Prognoziraj, istraži, pogriješi…

'Neiskreni odgovori' su česti, zbog čega istraživači upadaju u klasičnu zamku koju producira odsustvo temeljnih znanja (AP)
'Neiskreni odgovori' su česti, zbog čega istraživači upadaju u klasičnu zamku koju producira odsustvo temeljnih znanja (AP)

Piše: Enes Ratkušić

Finiš svake predizborne kampanje, bez obzira na njihov karakter, na to da li je riječ o općim ili lokalnim izborima, po nekom pravilu obilježava hiperprodukcija analitičkih procjena s potpisima raznih asocijacija, koje na bazi “istraživanja” javnosti prezentiraju raspoloženje glasača. Sama praksa, naravno, nije sporna. Ona je čak poželjna kao prateći sadržaj predizborne kampanje u svakom demokratskom društvu. Ipak, memorija nas upozorava da nešto s tim istraživanjima nije uredu, s obzirom na drastične “promašaje” u pogledu prognoziranja rezultata.

Ako se gotovo redovno događa da “favoriti” pojedinih agencija koje se bave istraživanjem javnog mnijenja dožive izborni krah ili obrnuto, onda s pravom treba postaviti pitanje o prirodi njihovog angažmana: čime se te agencije bave tokom predizborne kampanje – istraživanjem javnog mnijenja ili su oni sami akteri predizborne kampanje. Drugim riječima – da li je njihov angažman u službi društvene nauke ili ambicija političkih partija?

Memorija nas upozorava da nešto s tim istraživanjima nije uredu, s obzirom na drastične ‘promašaje’ u pogledu prognoziranja rezultata.

Glavni razlog za ovako sumnjičave kvalifikacije leži, prije svega, u činjenici što ozbiljne kritike na račun takvih “promašaja”, po završetku izbora, odnosno objavljivanju rezultata, u pravilu izostaju. To je, dakako, neoprostiv luksuz, o kojem bi znanstvene institicije morale progovoriti, s obzirom na to da poplava raznih agencija sve više predstavlja alternativu nekadašnjim institutima za društvena istraživanja.

Poseban segment sličnog posla su i mediji, od TV kuća do internet portala. I njihove prognoze bi, također, trebale biti stavljene pod lupu objektivnog osvrta, koji bi uslijedio nakon izbora. Naravno, takav odnos na ozbiljnijoj razini trebalo bi uspostaviti kako bi se zaustavila devalviranja razložnosti postojećih metodologija društvenih istraživanja, kao i zloupotreba profesije i angažmana sudionika ovakvih i sličnih projekata. Naučne ustanove, odnosno instituti koji djeluju pri visokoškolskim ustanovama imale bi obavezu da laička, pristrasna, kao i ideološki upakovana istraživanja javnog mnijenja demaskiraju i javno prezentiraju javnosti, kako bi se svaka vrsta poigravanja s aksiomima, odnosno principima naučno-istraživačkog rada konačno spriječila.

U pogrešnom smjeru

Najreprezentativniji pokazatelj stava da se najveći broj medija i agencija ponaša po sistemu “naručenih rezultata”, odnosno da su u funkciji kampanje političkih stranaka, jesu neprimjerene oscilacije u prognozama, koje ozbiljno istraživanje ne može polučiti. Drastične oscilacije kada je o rezultatima istraživanja riječ govore samo o podređenosti istraživača željama i ambicijama određene političke stranke i ništa više. Sve naprijed navedeno je temeljni razlog zbog kojeg ovakvu vrstu analize obavezno treba uraditi nakon izbora.

Drugi segment ovakve vrste nedosljednosti su apriorističke kvalifikacije samih odgovora ispitanika, koje su, također, neprimjerene, ne samo prirodi naučno-istraživačkog posla, nego i samim dosezima spoznaje u domenu društvenih nauka. Prva greška koja, pored ideološko-navijačkih oblandi, istraživački proces vodi u pogrešnom smjeru jeste princip “resavske škole” ili “plagijata”, rečeno jezikom moderne komunikacije, čemu, nažalost, ponekad pribjegavaju i naučne institucije, impresionirane dometima poznatih svjetskih instituta.

Istraživanja se ne mogu bazirati na golom prepisivanju anketnih pitanja, čemu se nekritički često pribjegava, nego ih na tragu takvih dostignuća valja prilagoditi vrijednosnim, tradicijskim i svim drugim razlikama.

Gallupov Institut ima nesumnjiv status jedne od najrespektabilnijih ustanova kada su dometi društvenih istraživanja u pitanju. No, to ne znači da njegovi obrasci, kreirani za istraživanje američkog javnog mnijenja, vrijede za anketiranje glasača u Bosni i Hercegovini. Štaviše, primjena navedenih standarda u originalnoj formi može voditi potpuno pogrešnim rezultatima, s obzirom na bitno različite “sisteme vrijednosti”. Sugestiju ovog instituta, primjera radi, da anketom treba obuhvatiti svakoga ko taj dan ima rođendan, sa stanovišta relevantnih odgovora, nema iste reference u Sjedinjenim Američkim Državama i u Bosni i Hercegovini.

Navedena sugestija, naravno, u američkom slučaju računa na raspoloženje anketiranog, koje bi po prirodi na jedan takav dan podrazumijevalo veći stepen kooperativnosti. Ono što, međutim, moramo znati jeste činjenica da je rođendan u sistemu vrijednosti jednog Amerikanca na čelu takve ljestvice, dok je Bosancu taj dan u značajnom broju slučajeva potpuno beznačajan datum. Drugim riječima, istraživanja se ne mogu bazirati na golom prepisivanju anketnih pitanja, čemu se nekritički često pribjegava nego ih na tragu takvih dostignuća valja prilagoditi vrijednosnim, tradicijskim i svim drugim razlikama.

Tekovina demokratije

Drugi problem su kontinuirane pretpostavke o “velikoj apstinenciji” glasača. To što su u ovom segmentu anketnih odgovora procjene godinama katastrofalne ima se zahvaliti dvjema činjenicama. Prva se tiče anketiranih građana, čija kultura komunikacije s ovakvim istraživanjima prečesto nudi neiskrene odgovore, što je sa stanovišta visokih standarda u zapadnim demokratijama skoro nepoznata pojava.

Ali, slijedeći plagijate o kojima je već bilo riječi, odnosno ne uvažavajući različite “vrijednosne sklonosti” ispitanika, pogotovo u domenu manipulativno-taktičkih odgovora, posebno kod generacije koja je odrastala u “ketman-okolnostima”, totalitarnom društvu u kome je, kako je to poodavno uočio Czeslav Miloš, svaka pojedinačna svijest imala jedno mišljenje za sebe a drugo za javnost. “Neiskreni odgovori” su jako česti, zbog čega istraživači upadaju u klasičnu zamku koju producira odsustvo temeljnih znanja.

Ne zaboravimo da se demokratski dosezi u zemljama Zapada veoma često mjere i sagledavaju kroz potpuno odsustvo znanja o vlastitim političkim liderima, politici uopće.

Apstinencija u našim povijesno-političkim okolnostima, upravo zbog totalitarnog nasljeđa u sferi mišljenja, potpuno se pogrešno interpretira. Naravno da apstinencija može biti uzrokovana razočarenjem u vlast i to je nešto što ne treba posebno dokazivati. Osim toga, apstinencija je, prije svega, tekovina demokratije.

No ne zaboravimo da se demokratski dosezi u zemljama Zapada veoma često mjere i sagledavaju kroz potpuno odsustvo znanja o vlastitim političkim liderima, politici uopće. U uobičajenim razgovorima često se, kao dokaz demokratskih sloboda i prava, navodi da značajan broj Amerikanaca nema pojma ko vlada u zemlji niti takvo znanje smatra obavezujućim.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Počela je predizborna kampanja za lokane izbore u BiH. Trajat će narednih 30 dana, a izbori će biti održani 7. oktobra. Rekordan je broj učesnika. Više od 30 hiljada kandidata takmiči se za pozicije u lokalnim upravama. Prilog Vladimira Bobetića.

Više iz rubrike Piše
POPULARNO