U BiH opet na djelu koalicija kao 1991-1995.
Piše: Ivo Komšić
Predugo su čekali dužnosnici Evropske unije i svjetske zajednice u cjelini, koja ima odgovornost prema BiH, sa ocjenama stanja i sa imenovanjem glavnih krivaca za to. Punih pet godina traje opstrukcija rada državnih institucija od strane RS-a i njenih predstavnika u tim institucijama.
Ta opstrukcija nije prikrivena, ona je javna i otvorena, na što su upozoravali predstavnici raznih nevladinih organizacija, domaćih i stranih, kao i neki savjesni političari.
Milorad Dodik je poduzeo niz akcija da blokira napredovanje BiH prema EU i NATO, zaprijetivši čak referendumom ukoliko bi se NATO približio BiH.
Ne radi se, dakle, samo o presudi u slučaju “Sejdić-Finci” već i o opstrukciji donošenja potrebnih zakona na nivou države, usvajanju državnog budžeta, o formiranju Vijeća ministara itd. Pri tome, Dodik je imao pouzdanog i vjernog partnera u Draganu Čoviću i HDZ-u.
Razarajuće akcije
Ponovno je na djelu koalicija koja je funkcionirala od 1991. do 1995. godine.
Dodik i Čović su izvršili preciznu podjelu zadataka: jedan čini sve da pokaže kako BiH nije moguća kao država, drugi čini sve da učinak svoga partnera iskoristi za oživljavanje “Herceg-Bosne”, odnosno trećeg entiteta.
Njihove se jednostrane i razarajuće akcije prema BiH prikazuju međunarodnoj zajednici kao prirodno i nužno stanje iz koga je jedini izlaz podjela.
Dodik je bezbroj puta javno, pred licem međunarodne zajednice, u svojim istupima ustvrdio kako BiH nema nikakve budućnosti, kako je to vještačka dejtonska tvorevina, i kako je njegova uloga učvrstiti RS i osigurati joj budućnost.
Entitetsko je glasanje u Parlamentu BiH odavno postalo sredstvo podcrtavanja neravnopravnosti naroda, posebno Hrvata, a ne samo blokade države.
HDZ to koristi kao opravdanje zahtjeva za treći entitet, a ne kao argument za ukidanje tog glasačkog mehanizma. I u ovom području dvije razarajuće politike se dopunjavaju i koordiniraju.
Nažalost, to se sve zbiva pred očima međunarodne zajednice i njenog predstavnika u BiH koji ima mandat da dosljedno provede Daytonski sporazum i da sankcionira sve pokušaje koji ga dovode u pitanje.
Ne samo da Visoki predstavnik ne koristi svoje ovlasti nego su postojeće stanje u BiH kao gotovo i nepopravljivo prihvatili i drugi predstavnici međunarodne zajednice.
Gotovo svi njihovi dužnosnici koji s nekim mandatom dolaze u BiH, ponašaju se kao da država BiH ne postoji, kao da ne postoji njen glavni grad i njene institucije.
Dogovore o budućnosti države oni izmještaju po domaćim ili svjetskim provincijama i izvan državnih institucija.
BiH je postala predmet sijela neformalnih domaćih političkih elita i osrednjih međunarodnih činovnika.
Banja Luka se najednom pojavljuje kao destinacija svih diplomatskih akcija, a Dodik kao glavni sugovornik, kao da je predsjednik države.
Takvim potezima sama međunarodna zajednica daje do znanja da su entiteti samostalni, da mogu imati svoju politiku odvojenu od državne.
O učinkovitosti…
Ovo je prvi put zadnjih godina da je neko evropsko tijelo u svom izvještaju bilo jasno u ocjeni i precizno u imenovanju krivca za stanje u BiH.
Pitanje je samo koliko će Izvještaj biti učinkovit i za koga je on stvarno napravljen.
Ako će on biti ponovno samo zahtjev Dodiku da se urazumi, ili be-ha vladajućim političkim elitama poziv na dogovor, onda će on završiti kao i raniji pokušaji.
Ako će on biti diktat onima iz međunarodne zajednice koji imaju mandat mijenjati naše stanje i uklanjati iz vlasti i politike one koji to stanje proizvode, onda će on imati smisla. Bez toga, on će biti samo još jedno mrtvo slovo na papiru.
Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera