Hoće li Bosna i Hercegovina biti integrirana u EU i NATO?

Još uvijek ima nade da će Bosna i Hercegovina od podijeljene i nefunkcionalne države biti transformirana u onu koja se može kvalificirati za članstvo u Evropskoj zajednici i NATO-u. Ali možda joj ističe vrijeme. Konferencija okrenuta budućnosti održana 22. novembra u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), jednom od najistaknutijih Washingtonskih instituta za političke nauke , označila je objavu izvještaja pod naslovom „Vrijeme za promjene: novi transatlanski pristup Zapadnom Balkanu“. Ova studija ističe hitne mjere koje bosanskohercegovački političari i međunarodni igrači moraju preduzeti da bi zemlja izbjegla pad u period dugoročne stagnacije u kojem će se izroditi novi konflikti koji bi spriječili svaku mogućnost integracije u EU i NATO.

Konferencije o Bosni i Hercegovini su rijetke u Washingtonu, jer Balkan više nije u centru američke pažnje, a Washington je preokupiran izvlačenjem iz ratova i borbom protiv vlastitih finansijskih problema. Bez obzira na to, u Washingtonu prevladava osjećaj da se EU ne uspijeva reformirati i integrirati Bosnu, te da bi Amerika mogla biti uvučena u nepoželjne nove konfrontacije ako bi situacija sa mrtve tačke prerasla u konflikt. Stoga, ključna poruka CSIS-ovog skupa bila je potreba za bržim i koordiniranim transatlanskim pristupom jer je trenutni status quo neodrživ.

Novi sporazum

Da bi se postigao pravi napredak, 16 godina nakon potpisivanja originalnog Daytonskog sporazuma, potreban je novi sporazum koji će se uhvatiti ukoštac sa trenutnim realnostima. Uska interpretacija Daytona predstavlja prijetnju unutarnjem miru i regionalnoj sigurnosti i možda će diskvalificirati Bosnu od ispunjavanja kriterija pristupanja EU. U velikoj političkoj trgovini, Washington i Brisel se moraju dogovoriti da će izgraditi efikasnu bosansku državu koja nagrađuje politike koje promoviraju državnu integraciju i civilno društvo, koja kažnjava poteze usmjerene ka otcjepljenju, te koja konačno ispunjava težnje bosanskih građana da se pridruže EU i NATO-u.

Ako bi predstavnici EU u Sarajevu mogli pomoći da se potaknu i sprovedu potrebne reforme, te produktivno radili sa bosanskom centralnom vladom, ne bi bilo potrebe da se OHR održi.

CSIS-ov izvještaj preporučuje da se pregovori o obnovljenoj Bosni moraju odvijati u Evropi, po mogućnosti u Berlinu, koji sada predstavlja „novi Brisel“. Njemački ekonomski i politički utjecaj narastao je u EU, pogotovo u odnosu na Zapadni Balkan. Posjeta njemačke kancelarke Angele Merkel Beogradu u augustu, gdje je srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću prenijela oštru javnu poruku o Kosovu, predstavlja primjer njemačkog vodstva u politici proširenja EU.

Ali Sjedinjene Države ne mogu biti isključene iz ovog procesa, jer su još uvijek kredibilnije u regiji od Unije. U obnovljenim međunarodnim strukturama unutar Bosne, predstavnici EU se moraju baviti političkim i ekonomskim razvojem dok SAD ostaju odgovorne za reformu sigurnosnog sektora da bi povećale šanse Sarajeva da se prodruži NATO-u. U ovom kontekstu, međunarodna pomoć mora biti zasnovana na djelima. Kada tri etničke skupine rade zajedno da bi našle zajednička rješenja, takve inicijative trebaju biti nagrađene. Ali ako specifične politike zagovaraju otcjepljivanje, međunarodni pritisak mora biti vršen na zvaničnike odgovorne za promoviranje podjela i konflikta. Ove mjere mogle bi uključiti korupcijske istrage i zabrane putovanja, uz sankcije uvedene administracijama entiteta kojim bi se anulirale kontroverzne odluke.

Uloga OHR-a

Čvrsto obavezivanje transatlanskih zemalja također bi pomoglo pri rješavanju prepirki oko međunarodne prisutnosti i budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR), koje odvraćaju pažnju. Ako bi predstavnici EU u Sarajevu mogli pomoći da se potaknu i sprovedu potrebne reforme, te produktivno radili sa bosanskom centralnom vladom, ne bi bilo potrebe da se OHR održi.

Sven Alkalaj, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, koji se obratio skupu na CSIS-u, naglasio je da se moraju zaustaviti mogućnosti entitetskih vlada da ulažu veto na odluke centralne vlade. Cilj bi bio da se spriječe prekršaji, deblokiraju državne institucije, te da se autoritativnoj vladi dozvoli da ispuni svoj mandat. Na primjer, veta entiteta bi se samo trebala moći primijeniti u slučaju rata, vanrednog stanja ili drugih oblika opasnosti po državu, a ne bi trebala biti iskorištavana da se opstruira formiranje državne vlade ili usvajanje prijeko potrebnih zakona.

Uz rad na državnom nivou, učesnici konferencije apelirali su na EU da uveća svoju poruku integracije Bosne i susjedstva. Takva poruka blijedi u proteklim godinama zbog dužničke krize i sve-evropske privredne recesije. Procesu pristupanja EU potrebna je vizija, vodstvo, jasnoća, podstrek i obaveza, a ured EU delegacije u Sarajevu mora biti pokretač ovog procesa.

Delegacija ne može postati birokratska ćelija. Potreban joj je efikasan i širok program uključivanja građana u projekt EU i pritiskivanje političkih lidera da provedu reforme koje ispunjavaju kriterije Unije. O ovome bi trebala obavijestiti građane, medije i nevladine organizacije, da bi bili bolje informirani o EU, te da bi ih potakla da vrbuju za pristupanje Bosne EU i proširila građanske inicijative kojima se vrši pritisak na izabrane predstavnike da usvoje sve potrebne zakone.

Regionalna saradnja

Na konferenciji se također raspravljalo o važnosti regionalne stabilnosti za uspješno proširenje EU. Jedan bitan faktor je da Bosna bude uključena u trilateralni dijalog sa Srbijom i Hrvatskom koji će dopuniti bilateralni dijalog Zagreba i Beograda. On može biti oblikovan prema višegradskoj inicijativi u centralnoj Evropi i sadržavati široki program konsultacije i međusobne podrške. Takvim pristupom bi bili minimizirani pogrešni koraci i unilateralna djela bilo koje strane koji bi doveli do nesuglasica i konflikta. Fokus takvog dijaloga trebao bi biti jačanje jedinstvene funkcionalne bosanske države koja se može integrirati u sve međunarodne institucije, jer bio ovo bilo od koristi i Zagrebu i Beogradu.

Konferencija je zamišljena da ohrabri Brisel a ne da pokaže slijepo povjerenje u sposobnosti EU. Iako je Miroslav Lajčak, direktor za Evropu i centralnu Aziju u EU Službi za vanjsko djelovanje, naglasio da njegova organizacija zastupa i Zapadni Balkan, zbog političkih nesuglasica i finansijskih borbi u Uniji, kreatori američke politike će nastaviti preispitivati efikasnost EU. Ovo zahtijeva bliže učešće Washingtona i snažnije podbadanje Brisela da podrži program proširenja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera