Zašto Dayton nije vječan i nepromjenjiv?

   Piše: Stjepan Mesić

Mada današnja Bosna i Hercegovina svoje postojanje duguje Daytonskom sporazumu, ona zbog njega ne uspijeva ni danas funkcionirati kao normalna država. Zato Dayton treba nadograditi, nadići, mijenjati.

Ono što kolokvijalno nazivamo Daytonskim sporazumom zapravo je set dokumenata – od okvirnoga sporazuma, čiji su potpisnici tadašnja Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i – također tadašnja – Savezna Republika Jugoslavija, preko pisama što su ih predstavnici Beograda, Sarajeva, odnosno Zagreba upućivali predstavnicima Ujedinjenih naroda, pojedinih velikih sila, Atlantskoga pakta, Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi, potom sporazuma što su ih potpisivali Bosna i Hercegovina i njezina dva entiteta, pa do Ustava države koja od tada u imenu nema više „republika“ nego se zove samo Bosna i Hercegovina.

Ljudska prava

Nikada ne smije biti zaboravljeno da su sve tri ugovorne strane preuzele obvezu da – svaka u odnosu na druge dvije – u potpunosti poštuju njihov suverenitet, te da se suzdržavaju od prijetnje silom ili upotrebe sile, kao i od svakog drugoga načina ugrožavanja teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti Bosne i Hercegovine.

Dayton je zaustavio rat i definitivno instalirao Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni, obvezavši njezine neposredne susjede koji su tada – objektivno govoreći – bili i najveća prijetnja njezinoj opstojnosti – da je prihvate.

Ipak, Dayton je i ustupak agresoru i prihvaćanje rezultata rata, uključujući genocid i etničko čišćenje. Njime je određena podjela BiH na dva entiteta, što je suprotno samome biću Bosne i Hercegovine i bez ikakvog utemeljenja u njezinoj povijesti i tradiciji.

Osnove za ponašanje entiteta kao država u državi, a to se prije svega odnosi na Republiku Srpsku, postavljene su također Daytonskim sporazumom. Zato je već dan nakon potpisivanja trebalo početi razmišljati o njegovome nadograđivanju, uključujući mijenjanje svega što je u sebi nosilo klicu budućih sporova, ali i osporavanja same države Bosne i Hercegovine.

Danas, ne ruši se Bosna i Hercegovina samo s jedne strane, srpske, ma koliko da je ona udarna. Toj se strani daje obilna hrana sa druge dvije, i bošnjačke, i hrvatske, pri čemu se ne bih usudio odmjeravati s koje strane više. Ali, sve ono što vuče prema „ujedinjavanju muslimana u BiH i šire“, baš kao i ideje o trećem, hrvatskom, entitetu, sve to ruši zajedničku državu.

Istodobno, prisutna je odsutnost osjećanja državotvornosti, kao i premalo poklanjanje pozornosti promicanju nacionalnih vrijednosti, uključujući i zajedničke institucije, mislim naravno one Bosne i Hercegovine. 

Dayton jasno kaže da ljudska prava i osnovne slobode u BiH uživaju pojedinci, dakle: građani. U skladu s time trebalo bi poštivati i volju građana – birača koji na izborima daju svoje povjerenje onoj stranci čiji im se program učini prihvatljivim, a ne onoj koja ima nacionalni predznak njihove nacije.

Izbori u Bosni i Hercegovini do sada su sličili na popis stanovništva po nacionalnoj osnovi. Vrijeme je da se s time prekine. Današnja Bosna i Hercegovina preživljava u dobroj mjeri zahvaljujući prisutnosti međunarodne zajednice i njezinog Visokog predstavnika. I taj Visoki predstavnik mora opstati i ostati s punim ovlastima, tako dugo dok Bosna i Hercegovina ne postane funkcionirajuća država. A ona će to moći postati tek kada se shvati da Dayton nije vječan i nepromjenjiv.

Dayton je izraz trenutka i potreba i mogućnost toga trenutka. I ništa više od toga. Naglašavam još jednom: entitetska podjela protivna je samome biću BiH i ona ne može biti budućnost ove zemlje!

Treba razmisliti o modelu teritorijalne podjele na administrativnoj, a ne na nacionalnoj osnovi, kao i o tome da temelj odnosa u Bosni i Hercegovini bude ravnopravnost njezinih građana bez obzira na to koje su nacije ili vjere.

Dakle: građansko društvo je izlaz iz krize i  jedini put prema doista suverenoj i neovisnoj Bosni i Hercegovini.  Da bi se to ostvarilo, potrebno je prije svega ubrzati povratak izbjeglih i prognanih, a i to je propisano Daytonom. Sastav stanovništva mora se, što je više moguće (potpuno – nije realno), približiti onome od prije početka rata.

Odslužio svoje

Valja promijeniti izborni sustav, tako da on bude zasnovan na načelu: jedan čovjek – jedan glas, a bilo bi dobro da se međustranačkim dogovorom postigne sporazum o primjeni tzv. nacionalnog ključa u vrhu države.

Sve ono što bilo koji narod getoizira, što ga zatvara samo u njegove uske granice, treba odlučno odbaciti. Mislim pri tome i na medije, i na obrazovanje. A ono što je najpotrebnije, to je jačati svijest o zajedništvu.

BiH si ne može, baš kao ni Hrvatska, priuštiti luksuz podjela koje je slabe. Najprije treba ostvariti unutrašnje jedinstvo, ne nacionalnu homogenizaciju, nego jedinstvo građana, a onda ići korak dalje i uspostavljati ravnopravnu suradnju sa susjedima i zemljama regije.

Nužan je preduvjet za sve to odmicanje od Daytona. On je svoje odslužio. Što prije to shvate i u međunarodnoj zajednici, to bolje – za njih, za regiju i – prije svega – za Bosnu i Hercegovinu!

Mišljenja izražena u ovom tekstu su autorova i nužno ne predstavljaju uređivačku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera