravoslavnre crkve dobiti dugo očekivanu autokefalnost!

Da apsurd bude veći, Nikolić smatra da je proces zbog kojeg je osuđen Vraniškovski izmislila makedonska država, jer „neko ko se zavetovao Bogu ne može biti lopov“. 

Manje umereni analitičari su odmah ocenili da je srpski predsednik iskazao glupost i ostao živ, oni lakoverniji su pomislili da o predlogu valja razmisliti, a u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ova je vest odjeknula kao bomba.

Najstariji tamošnji episkop, šabački Lavrentij, koji pripada umerenom krilu u SPC-u, pozitivno ocenivši Nikolićevu izjavu i sam je požurio sa stavom „da je krajnje vreme da i Makedonska pravoslavna crkva, kao i sve ostale crkve u pravoslavnom svetu, dobije svoju autokefalnost“.

Portparol SPC-a, episkop Irinej bački, pripadnik tvrdokornog krila u srpskom episkopatu, zatražio je da Lavrentij ode u penziju, jer je „njegovo poznavanje eklisiologije i kanonskog prava jednako znanju učenika Bogoslovije ili studenta prve godine teologije”.

Očekivano, Nikolićeva izjava naišla je na oštre reakcije u grčkoj državi i crkvi, jer  upravo oni vode najžešću bitku protiv imena Republike Makedonije, a analogno tome ne žele ni  čuti za crkvu koja u svom nazivu sadrži nacionalni predznak.

Ko daje autokefalnost

Tomislav Nikolić, koji je prilično dugo prisutan u političkom životu Srbije, bez sumnje ima svoje razloge što je makedonskoj javnosti isporučio izjavu koja je daleko od svake realnosti.

Ono što zna svaki malo bolje upućeni vernik, a Nikolić tobože ne zna, pravilo je da se autokefalnost ne dobija trampom, već na mnogo komplikovaniji i teži način.

A to znači da bi, u ovom slučaju, majka crkva – a SPC sebe smatra takvom – trebala  dati autokefalnost kćerki crkvi MPC, ali tomos se izdaje tek kada se sa takvom odlukom saglase svi pravoslavni patrijarsi, uključujući i vaseljenskog Vartolomeja.

Bez obzira na to što se deklariše kao veliki vernik, srpski predsednik bi morao znati i to da i duhovnici često znaju da zabrazde u zabranjene vode, odnosno u kriminal.

Ne smije, naprimer, zatvarati oči pred činjenicom, koliko god bila neprijatna, da je čak i jerusalimski patrijarh Irinej dotadašnji tron zamenio zatvorskom ćelijom, jer je osuđen za ogromnu proneveru. I, nažalost, ovaj duhovnik nije jedini.

Srpskoj državi i crkvi bliska Grčka pravoslavna crkva zbog teškog kriminala iza rešetaka je stavila svog mitropolita Pantelejmona i svetogorskog igumana Efrema, a kada bi Grčka isporučila Srbiji arhimandrita Simeona Vilovskog, koji je bio desna ruka rasčinjenog raško-prizrenskog vladike Artemija, obojica bi već bili na izdržavanju zatvorske kazne.

Sporni i status i ime MPC-a

Budući da Makedonskoj pravoslavnoj crkvi osporavaju i status i ime, ovaj se problem ne može rešiti dok iskreno ne pritisne i jak i uticajni politički centar, kao što je to Brisel.

Bez ovog dopunskog angažmana, nažalost, ništa ne funkcioniše čak ni u pravoslavnom svetu. Po tom su principu rešeni mnogi slični problemi u pravoslavlju, pa zašto bi makedonski bio izuzetak.

Ali, kada se radi o našem severnom susedu, iznenađenja ne prestaju. Srpski patrijarh Irinej, koji tri godine nije odgovorio ni na jedno pismo Makedonske pravoslavne crkve o produženju razgovora o statusu naše crkve, poslednjih dana lavira u svojim izjavama na ovu temu.

Iako je nedavno za NIN izjavio da je pitanje statusa MPC-a političko a ne crkveno, sad odjednom poručuje da su pregovori mogući ukoliko se vratimo na početne pozicije.

To je famozni Niški dokument, koji je u makedonskoj državi okarakterisan kao štetan, jer bi nas vratio decenijama unazad.

Nesporno je da je spor između SPC-a i MPC-a mnogo više politički nego crkveni, ali problem nastaje što Beograd i Skoplje imaju sasvim suprotna gledišta šta podrazumevaju pod rečju politički.

Za crkveni Beograd, spominjanje ovog političkog problema podrazumeva da se radi o montiranom sudskom procesu i da su Vraniškovskom u Makedoniji oduzeta najelementarnija ljudska i verska prava.

U Skoplju se politička dimenzija problema ogleda u tome da se politika nametnula u celom crkvenom sporu tako što Srbija ne prihvata makedonsku crkvenu realnost, odnosno da Makedonci imaju svoju živu crkvu i da im ne trebaju nikakve strane paracrkvene instalacije na svojoj teritoriji.

Nije tajna da su pripadnici Jovanove POA-e prije dolaska Nikolića u Skoplje bili kod predsednika i molili da poradi na oslobađanju Vraniškovskog, a tako da spasi progona i još barem dvojicu svojih vladika.

Međutim, to ne može biti motiv da jedan državnik, još prije stupanja na makedonsko tlo, ponudi nešto što nema veze sa realnošću.

Ili je možda Nikolić mislio da će tako sebi stvoriti povoljniju političku klimu za dolazak na Zebrnjak kod Kumanova, gde je obeležio 100. godišnjicu Balkanskih ratova i Kumanovske bitke?!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera