Kad sankcije pogoršaju stvari

Ako preko interneta iz Sirije pokušate preuzeti Google Earth ili Javu dočekat će vas otprilike ovakva poruka: „U skladu sa američkim zakonima za izvoz, ovaj proizvod nije dostupan za preuzimanje u vašoj zemlji:“

Kombinacija propisa američkog ministarstva finansija i ministarstva trgovine ograničava izvoz određenih tehnologija brojnim zemljama, uključujući Iran, Kubu, Sudan i Siriju. Međutim, dok su proteklih godina pravila za izvoz nekim zemljama prilagođena kako bi se civilima omogućila upotreba i preuzimanje komunikacijskih tehnologija, za Siriju i dalje nastavljaju važiti strogi propisi ministarstva trgovine.

Ovi propisi, u praksi, sprečavaju obične građane da pristupe brojnim alatkama i uslugama, uključujući određene alate za komunikaciju i servis za postavljanje, čuvanje i održavanje web stranica (web hosting). Na primjer, sirijski građani ne mogu kupovati kredite na Skype-u kako bi pozvali rodbinu u inostranstvu. Ne mogu legalno pristupiti Google Earthu, alatki za koju su tunižanski aktivisti tvrdili da im je bila od velike pomoći u akciji za promjene. Potom, spriječeni su da sudjeluju u programima koji bi mogli potaknuti inovacije u zemlji, poput programa Google Summer of Code.

Obaveza kompanija je da apliciraju za izvozne dozvole, i zbog toga mnogi se odluče izbjeći proces, umjesto da često donose preopćenite propise za provođenje internih odluka iz straha od kršenja pravila i izricanja visokih kazni. Ipak, krivica prvenstveno leži u administraciji tih izvoznih režima koji su – kada se primijene na online tehnologiju – kratkovidi i više štete građanima zemlje nego njenom režimu.

Iako sirijski aktivisti i blogeri imaju vremena i ponovo su digli glas kako bi demonstrirali zbog nepravedne primjene zakona za kontrolu izvoza na komunikacijske tehnologije, oni su ostvarili malo uspjeha; međutim, nedavna dešavanja u vezi sa izvozom opreme za nadzor američkih (kao i kanadskih i evropskih) kompanija sirijskom režimu, pokazala su nedosljednosti u primjeni izvoznih propisa, kao i njihovu krajnju neefikasnost.

Režim nedirnut

Dok je sirijskim građanima onemogućen pristup osnovnim alatima, sirijski režim je imao malo poteškoća u zaobilaženju kontrole izvoza kako bi za razvoj nadzora građana pristupio moćnim alatima američkih kompanija. Prošlog mjeseca, kalifornijska kompanija Blue Coat priznala je da je 13 njihovih uređaja završilo u Siriji gdje se aktivno koriste. Iako je ministarstvo trgovine objavilo da istražuje da li je Blue Coat ranije znao o ovom izvozu, ova kompanija je samo jedna od nekoliko njih koje su u posljednje vrijeme objavile vijest o prodaji proizvoda Siriji.

Italijanska kompanija Area SpA – koja je u direktnom partnerstvu sa sirijskim režimom kako bi izgradili sistem koji bi režimu omogućio nadgledanje prometa na internetu – navodno je kupila proizvode američkih kompanija Hewlett-Packard i NetApp od italijanskih preprodavača za upotrebu u sistemu. Jedan izvještaj Bloomberga upućuje na to da su zaposleni u NetAppu možda svjesni uloge kompanije u Siriji.

Ukoliko kompanije nisu znale za prodaju njihovih proizvoda Siriji, ne mogu biti odgovorne po izvoznim propisima. Vjerovatno i ne bi trebale kada se njihovi proizvodi prodaju preko prodavača, no činjenica o samoj prodaji je dovoljna da pokaže kako su trenutni propisi za izvoz u najboljem slučaju neefikasni i da, u najgorem slučaju, direktno doprinose pokretanju nepravednosti.

Nemoguće za primjenu

Pored brojnih primjera fizičkog izvoza, Citizen Lab pri Univerzitetu u Torontu objavio je izvještaj u kojem detaljno iznosi dokaze o tome da sirijska televizijska stanica Addounia TV, kao i Hezbollahova Al-Manar TV, imaju web stranice smještene na američkim i kanadskim serverima. Obje TV stanice su pod sankcijama Kanade i SAD-a, što upućuje na to da serveri koji im pružaju usluge možda, također, krše izvozne propise.

S obzirom na učestalost kojom se proizvodi prodaju preko stranih preprodavača, izvozni propisi koji se koriste za fizičke proizvode mogu se jednostavno pokazati nemogućim za primjenu. Slično tome, iako Sirijci nailaze na blokiranu stranicu kada pokušaju preuzeti njima ograničene alatke, poput Google Chromea, čak se i ta ograničenja upotrebom proxy servera mogu lako zaobići.

Na kraju, nemilosrdni sirijski režim ima moć i veze da kupi koju god alatku želi, uprkos izvoznim propisima, dok isti ti propisi ograničavaju obične građane, suočene sa represivnim mjerama režima, kao i slabim prodorom interneta, usporenom propusnosti i širim sankcijama.

Dok se zapadne kompanije moraju držati viših standarda u pogledu ljudskih prava, izvozni propisi koji sada postoje samo produbljuju trenutnu podjelu moći u Siriji, i malo toga čine za obustavu prodaje tehnologija koje se mogu iskoristiti za kršenje ljudskih prava u zemljama poput Bahreina.

Odgovornost korporacija je da poznaju svoje klijente, a na vladama je da osiguraju da njihovi propisi doprinose zaštiti ljudskih prava, a ne da ih oslabljuju.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera