Rusija na rubu

Rusija se nalazi između demokratske transformacije, javnog revolta i nacionalnog sloma. Političko zdanje koje je Vladimir Putin stvorio tokom proteklih 12 godina počinje pucati, što su pokazali masovni protesti zbog lažiranih parlamentarnih izbora. Naredni mjeseci će se pokazati kritičnim za budućnost Ruske Federacije, jer status quo više nije održiv.

Uprkos tijesnoj izbornoj pobjedi, Putinova stranka Jedinstvena Rusija je pretrpjela veliki gubitak podrške javnosti. I po prvi put u 20 godina od pada Sovjetskog Saveza, građani pokazuju otvoreno gađenje prema vladajućoj eliti. Zabrinuti su za ekonomiju, ljuti zbog sveprisutne korupcije, ogorčeni zbog političkih manipulacija i pesimistični u pogledu budućnosti zemlje.

Bez obzira na kontrolu medija, ogromna sredstva i široko rasprostranjenu prevaru, Jedinstvena Rusija je dobila ispod 50 posto glasova, za razliku od 64 posto u 2007. godini. Njen stvarni rezultat je, prema nezvaničnim posmatračima, samo 25 posto osvojenih glasova. Nadaleko poznata kao “stranka varalica i lopova”, Jedinstvena Rusija je izgubila svoju dvotrećinsku većinu u parlamentu potrebnu za bilo kakve ustavne promjene i na kraju je lišena mandata za vladanje.

Dva izbora

Prije svega, izbori su bili test za Putinov autoritet uoči predsjedničkih izbora u martu 2012. Prema nedavnim anketama, Putinova popularnost opala je sa 60 posto, koliko je imao početkom godine, na ispod 35 posto, nakon decembarskih izbora. Suočavajući se sa potencijalno sramnim predsjedničkim izborima, u kojima možda neće uspjeti pobijediti u prvom krugu, Putin ima dva neprijatna izbora: demokratske reforme ili represiju.

Kremlj je zabrinut da bi pokušaj masovne represije mogao imati suprotan efekt jer bi pokrenuo još širu pobunu i mogućnost narodne revolucije. S druge strane, demokratija bi iziskivala prekid bliskih veza između sigurnosne mreže KGB-a, vladajuće elite i omiljenih oligarha lojalnih Kremlju.

Ograničene policijske akcije više ne plaše javnost ili opoziciju, dok posljedice potpunog slamanja otpora ostaju nepredvidive. Kremlj je zabrinut da bi pokušaj masovne represije mogao imati suprotan efekt jer bi pokrenuo još širu pobunu i mogućnost narodne revolucije. Umjesto toga, Moskva vjeruje da će protesti prestati u zimskim mjesecima, te da će Putin biti u mogućnosti da povrati svoj ugled, obećavajući povećanje penzija, državne subvencije i druge mjere smirivanja.

S druge strane, istinske političke reforme bi značile rastavljanje “vertikale vlasti” koja leži u srcu putinizma. Demokratija bi iziskivala prekid bliskih veza između sigurnosne mreže KGB-a, vladajuće elite i omiljenih oligarha lojalnih Kremlju. Politika i kapitalizam bi trebali postati konkurentni i slobodni od kontrole male grupe saradnika. Demokratski lideri zahtijevaju sveobuhvatne reforme i nove parlamentarne izbore, i odbacili su izmjene izbornih zakona koje je nedavno predložio predsjednik Dmitrij Medvedev. No, Kremlj jednostavno ne može dozvoliti takav scenarij, pošto bi se tako odsjekla grana na kojoj Putin i njegovi drugari sjede.

Ekonomski problemi

U nastojanju da skrene pažnju javnosti sa represivne birokratije i nepoštenih policijskih snaga, Putin poseže za jednom kartom koja je uvijek uspješno služila ruskim vladarima – vanjskom prijetnjom. Nakon izbora, optužio je zapadne prijestolnice da se miješaju u politiku Rusije. Rusko ministarstvo vanjskih poslova je kritike američke državne tajnice Hillary Clinton o izborima osudilo kao “neprijateljski čin”. Takve optužbe će vjerovatno postati učestalije i agresivnije kako se približavaju martovski izbori.

Bez rastućih prihoda od izvoza, inostranog ulaganja i opsežnog industrijskog restrukturiranja i modernizacije, životni standardi će stagnirati, frustracija javnosti će rasti i izgledi za raspad države će se povećati, kako različiti regioni budu nastojali da se udalje od Moskve.

Opozicija će pažljivo pratiti da li se Putin upušta u još širu izbornu prevaru kako bi osigurao pobjedu u prvom krugu martovskih izbora. Iako će njegovi predsjednički rivali imati malo pristupa masovnim medijima i vjerovatno neće dobiti većinsku podršku, Putinov neuspjeh da osvoji preko 50 posto glasova u prvom krugu će se smatrati porazom.

Međutim, očita izborna prevara mogla bi izazvati šire nemire među građanima suočenim sa slabim ekonomskim izgledima. Ekonomski problemi u Evropskoj uniji snažno će pogoditi Rusiju, pošto je njena ekonomija tijesno povezana sa finansijskim i energetskim tržištima EU. U sve više globaliziranoj ekonomiji, Rusija se ne može jednostavno okrenuti unutrašnjosti. Bez rastućih prihoda od izvoza, inostranog ulaganja i opsežnog industrijskog restrukturiranja i modernizacije, životni standardi će stagnirati, frustracija javnosti će rasti i izgledi za raspad države će se povećati, kako različiti regioni budu nastojali da se udalje od Moskve.

Agresivan stav

Da bi ponovo sjeo na predsjednički tron i obnovio imidž i legitimitet, Putin ocjenjuje da će morati pokazati svoju važnost u odbrani nacionalnih interesa Rusije. Kako bi odvratio pažnju sa rastućih nemira u zemlji, Putin će vjerovatno zauzeti agresivniji stav prema Zapadu da bi pokazao da se Rusija suočava sa egzistencijalnim prijetnjama. Umjesto da pokrene program reformi i ekonomske modernizacije, što bi u konačnici oslabilo njegovu kontrolu nad zemljom, Putin se čini spremnim da stvori novu krizu kako bi pokazao da može odbraniti naciju.

Ranjeni Putin je opasan Putin koji će napasti stvarne i zamišljene strane rivale. I bit će puno prilika za sukob sa Washingtonom i većinom ruskih susjeda. Obamino popuštanje zategnutosti u odnosima sa Moskvom ozbiljno će biti testirano pošto Putin zna prioritete američke administracije, te će izvršiti snažniji pritisak kako bi izvukao više koristi za Rusiju.

 Moskva želi imati odriješene ruke da rekonstruira sferu dominacije u bivšem Sovjetskom Savezu, koji želi transformirati u zonu integracije kroz Carinsku uniju, vojni savez pod kontrolom Moskve, i eventualnu “Euroazijsku uniju”. 

Prije svega, Bijela kuća se plaši gubitka Sjeverne distribucijske mreže (NDN) kroz rusku teritoriju u vrijeme kada Pakistan postavlja prepreke na alternativne puteve za logističko snabdijevanje snaga Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a u Afganistanu. Moskva je zaprijetila da će prekinuti NDN i povući se iz novog START-a – sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja – koji je Bijela kuća proglasila najvećim uspjehom predsjednika Obame u vanjskoj politici.

Ciljevi Kremlja su dvostruki. Prvo, Kremlj želi da NATO uključi Rusiju u svoje planove razvoja raketnog odbrambenog (MD) štita iznad Evrope, za zaštitu od potencijalnih napada Irana ili drugih neprijateljskih zemalja. Ovaj prijedlog su odbacili zapadni lideri, a posebno oni iz zemalja koje su nekad bile podređene Moskvi i koje ne žele uplitanje Rusije u njihovu nacionalnu sigurnost.

Kremlj je zaprijetio da će se Poljska i Rumunija naći na meti cyber napada i raketnih udara ukoliko pristanu da se na njihovoj teritoriji postavi MD sistem, za koji strahuje da će u budućnosti zaštiti Centralnu Evropu od ruske nuklearne prijetnje. Putin vjeruje da će Washington podleći strateškoj ucjeni kako bi održao NDN i sporazum o nuklearnom naoružanju.

I drugo, Moskva želi imati odriješene ruke da rekonstruira sferu dominacije u bivšem Sovjetskom Savezu, koji želi transformirati u zonu integracije kroz Carinsku uniju, vojni savez (Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti, CSTO) pod kontrolom Moskve, i eventualnu “Euroazijsku uniju”. Iako se čini da su ti planovi iznad mogućnosti Rusije i da će im se protiviti mnogi njeni susjedi, oni, također, mogu uzrokovati sukobe koji će Putinu omogućiti da pokrene nacionalističke i imperijalističke osjećaje i opravda svoje autoritarne metode.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera