Kosovo, Kumanovo i kosmička pravda

Pregovarački proces Beograda i Prištine poklopio se s obilježavanjem stogodišnjice Kumanovske bitke (AP)

Piše: Ratko Femić

Obnavljanje pregovaračkog procesa Beograda i Prištine poklopilo se sa obeležavanjem stogodišnjice Kumanovske bitke. Srpski premijer Ivica Dačić, glavni pregovarač u timu Beograda, kaže da su tom bitkom simbolično završeni Kosovski boj i viševekovna borba za oslobađanje od Osmanskog carstva. Tada, 1912. godine, posle bitke Beograd je osvanuo izlepljen parolama “Za Kosovo – Kumanovo”, jer je srpska vojska, posle više od pet vekova, oslobodila stare srednjevekovne oblasti. Nije bilo ni vreme ni mesto da Dačić pomene Kumanovo u drugom kontekstu i da je tu juna 1999. godine potpisan Kumanovski sporazum, posle kojeg je NATO prestao da sipa bombe, a Vojska Jugoslavije i policija se povukle sa Kosova.

Možda je delo kosmičke pravde da problem Kosova rešavaju oni koji su junački doprineli njegovoj eskalaciji. Dačićevi socijalisti i tadašnji radikali (čiji je veći deo u međuvremenu, uz naprednjake Aleksandra Vučića, stao pod zastavu Evropske unije) činili su državni vrh onda kada su na Kosovo stigle NATO snage. Sad, gospodo, rešavajte.

Možda je delo kosmičke pravde da problem Kosova rešavaju oni koji su junački doprineli njegovoj eskalaciji.

Popuštanje u pregovorima nije nepoznato srpskoj strani, što je valjda i suština kompromisa. Vladajuća koalicija za ustupke, bar još za neko vreme, ima alibi – to je bivša vlast već dogovorila, a sporazumi se moraju poštovati. Šta god da se desi, biće dobro, jer moglo je i gore.

Kada se u julu, na samitu u Dubrovniku, bivši predsednik Srbije Boris Tadić rukovao sa kosovskim premijerom Hashimom Thacijem, njegov naslednik na Andrićevom vencu Tomislav Nikolić je rekao da to ne bi uradio. Nije mu smetalo kada je to uradio premijer Dačić na briselskom susretu sa Thacijem, osobom za koju postoji nalog za hapšenje, a Dačić je ujedno i – ministar policije.

Glavobolja za premijera

I nova vlast dobro zna da put Srbije u Evropu ide preko Kosova. Nastavak razgovora i uspostavljanje dobrosusedskih odnosa Beograda i Prištine ključni je uslov za dobijanje datuma za početak pregovora o članstvu Srbije u EU-u. Susret Tačića i Dačija, kako su se mediji poigrali sa njihovim prezimenima, iskorišćen je za razgovor o nastavku pregovora, a novi sastanak je zakazan za mesec dana. Dok su zbog samita Dačić -Thaci u Prištini besnele demonstracije, u Beogradu je ovaj susret (koji bi opozicija, da se kojim slučajem dogodio za vreme bivše Vlade, okarakterisala kao veleizdaju) prošao mirno.

Susret Tačića i Dačija, kako su se mediji poigrali sa njihovim prezimenima, iskorišćen je za razgovor o nastavku pregovora, a novi sastanak je zakazan za mesec dana.

Sadržaj razgovora koji je poznat javnosti sveo se na to da je Dačić rekao Thaciju da ima veću značku od njega. Smešno jeste, ali od premijera se očekuje više, a ne da bude pajac. U svakom slučaju, hrabar potez premijera Dačića, ali čini se da nije imao izbora, jer se predsednik Nikolić izvukao od neposredne odgovornosti u dešavanjima oko Kosova. Odgovornost se razvodnjava samim tim kada imate premijera koji nije iz vodeće stranke u koaliciji. Dačiću je vruć krompir serviran u ruke, što može da ga košta na sledećim izborima, jer nije isto uspešno voditi stranku i državu. Ipak, susret sa Thacijem je potez koji će mentori sa Zapada znati da cene, ali neće proći bez glavobolje po srpskog premijera, jer je već rastrzan između rejtinga u srpskoj javnosti i podrške EU-a i Washingtona.

Svaki ustupak Beograda kompenzuje se u javnosti pojačanom patriotskom retorikom za domaću upotrebu. Tri dana pre ovog susreta predsednik Nikolić je bio odlučan: “Ako nam zvanično postave uslov: Evropa ili Kosovo – odustaćemo od evropskog puta.” Nekoliko meseci pre toga je govorio da bi mu takav uslov bio kao da ga pitaju da li da se “odrekne jednog ili drugog sina”. I sam Nikolić je svestan da u ovoj fazi niko neće Srbiju staviti pred taj izbor. To će se verovatno desiti, ali ne skoro, jer Srbiju čeka dug reformski put, na kome može imati dosta koristi od EU-a, a kada dođe do momenta odluke, pitanje je kako će EU uopšte izgledati.

Tajna strategija

Ipak, Nikolić se nije potpuno ogradio od problema Kosova. Pre nekoliko dana je državnom vrhu podelio nacrt strategije za Kosovo, ali je dokument državna tajna. Međutim, nema te strategije koja je toliko tajna da se ne zna da “Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova”. Javnost je obaveštena da je platforma konkretna, a dosad ništa konkretnije i kreativnije nismo čuli od toga – ne priznajemo. I kada Thaci kaže da ne da sever Kosova, mora da zna da ni njemu Dačić ne da ni sever, ni jug. To bar dobro prolazi u domaćoj upotrebi.

Kada premijer kaže podela, verovatno bi u ovom trenutku bila prihvatljiva i autonomija za sever.

Tajnost platforme je verovatno privremena, bar dok paraf ne udare državna sekretarka SAD-a Hillary Clinton i visoka predstavnica EU-a Catherine Ashton. Iako je platforma tajna, može se pretpostaviti da će sadržati rešenje za sever Kosova, koje se ne može tretirati isto kao teritorija južno od Ibra, zaštita manastira Srpske pravoslavne crkve, zaštita imovine države i građana, garancije za bezbednost Srba u enklavama… Kakav bi to trebalo da bude kreativni iskorak novih pregovarača, da čujemo nešto novo i konkretno?

Dačić je već izašao sa svojim predlogom o podeli Kosova. Zato je Evropska komisija prvi put u izveštaju pomenula očuvanje integriteta Kosova, što direktno diskvalifikuje tu ideju. U cenkanju se uvek traži više da bi se dobilo ono šta se očekuje. Kada premijer kaže podela, verovatno bi u ovom trenutku bila prihvatljiva i autonomija za sever. Ta opcija se i ranije nezvanično provlačila kroz razgovore sa diplomatama, kao što je i “hilandarski” status za neke manastire, što bi značilo određeni oblik eksteritorijalnosti. Srbija ne bi faktički, bar u ovoj fazi, priznala Kosovo, ali ne bi ni blokirala nastupe zvaničnika Prištine u međunarodnim institucijama i telima, ni učešća na svetskim sportskim takmičenjima. I Škotska ima svoj nacionalni tim, pa to ne smeta Ujedinjenom Kraljevstvu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Reklama