Iran, Sjedinjene Države i Saudijska Arabija

Iran se miješa u unutrašnje poslove "arapskog svijeta" (EPA)

Nedavna zavjera za ubistvo saudijskog ambasadora u Sjedinjenim Američkim Državama izazvala je nervozu oko iranske politike prema arapskim zemljama, pogotovo Saudijskoj Arabiji, i njegovim namjerama da stvori regionalnu hegemoniju. Od Arapskog proljeća, Iran pokušava utjecati na događaje u skoro svakoj državi gdje misli da to može raditi – Bahreinu, Siriji, Libanu i Iraku. Mnoge arapske nacije, pogotovo Saudijska Arabija, ovakva djela smatraju nepoželjnim iranskim miješanjem u unutrašnje poslove „arapskog svijeta“.

Ideološki rečeno, proglašavajući se braniteljem islamskih vrijednosti, Iran decenijama osporava poziciju Saudijske Arabije na Bliskom Istoku. Od Iranske revolucije 1979., Islamska Republika Iran promovira šiitski islam u cijelom muslimanskom svijetu. Nakon što se učvrstila, Islamska Republika Iran počela je skupljati specijalna znanja iz religijskih knjiga poput Kur'ana, Khomeinijevih napisa, te šerijata, umjesto drugih naučnih tekstova iz društvenih nauka ili modernog i međunarodnog prava. Između ostalog, imami su zamijenili sekularne sudije a žene sudije su svrgnute. Islamska država više naglašava šiitske praznike nego tradicionalne i državne praznike poput Novruza (perzijske Nove godine). Osnovano je visoko islamsko školstvo i Kom je postao najveći centar šiitskog učenja na svijetu, gdje se obrazuje oko 60.000 vjerskih učenjaka iz 70 zemalja.

Vojni utjecaj

Drugo bitno pitanje za Iran je budućnost Iraka. Zbog djela Irana, Saudijska Arabija je zabrinuta naporima Irana da se umiješa u etnički i religijski sastav buduće iračke vlade. Pokušaji Irana du utječe i miješa se u politički proces u Iraku, uključujući njegove napore da za vrijeme skorih iračkih izbora promovira proteheranski režim kojim dominiraju šiiti, zabrinuli su region.
Iračani u Nadžafu, „epicentru šiitskog islama“, kažu da strahuju da će sljedeće godine, nakon odlaska Amerikanaca, Iran ispuniti vakum moći.

Aktivni napori Teherana da stvori većinski šiitski režim u Iraku velika su briga Saudijskog kraljevstva. Iran pokušava prodrijeti u irački socio-politički sistem na brojne načine.

U vojnom smislu, utjecajni su kroz Snage Kudsa, jedinicu za specijalne operacije Iranske revolucionarne garde. Snage Kudsa nastale su od Ureda oslobodilačkih pokreta, koji je formiran odmah nakon Iranske revolucije sa ciljem da pomogne i podrži radikalne pokrete, pogotovo na Bliskom Istoku. Sada su one jedan od pet ogranaka Revolucionarne garde i najnezavisniji  – njihov komandir odgovoran je direktno iranskom vrhovnom vođi, Ayatollahu Aliju Khameneiju. Smatraju se bedemom revolucionarnog žara, a između 5.000 i 14.000 njihovih vojnika dolazi iz elitnih jedinica drugih ogranaka. 

Ova vojska je optužena za dostavljanje eksplozivnih naprava (EFP), ili nagaznih mina, kao i granata na raketni pogon i raketa Kaćuša. Kao što je Rick Francona, umirovljeni vojni obavještajac i bivši potpukovnik američke avijacije izjavio za MSNBC, „Snage Kudsa su šiitskim paravojskama što je al-Qaeda u Iraku sunitskim pobunjeničkim skupinama.“

Ekonomska saradnja

U ekonomskom smislu, Iran je postao jedan od najvećih trgovinskih partnera Iraka. Iran je 2011. godine u Irak izvezao robu u vrijednosti od šest milijardi dolara, ne osjećajući previše neprestane sankcije pod kojima se nalazi. Iranska roba dolazi do prodavnica u iračkom gradu Basri preko zone slobodne trgovine u južnom Iraku. Ova roba se sastoji od stvari koje Iran izvozi u Irak, poput građevinskih materijala, petrokemikalija, industrijske opreme, medicinske opreme i hrane. Iran također izvozi lož ulje iračkim elektranama. Osim togao, iranska vlada gradi autoput koji će Basru povezati sa iranskim komercijalnim centrima. Među ostalim projektima je i izgradnja podružnice iranske državne banke u Bagdadu koja će pomoći ekonomskom oporavku Iraka, prema navodima Hassana Kazemi-Qomija, bivšeg iranskog ambasadora u Iraku.

Vjerska razmjena

U društvenom smislu, Iran također ima veliki utjecaj na Irak. Mnoge moćne šiitske političke stranke su trenirane i kultivirane u Iranu gdje su boravile u egzilu tokom vladavine sunitske Baat stranke Saddama Husseina. Nakon pada Saddama, mnoge od ovih grupa su se vratile u Irak da utječu na iračku politiku. Iran također pokušava religijski i politički oblikovati Irak. Specifično, režim pokušava stvoriti većinski šiitski režim u Iraku. Osim toga, Iran je poslao više od tri hiljade vjerskih učenjaka i studenata u svete gradove Nadžaf i Karbalu. Desetine hiljada Iranaca i Iračana svake godine prelazi granicu da posjeti sveta mjesta. Da bi omogućio razmjenu vjerskih posjetitelja, Iran gradi aerodrom u Nadžafu.

Bahreinska veza

Treće bitno pitanje za Iran je situacija u Bahreinu. Iran je optužen da je ugrozio suverenitet Bahreina i miješao se u unutrašnje poslove ove države da bi šiitska populacija postala moćnija. Iran odavno pokušava postići političke, strateške i vjerske ciljeve u Bahreinu, više nego i u jednoj zemlji u Zaljevu kojom upravlja šeik. Godine 2009., Ali Akbar Nateq-Nouri, savjetnik iranskom vrhovnom vođi Ayatollahu Aliju Khameneiju, rekao je da šiitski Iran ima suverenitet nad Bahreinom. Godine 1981., Bahrein je otkrio zavjeru puča zasnovanu u Iranu koju je povezao sa Islamskim frontom za oslobođenje Bahreina. Iranski vrhovni vođa Ayatollah Ali Khamenei izjavio je 21. marta 2011.: „[Iran] podržava sve narodne pokrete koji su pod parolom islama i (traže) slobodu.“ Nije iznenađujuće da se vjeruje da je Korpus Iranske revolucionarne garde (IRGC) odgovoran za skore nemire u Bahreinu.

Bliskost sa Sirijom

Četvrto je slučaj zastupnika Sirije i Irana u Libanu i palestinskim teritorijama. Iranska podrška Hezbollahu i Hamasu smatra se destabilizirajućom silom arapskog svijeta. Uloga Sirije kao zastupnika Irana predstavlja dilemu za okolne arapske zemlje. Sirija, koju je arapski svijet nekada smatrao „kucajućim srcem arabizma“ – i koja je bila voljna da odustane od državnosti i ujedini se sa Egiptom u ime arapskog nacionalizma 1958. – sada je, pretpostavlja se, pala pod utjecaj vjerskih poglavara a ne sekularnih političkih lidera. Povratkom Sirije u naručje arapskog svijeta znatno bi se promijenila pozicija Irana na Bliskom Istoku. Osim toga, postoji zabrinutost da su iranske vođe tehnički i vojno podržavale Assadov režim da bi pomogle suzbiti opozicije i proteste.

Nuklearne prijetnje

Posljednje pitanje je povezano sa iranskim nuklearnim programom, koji je izvor rastućih tenzija u regionu i koji prijeti da će promijeniti balans moći. Razne zemlje u regionu brine mogućnost nuklearnog konflikta na Bliskom Istoku ako se Iran približi razvoju nuklearnog oružja. Također postoji uvjerenje da će nuklearni Iran ugroziti izraelsko-palestinski mirovni proces. Prijetnja se povećala od 2005. kada je Iran nastavio s razvojem nuklearnog programa nakon perioda mirovanja.

Posljednje, izgleda da je Arapsko proljeće išlo u korist iranskom režimu zbog činjenice da je skrenulo pažnju međunarodne zajednice s iranskog nuklearnog razvoja na društveno-političke tranzicije u obližnjim arapskim zemljama.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera