Hrvatska sve teže plaća Kaptol

Piše: Zdenko Duka

Predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović otputovat će krajem mjeseca u Vatikan, gdje će ga primiti papa Benedikt XVI, a kasnije će razgovarati i s državnim tajnikom, kardinalom Tarcisijem Bertoneom.

Nije tajna da se Milanović ranije znao često telefonski čuti sa zagrebačkim kardinalom Josipom Bozanićem, ali su se odnosi posljednjih mjeseci pogoršali – glavni povod za to bio je donošenje Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji u srpnju.

Katolička crkva je svih 22 godine bila jasno politički povezana uz Hrvatsku demokratsku zajednicu, pa i sada, poslije toliko godina, kao da se baš ništa nije promijenilo.

I katolički analitičari kritiziraju vrh Crkve zbog te političke vezanosti, jer vjernici u drugim katoličkim europskim zemljama pripadaju različitim političkim opcijama, a u Hrvatskoj Crkva je i dalje stalno i jedino uz HDZ, bez obzira na teške korupcijske afere te stranke.

To je sklonost crkvenog vrha, ali samim tim što Hrvatsku sada vode agnostik i ateist, predsjednik države Ivo Josipović i predsjednik Vlade Zoran Milanović, govori o tome da i veliki dio onih koji se opredjeljuju kao vjernici danas bira socijaldemokrate.

Don Ivan Grubišić smatra da je stvarnih vjernika u Hrvatskoj blizu 15 posto.

U Hrvatskoj je osjetni nesklad između formalno deklariranih vjernika, zapravo katolika (prema popisu stanovništva 2001. godine bilo je 87,8 posto katolika) i stvarnog prakticiranja vjere, jer su procjene da 20 do 30 posto stanovništva koliko-toliko prakticira vjerske obrede.

Otpadnik, sadašnji saborski zastupnik don Ivan Grubišić, smatra da je prava brojka i manja, da je stvarnih vjernika u Hrvatskoj blizu 15 posto. Citira nedavno preminulog milanskog kardinala Martinija, koji je u posljednjem intervjuu za talijanske novine izjavio da je Katolička crkva skoro 200 godina u zaostatku.

Posebnu važnost u kritikama Milanovićeve Vlade imaju komentari glavnog urednika Glasa koncila Ivana Miklenića. U tekstu “Stop revoluciji” tiskanom prije mjesec dana, Miklenić piše da je “bolna spoznaja da se hrvatskoj javnosti sredinom rujna nameće kao najvažnija tema tobožnja promjena ugovora, a koja najvjerojatnije neće biti inicirana ni krajem listopada za mogućeg pohoda predsjednika Vlade Papi! Samo naivci mogli bi misliti da je to slučajno.”

‘Pomiren s Bogom’

Već spomenuti Miklenić u pretposljednjem broju Glasa koncila bavi se navodnim šokom koji su doživjeli ateisti i agnostici kada je objavljeno da se preminuli predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem, u teškoj bolesti, nakon deklariranja ateistom, vratio katoličkoj vjeri i “pomiren s Bogom u sakramentu ispovijedi” ispraćen na posljednji počinak katoličkim obredom ukopa. Šprem je bio široko prihvaćeni, otvoren i tolerantan političar. Njegova je odluka osobna i ljudski razumljiva.

Ali, neki pak trećerazredni nazovi publicisti katoličke provenijencije krajnje su neukusno tumačili da se pokojni saborski predsjednik time odrekao politike koju je vodio, “svojih nepoštenih postupaka” i “nepoštenih zakona”, Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji i uskraćivanja saborskog pokroviteljstva komemoraciji stradalima u Bleiburgu 1945. godine.

Prošlog mjeseca Katolička crkva zatražila je od Vlade da joj vrati dug od 240 milijuna kuna (blizu 32 milijuna eura) koji je nastao početkom prošlog desetljeća zbog različitih tumačenja načina obračuna državnih dotacija Crkvi. Država je priznala postojanje duga i najavila da će ga platiti, a Crkva se odrekla kamata.

Od 2009. godine Crkva se odricala po 50 milijuna kuna (skoro sedam milijuna eura), pa joj je država od tada isplaćivala “samo” otprilike 250 milijuna kuna (blizu 34 milijuna eura) na godinu.

No, s druge strane, Hrvatska traži obeštećenje skoro 500 milijuna kuna (blizu 68 milijuna eura) kuna zbog zamršenog spora o nekretninama benediktinskog samostana Dajla u Istri, kojeg je bivša Vlada Jadranke Kosor nacionalizirala pretprošlog ljeta, s obrazloženjem da su talijanski benediktinci bili obeštećeni Osimskim sporazumima Jugoslavije i Italije. Moguće je da će se i tome razgovarati s vatikanskim državnim tajnikom.

Tuđmanovi ustupci

Sada, 14 godina nakon potpisivanja ugovora s Vatikanom, velike novčane obveze postaju sve veće breme za hrvatsku Vladu. Crkvi je dotirano u proteklih deset godina blizu pet milijardi kuna (skoro 650 milijuna eura). Jako puno, pogotovo za zemlju u dubokoj ekonomskoj krizi i jako puno s obzirom na to da nema zemalja osim Italije koja ima iole slične ugovore sa Svetom stolicom kao Hrvatska.

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zaključio je te ugovore 1998. godine iz nekoliko razloga. Zato što je bio vrlo konzervativni političar, koji je vjerovao da Katolička crkva ima presudan značaj u tzv. Općem pomirenju Hrvata i za stabilnost uspostavljene hrvatske države.

Bilo je to i hvala Vatikanu, koji je prvi najavio međunarodno priznanje Hrvatske kao samostalne države još krajem 1991. godine. Osim toga, Tuđman je i osobno želio iskupiti “grijehe” iz vlastite višedesetljetne ateističke prošlosti, tako se pred kraj života crkveno vjenčao sa svojom suprugom. Velikom novčanom apanažom i, prije svega, najvišim pozicioniranjem Katoličke crkve u sve sfere društvenog života, trajno je kupio zagrebački Kaptol.

Crkvi je dotirano u proteklih deset godina skoro 650 milijuna eura; jako puno, pogotovo za zemlju u dubokoj ekonomskoj krizi.

Najviši hrvatski katolički svećenici ne žele se javno opredjeljivati za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, jer su svjesni kako ta velebna nadnacionalna institucija baš i ne favorizira crkvu, odnosno EU-univerzalizam, koji najviše pozicionira pojedinačna ljudska prava i koji je tržišno utemeljen, zapravo pogoduje ateističkom i agnostičkom liberalizmu.

Došlo je vrijeme kad agnostici i ateisti žele onemogućiti bilo kakvu diskriminaciju ireligioznih osoba u predškolskom i školskom odgoju i obrazovanju.

U svakom slučaju, posjet predsjednika hrvatske Vlade Vatikanu neće biti samo protokolaran, iako se ne očekuju razgovori o reviziji ugovora sa Svetom stolicom, jer takve razgovore treba prethodno dobro pripremiti, a nema naznaka da je tako nešto učinjeno. Ugovori sa Svetom stolicom u načelu se i teško i sporo mijenjaju, ali nipošto neće trajati vječno, jer su u ovom obliku i vremenu podosta anahroni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera