Globalna uloga SAD-a u srcu predizborne kampanje

Kampanja za američke predsjedničke izbore je počela i pokrenula je debatu o promjeni globalne uloge Amerike. Predsjednik Barack Obama se nada da će mu nedavni uspjesi u vanjskoj politici, zajedno sa postepenim oporavkom ekonomije, dati dovoljno “municije” da u novembru osvoji još jedan mandat u Bijeloj kući. Njegovi republikanski rivali, boreći se protiv toga na predizborima, optužuju Obamu za opadajuću globalnu ulogu SAD-a, iako su i njihovi vlastiti planovi za vanjsku politiku također upitni.

Obama smatra da ga ne mogu optužiti da je slab po pitanju nacionalne sigurnosti, kao što se to desilo prethodnim demokratskim liderima. U posljednjih nekoliko mjeseci, Obama je izvojevao niz pobjeda u borbi protiv međunarodnog terorizma i stranih diktatora. Smrt Osame bin Ladena, kojeg su u Pakistanu ubili pripadnici američkih specijalnih snaga, eliminacija važne figure Al-Qaede Anwara al-Awlakija u Jemenu, te uklanjanje s vlasti libijskog vođe Muammara Gaddafija bez ijedne američke žrtve podigli su predsjednikov kredibilitet.

Potpunim povlačenjem američkih snaga iz Iraka i postepenim vojnim povlačenjem iz Afganistana također se okončavaju dva vrlo skupa i u zemlji nepopularna rata. Obamine pristalice ističu kako je, odlučno se baveći terorizmom, Irakom i Afganistanom, uspio počistiti nered koji je napravio predsjednik George W. Bush.

Stezanje kaiša

Republikanci tvrde da je Obamino predsjedništvo ustvari naštetilo nacionalnoj sigurnosti i ukazuju na neriješene probleme sa Iranom, Sjevernom Korejom i Kinom, skupo popuštanje Rusiji i beskrajni izraelsko-palestinski konflikt.

Opadanje američkih sposobnosti postalo je vidljivo kada je Obama predstavio novu strategiju koja uključuje manju i jeftiniju vojsku. Plan je pokazatelj finansijskog stezanja kaiša i sporijeg nacionalnog ekonomskog rasta, te je predmet dva kontrastna tumačenja.

Predsjednik insistira na tome da će nova strategija, koja umanjuje vojnu sposobnost za istovremeno vođenje dva velika rata, omogućiti američkim oružanim snagama da se bore protiv terorizma dok se suprotstavljaju bilo kakvoj prijetnji od zemalja poput Kine i Irana. On ističe da će u narednoj deceniji budžet za odbranu nastaviti rasti, ali sporijim tempom, i tvrdi da bilo kakve direktne prijetnje SAD-u ustvari opadaju.

Pored okončanja svog prisustva u Iraku i povlačenja snaga u Afganistanu, SAD će smanjiti broj vojnika u Evropi i pojačati prisustvo u azijsko-pacifičkom regionu kao protutežu rastućoj ekonomskoj i vojnoj moći Kine. Ministar odbrane Leon Panetta tvrdi da će vojska postati agilnija, fleksibilnija, inovativnija i tehnološki naprednija. Osim toga, Washington će u budućnosti izbjegavati uključivanje u obimne i skupe mirovne operacije.

Globalna odgovornost

Republikanski lideri i predsjednički kandidati osudili su Obamin plan, opisujući ga kao povlačenje iz globalnih odgovornosti SAD-a. Strategija navodno osigurava američki pad kroz masivne vojne rezove. To zauzvrat podriva garanciju da će Amerika podržati saveznike, braniti svoje interese i prkositi protivnicima. Također upozoravaju da će bez američkog liderstva druge sile pokušati ispuniti sigurnosni vakuum.

Iako će se predizborna kampanja uveliko fokusirati na domaća pitanja, naročito u vrijeme visoke stope nezaposlenosti i klonule ekonomije, svaki izbori imaju komponentu nacionalne sigurnosti koja testira liderske kvalitete predsjedničkih kandidata. I upravo se liderski kvaliteti republikanskih rivala trenutno pokazuju u žestokoj borbi za predsjedničku nominaciju.

Za Mitta Romneya, republikanskog favorita, SAD je jedina zemlja na svijetu koja treba biti supersila. Kao rezultat toga, Obama je prikazan kao novi Jimmy Carter koji navodno vodi slabu američku vanjsku politiku usred domaće ekonomske stagnacije. Romney se, također, protivi ratifikaciji sporazuma “novi START” sa Rusijom i upozorava da bi Obama mogao odustati od raketne odbrane ili je smanjiti kako bi umirio Moskvu.

Drugoplasirani republikanski kandidat Rick Santorum uživa snažnu naklonost fundamentalističkih kršćana i hvali se navodnim uvođenjem termina “islamski fašizam” u javnoj debati, te predlaganjem Zakona o slobodi i pomoći Iranu, čiji je cilj promjena režima u Teheranu. Santorum je preokupiran Iranom, za kojeg tvrdi da je u centru globalnog konflikta, te bi mogao podržati direktnu vojnu akciju protiv iranskog nuklearnog programa.

Obamina ‘slabost’

Bivši predsjednik američkog Predstavničkog doma Newt Gingrich je posebno otvoreno govorio o Obaminoj navodnoj slabosti po pitanju vanjske politike. Vrlo je kritičan prema postupanju Bijele kuće tokom krize u Kairu te je upozorio na to da Egipat može “krenuti stopama Irana”. Gingrich tvrdi da administracija nije ozbiljno shvatila Bliski istok i da je Obamin govor u Kairu 2009, koji je bio dizajniran za poboljšanje veza sa muslimanskim svijetom, bio greška.

Ron Paul, kandidat koji je otvoreni neintervencionista, vjeruje da SAD moraju izbjegavati bilo kakvo sklapanje saveza sa drugim zemljama i uključivanje u  ratove, osim onih za direktnu teritorijalnu samoodbranu. Paul se zalaže za vraćanje trupa kući iz američkih baza u Koreji, Japanu i Evropi, smanjivanje bilo kakvih konfrontacija sa Iranom i Kinom, te drastično reduciranje strane pomoći. Također se zalaže za povlačenje američkog učešća i finansiranja organizacija za koje vjeruje da nadilaze američki suverenitet, kao što su Ujedinjene nacije i NATO. Međutim, Paulova ograničena baza podrške osigurat će da on ispadne iz utrke tokom predizbora.

Koliko god republikanski kandidati čvrsti zvučali u govorima tokom kampanje, oni će biti ozbiljno ograničeni ekonomskom i fiskalnom stvarnošću, ako uspiju osvojiti predsjedništvo. Osim toga, uspješan predsjednički kandidat će trebati biti blisko usklađen sa američkim javnim mnijenjem, koje se sve više i aktivno protivi stranoj vojnoj intervenciji, pa čak i obimnom trošenju u inostranstvu. Trenutno, Obama se čini uspješnim u izražavanju raspoloženja javnosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne odražavaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera