Slovenski maratonci trče posljednji krug

Piše: Aleksandar Mlač

Oko 25.000 Slovenaca učestvovaće u nedjelju na nadaleko poznatom ljubljanskom maratonu.  Bivšim “Putem sjećanja i drugarstva” krenuće prvo najmlađi. Nakon njih, trčaće nešto stariji. Utrku će završiti dobro utrenirani takmičari. Stazi duž ulica glavnog grada i njegove okoline političari su promijenili naziv. Sada se zove samo “PUT”.

Promjena naziva kao da je nagovijestila i promjenu opšte klime u društvu. Drugarstva je ostalo jako malo. Ostalo je samo sjećanje na njega. Na vremena kada je čovjek čovjeku bio drug, a ne – vuk.

Trčanje je individualni sport. Jača izdržljivost pojedinca, ali istovremeno ubija osjećaj za kolektiv, koji je tu samo zato da bi bio pobijeđen – od pojedinca. Ljubljana je danju puna onih koji u gradskom parku Tivoli i ulicama treniraju kako bi postali pobjednici. Naveče je grad prazan.

Izostaje “trening” iz socijalnog življenja. A, jedno drugo ne isključuje. Individualno zdravlje i društveni život idu jedno s drugim. Slovenci se, medjutim, provincijalno zatvaraju u svoje mikrogrupe – porodice.

Kandidati za bankrot

Nedavno je iz štampe izašla knjiga esejiste Alojza Ihana “Državljanski eseji”, koja do detalja opisuje tu situaciju i njene uzroke. Vjekovni su.  Uzroci se traže u slovenačkom geopolitičkom prostoru, poiširuje na jezičke i druge posljedice. Tako u slovenačkom jeziku postoji dvojina (naju  dva – nas dvoje) umjesto realnog stava “ja u odnosu sa drugima”.

Kao posljedica takvog mentalnog ustrojstva u samostalnoj Sloveniji nastaju interesne grupe vodećih političara, privrednika i drugih, koji logiku koja im donosi maksimalnu korist proglašavaju jedinom ispravnom i čak moralnom.

“Neko je ugasio svjetlo i započela je najbrutalnija akumulacija kapitala”, piše u svojoj analizi u listu Delo iskusni novinar Jure Apih, koji konstaira da se “otuđeno vlasništvo pokazalo kao neprijateljski gospodar, crkva kao nesposoban grabljivac, tajkuni kao nepriličan i bankrotiran špekulant”. Političke stranke novinar naziva “pljačkaškim pajdaškim udruženjima” i dodaje da “nas je sramota ko nas predstavlja u svijetu”.

Nakon ovih sporadičnih navoda i konstatacija nije teško zaključiti kako i zašto se Slovenija nalazi na listi kandidata za bankrot države i zašto je Vlada bila pimorana da u Sjedinjenim državama prodajom državnih obveznica u vrijednosti 2,25 milijardi dolara pod nepovoljnim kamatama od 5,5 odsto “pozajmi” novac za izlazak iz krize.

Interes za obveznice je bio za čak 750 miliona dolara veći  i sada se mnogi pitaju  nije li kamata bila previsoka. Domaći ekonomisti i političari u tome nisu jedinstveni.  Bili ili, ne trebaće dug i otplatiti.

Oko 5.800 porodica u Sloveniji prima pomoć u hrani. Pomoć su javne kuhinje i paketi humanitarnih organizacija Crvenog krsta i Karitasa. U Sloveniji oko 386.000 ljudi živi na pragu siromaštva.  Preko sto hiljada ljudi je nezaposleno.

Da li će zaduživanje u inostranstvu biti dovoljno za njihovu rekonvalescenciju? Neće. Nažalost. U Sloveniji vlada strah da će taj novac otići u spašavanje banaka, a odatle se preliti u džepove pripadnika elite.

Neophodne reforme

Premijer Janez Janša je nedavno obznanio da za izlazak iz krize treba 1,5 milijardu dolara. Sa u Americi dobijenim novcem, iako je to mnogo više od očekivanog, neće se moći smanjiti efekti krize.

Austrijski ekstremni padobranac Felix Baumgartner je pristanak na čvrsta tla nakon skoka sa “ruba vasione” obezbijedio sa samo jednim padobranom. Slovenija će za ublažavanje svog pada morati otvoriti i pomoćni u vidu reformi koje zahtijeva i Evropska unija (EU). Biće neophodne reforme penzionog sistema i tržišta rada, pored ostalih, ali i idućih godina novo zaduživanje prodajom obveznica u inostranstvu.

Upravo oko reformi se ovih dana vodi oštra diskusija izmedju Vladine koalicije i socijalnih partnera. Dokle je ta debata stigla najbolje govori činjenica da su za polovinu novembra najavljene velike demonstracije radnika, službenika, studenata, radnika u kulturi, i ostalih koji se smatraju oštećenim planiranim reformama penzionog sistema i tržišta rada.

“U opljačkanoj i osramoćenoj državi, sumnjivo i opasno sličnoj Njemačkoj tridesetih godina uzalud čekamo sapsioca” u vidu “tehničke vlade” ili “novog mesije”, napisao je još analitičar dnevnika Delo i pored ostalog dodao da “bez elemantarne spoznaje i barem načelne saglasnosti o tome šta je u politici, privredi, međusobnim odnosima uopšte prilično, a šta ne, ne možemo postaviti na noge poštenu, prema čovjeku prijaznu i optimističku Sloveniju”.

Slovenija trči svoj posljednji krug ukoliko je ne spasi generacija novih, mladih i pametnih ljudi. Trenutno im vlastodršci ne daju ni da se prikuče politici. A, politika kakva je, ni oni nisu previše zainteresovani za nju. Žele da ostanu čista obraza.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera