Priča o trijumfu ostaje

Piše: Harvey Young 

Međunarodna biciklistička unija (UCI) je, nakon preporuke Američke antidopinške agencije (USADA), zaključila da je profesionalni biciklista Lance Armstrong koristio doping tokom vrhunca svoje duge biciklističke karijere.

UCI je odlučio (ne)slavnom sportisti oduzeti svih sedam titula osvojenih na takmičenju Tour de France. Povrh toga, Pat McQuaid, predsjednik UCI-ja, odvažno je izjavio: “Za Lancea Armstronga više nema mjesta u biciklizmu.”

Izgubljeni sponzori

Ova odluka je posljednja u nizu posljedica proizišlih iz izvještaja USADA-e, koji nudi uvjerljive dokaze da je Armstrong, zajedno sa članovima svog tima, redovno koristio doping.

U posljednjih nekoliko sedmica, čuveni biciklista je izgubio nekoliko važnih sponzora, uključujući i Nike, te je dao ostavku na mjesto predsjednika svoje fondacije Livestrong. U narednih nekoliko dana, kao rezultat službene izjave UCI-ja, ime “Lance Armstrong” će vjerovatno biti potpuno izbrisano iz historije biciklizma, kao da se nikada nije ni takmičio (a još manje pobijedio) u ovom sportu.

Iako se iz profesionalnog biciklizma povukao prije više od godinu dana, Lance Armstrong i dalje je najprepoznatljiviji i, vjerovatno, najpopularniji biciklista. Doista, mnogim ljudima bi bilo teško navesti ime nekog drugog bicikliste osim njega.

Obnovljeni fokus na proslavljenog biciklistu navodi na pitanje: da li je ljude zaista briga što je Lance Armstrong možda koristio doping i varao? Velike su šanse da je većina ljudi spremna preći preko navodnih prijestupa umirovljenog sportiste. Evo zašto:

I dalje pobjednik

Priča o trijumfu ostaje. Koliko god je Lance Armstrong hvaljen zbog njegovih višestrukih pobjeda na Tour de Franceu, značajnija priča je oduvijek bila njegova pobjeda nad rakom testisa.

To su bili njegova borbenost i odlučnost u borbi protiv te razorne i po život opasne bolesti koji su mu donijeli pohvale i divljenje miliona obožavatelja. Činjenica da je pobijedio rak je uvijek bila veće (i zanimljivije) dostignuće od svega što je učinio na biciklu.

Oduzimanjem titula Armstrongu, UCI od nas traži da kolektivno zaboravimo njegove višestruke pobjede. Oni nam nalažu da izbrišemo sjećanja na njega kada je nosio pobjedničku žutu majicu, vozio ulicama Pariza, pio šampanjac na putu do cilja i pobjedničkog postolja.

Doista, njegovi biciklistički podvizi su značajni, dijelom, jer je uspio vratiti se na bicikl i takmičiti se na visokom nivou, nakon što je njegovo tijelo bilo razoreno bolešću i tretmanima za borbu protiv nje. Ta žuta Livestrong narukvica simbolizira istrajnost da se ne predaje. Pobjede su bile bonus.

Različite vrste varanja

Realnost je takva da se Lance Armstrong gotovo 23 dana zaredom budio svako jutro, sjedao na svoj bicikl, ostajao na stazi i prelazio brojne kilometre.

Iako se stvarna pređena udaljenost mijenja svake godine zbog promjena staze, dužina utrke Tour de France je obično 3.300 kilometara (2.000 milja). To je više kilometara nego što ja mjesečno pređem vozeći.

Armstrong je biciklom prešao svaki od njih. Da je koristio motorizirani bicikl, išao prečicom tokom utrke ili preskočio nekoliko dana vožnje, to bi bio ozbiljniji prekršaj. Umjesto toga, on je navodno uzimao terapije kako bi se njegovo tijelo brže oporavilo od isuviše velikih napora koje iziskuje samo takmičenje.

Oduzimanjem titula Armstrongu, UCI od nas traži da kolektivno zaboravimo njegove višestruke pobjede. Oni nam nalažu da izbrišemo sjećanja na njega kada je nosio pobjedničku žutu majicu, vozio ulicama Pariza, pio šampanjac na putu do cilja i pobjedničkog postolja.

Emocionalni odjek

Jedno je doživotno Armstrongu zabraniti učešće u biciklističkim takmičenjima, ali je potpuno druga stvar reći milionima gledatelja da su njihova sjećanja sada lažna.

Emocionalni odjek Armstrongovih pobjeda i dalje je tu, čak iako najistaknutija biciklistička tijela preprave knjige historije navodeći da se osoba po imenu Lance Armstrong nikada nije takmičila u Tour de Franceu.

Priča o trijumfu ostaje. Koliko god je Lance Armstrong hvaljen zbog njegovih višestrukih pobjeda na Tour de Franceu, značajnija priča je oduvijek bila njegova pobjeda nad rakom testisa. To su bili njegova borbenost i odlučnost u borbi protiv te razorne i po život opasne bolesti koji su mu donijeli pohvale i divljenje miliona obožavatelja. Činjenica da je pobijedio rak je uvijek bila veće (i zanimljivije) dostignuće od svega što je učinio na biciklu.

Kao što će vam to svaki ljubitelj biciklizma reći, taj sport je više od Tour de Francea. Tour jeste najveća biciklistička utrka – ali nije među najinteresantnijim od velikih međunarodnih profesionalnih sportova.

Priznajem da gledam televizijski prenos Tour de Francea, ali, da budem potpuno iskren, to radim ne da bih pratio kretanje pojedinih biciklista, već da uživam u pejzažu.

Za razliku od bejzbola ili fudbala (bilo američke ili međunarodne verzije) gdje baš pažljivo pratim nastupe pojedinih igrača: izazovi za Alexa Rodrigueza nakon sezone, uska spirala Peytona Manninga, “zakrivljeni” udarac Davida Beckhama – TV uključim i prebacim na kanal sa prenosom Tour de Francea kako bih vidio nešto slično putopisu.

Indirektno uzbuđenje putovanja

Tour me upoznaje sa neobičnim francuskim gradovima u kojima uglavnom nikada nisam bio i koje vjerovatno nikada neću posjetiti. Gledanje Toura, kao na televiziji, nudi indirektno uzbuđenje putovanja, praćeno određenim sportskim zapletom.

Biciklizam je interesantan sport, ali nije univerzalno popularan. Skandal koji potresa biciklizam je malo više od tamnog oblaka u većem sportskom svijetu i, vjerovatno, se jedva vidi u životima nas povremenih fanova.

Historiju pišu pobjednici i, da, neki pobjednici varaju.

Ovo je gorka istina života. Živimo u društvu koje nagrađuje pobjednike i podstiče ljude da čine sve što je potrebno za pobjedu.

Emocionalni odjek Armstrongovih pobjeda i dalje je tu, čak iako najistaknutija biciklistička tijela preprave knjige historije navodeći da se osoba po imenu Lance Armstrong nikada nije takmičila u Tour de Franceu.

Političke kampanje često iskrivljuju istinu kako bi protivnike predstavili u neprijatnom svjetlu i sve s ciljem da dobiju glasove. Naučnici ponekad ukradu istraživanja drugih i pokušaju biti “prvi koji prijavljuju” patent kako bi osvojili bogate nagrade za svoja otkrića. U ratovima, tipično, pobjeđuju oni koji će učiniti sve da dobiju prednost.

Gledati naprijed

Umjesto da prihvatimo kulturu varanja ili da se osvrćemo i retroaktivno kažnjavamo one koji su pronašli način da zaobiđu pravila, mi trebamo gledati naprijed i uvesti kontrole koje će smanjiti šanse za takva kršenja pravila u budućnosti.

Neki ljudi će tražiti načine kako da varaju. Stoga, ja bih radije trošio energiju pokušavajući spriječiti sljedeću osobu u kršenju pravila, nego da mijenjam knjige historije brišući imena optuženih varalica ili da preispitujem uspomene koje su mi drage.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera