Izrađivanje palestinskog simbola

U vrijeme krize, rad braće Hirbawi u Hebronu važniji je nego ikada.

Izzat Yasser Hirbawi, 55-godišnji muškarac, stoji smiješeći se na ulazu u tvornicu Hirbawi u Hebronu, jedinom mjestu u Palestini, kako je ponosno navedeno na nihovoj web-stranici, koje proizvodi palestinske kefije.

Trojica braće Hirbawi, Izzat, Abdullah i Jouda, koji su sada vlasnici i rade u tvornici, počeli su raditi kao djeca s ocem Hajjom Yasserom, koji ju je osnovao 1961.

Trgovac, pa poduzetnik, Hajj Yasser započeo je karijeru uvozeći kefije iz Sirije prije nego što je odlučio osnovati vlastitu tvornicu sa dva tkalačka stana uvezena iz Japana.

Hajj Yasser je bio oduševljen kefijom i tu je ljubav prenio i na svoje sinove u ranom dobu, probudivši u njima duboko poštovanje za njenu simboličnu vrijednost među Palestincima u cijelom svijetu, kao i značaj činjenice da je u Palestini izrađuju palestinske ruke.

„Sretni smo ... volimo svoj posao, bez obzira koliko dugo ili naporno radimo“, priča Hirbawi Al Jazeeri.

Braća Hirbawi nisu bila jedina djeca koja su radila na tkalačkim stanovima; tamo je bio i Abdulaziz al-Karaki, od petnaeste godine, pratio je Hajja Yassera.

Sada je sa svojih 70 godina stalno prisutan u tvornici. I dalje pokreće tkalačke stanove svako jutro i brine se da sve bude spremno za taj dan.

Kada se 20 tkalačkih stanova, kojima se tvornica sada može pohvaliti, pokrenu, ogromna buka se začuje u velikom prostoru i al-Karaki se smiješi poznatom zvuku. Odmičući se od bučnih mašina, kaže: „Posjetiteljima smeta buka, ali ja sam se navikao na nju, baš kao i na svaki detalj svake mašine ovdje.“

Nikada ne želi otići u penziju, priča on Al Jazeeri dok se naginje nad smotuljkom tkanine koja izlazi iz tkalačkog stana, režući nepotrebne niti kako bi bio siguran da će mustra ostati čista.

„Samo želim nastaviti raditi ovaj posao, volim ga mnogo, izrađujem kvalitetne kefije koje će kupcima značiti koliko i meni“, priča on, odajući emocije.

Kefija, koja se nosi kao šal ili se njome pokriva glava, krasi ljude iz svih sfera života, od mladih do starih, od ljudi s tradicionalnim osjećajem za modu, do modernih trendsetera.

Ali, kefija je više od odijevnog predmeta. Ona nosi duboku simboliku, u toj mjeri utaknu u palestinski identitet da je neki nazivaju drugom zastavom.

Ova kefija, kaže Hirbawi, ističe se svojim kvalitetom, jer porodica insistira na upotrebi viskokvalitetnog prediva koje je dobro obojeno i tkano s većim brojem niti.

Iako je lokalno i međunarodno tržište preplavljeno jefitnijim kefijama koje se izrađuju na drugim mjestima od manje kvalitetnog materijala i s tanjim tkanjem, Hirbawi je uvjeren da će njihov kvalitet na kraju biti presudan.

„Takmičit ćemo se s uvoznicima, naš adut je kvalitet. Kvalitet naše palestinske industrije i moć etikete na kojoj piše: Proizvedeno u Palestini.“

Mnogi palestinski muškarci nose kefije neprestano, a većina starije generacije ne može zamisliti da ih se u javnosti vidi bez kefije na glavi.

Mlađi muškarci je smatraju revolucionarnim simbolom i nose je kada se sukobljavaju s izraelskim snagama, kada prisustvuju demonstracijama ili jednostavno učestvuju na tradicionalnim palestinskim događajima.

Hirbawijev tradicionalni dizajn kefija objedinjuje suštinu palestinskog života. Listovi masline predstavljaju ustrajnost, snagu i otpornost, kao i kulturu i mir. Mrežasti uzorak predstavlja blizinu mora, široke linije predstavljau trgovačke puteve, a tanke dugu historiju Palestine.

Tipična palestinska kefija je crnobijela, ali sada ih izrađuju i u bojama. „Sada proizvodimo više od 300 modela kefija u bojama ... [da] bismo zadovoljlili mlade ljude“, kaže Hirbawi.

Popularna Hirbawijeva varijanta je bijela, crvena i crna – u znak poštovanja prema Jordanu, državi koja je primila najveći broj palestinskih izbjeglica i koja dijeli, kaže Hirbawi, duboku „povezanost“ s Palestinom.

Nakon izbijanja aktuelnog rata u Gazi, globalna potražnja za kefijama dramatično je porasla dok su ljudi marširali i protestovali u znak solidarnosti s Palestincima. Ali, porodica Hirbawi ne može povećati izvoz zato što je Izrael prekinuo komunikaciju između gradova okupirane Zapadne obale, a nema palestinskih aerodroma ili luka.

Osamdesetsedmogodišnji Fathi al-Jebrini nosi kefiju svaki dan još od vremena kada je bio mladić, a otkako je napunio 50 ni dana nije proveo bez kefije.

Trgovac iz Starog grada u Hebronu blago se kreće niz ulicu, zastavši da otvori svoj mali štand pomoću staromodnog ključa.

On prodaje ovdašnju hranu, smještenu unutar sličnih udubina u zidu čiji su vlasnici tokom godina formirali zajednicu.

Svi ga poznaju i veliki broj ljudi on pozdravlja po imenu i s osmijehom. Mnogi od muškaraca, naravno, nose kefije.

Ispričao je Al Jazeeri da se ova tradicija nasljeđuje kroz godine, a muškarci uče od očeva i djedova kako se nose kefije.

„Nošenje kefije postalo je važna stvar za nas da izrazimo svoj identitet, posebno zašto što se Stari grad smatra destinacijom za turiste, a zauzimaju ga i doseljenici koji smatraju da je on njihova država“, kaže on.

Osim toga, smatra on, to je općenito atraktivan dodatak za bilo koju osobu i svaku odjeću, kao i nešto što pomaže starijim osobama da se ugriju zimi jer ga koriste za pokrivanje glave.

Malo dalje u nadsvođu tržnice Starog grada, pedesetosmogodišnji Badr al-Daour al-Tamimi kači kefije ispred svoje radnje i aranžira druge palestinske suvenire koje prodaje turistima i nekada ih izvozi u inozemstvo.

Proizvodi izrađeni od mirisnog maslinovog drveta dijele izložbeni prostor s kartama Palestine i predmetima koji su ukrašeni živopisnim tradicionalnim bojama palestinskog tatreeza (tradicionalnog veza).

Vlasnik trgovine slaže se da je kefija postala globalni simbol za ljude koji stoje uz Palestince i izvor palestinskog ponosa u Palestini i širom svijeta.

To je u toj mjeri zastupljeno, kaže, da izraelski vojnici često ne mogu podnijeti gledati palestinsku omladinu kako je nosi. On je vidio kako izraelske snage napadaju mlade muškarce u Starom gradu i prisiljavaju ih da skinu kefije.

Kefija će opstati kao simbol, slažu se četvorica muškaraca. Opstat će i palestinska kultura i osjećaj ponosa zbog identiteta.

Za Hirbawija, ova misija je lična koliko i nacionalna. „Ovo je naše naslijeđe. Pokušavamo ga prenijeti na narednu generaciju naše porodice. Veoma je važno nastaviti raditi u ovoj tvornici.“

„Kefija nije samo izvor prihoda. Ona čuva palestinsko naslijeđe.“