Napad na iransku nuklearnu elektranu Bushehr može uzrokovati katastrofu

Stručnjaci kažu da izraelski napadi na iranske nuklearne instalacije do sada predstavljaju ograničen rizik od kontaminacije, piše Reuters čiji sagovornici upozoravaju kako bi svaki napad na iransku nuklearnu elektranu u Bushehru mogao izazvati nuklearnu katastrofu.

Izrael tvrdi kako je odlučan uništiti iranske nuklearne kapacitete u svojoj vojnoj kampanji, ali da također želi izbjeći bilo kakvu nuklearnu katastrofu u regiji koja je dom desecima miliona ljudi i proizvodi veliki dio svjetske nafte.

Strah od katastrofe proširio se Zalivom u četvrtak kada je izraelska vojska objavila kako je pogodila lokaciju u Bushehru na obali Zaliva – mjestu jedine iranske nuklearne elektrane – samo da bi kasnije navela kako je objava bila greška.

Dosadašnje izraelske mete

Izrael je prijavio napade na nuklearne lokacije u Natanzu, Isfahanu, Araku i samom Teheranu i tvrdi kako mu je cilj spriječiti Iran da napravi atomsku bombu – Iran negira da je ikada to planirao.

Međunarodna agencija za nuklearnu energiju (IAEA) prijavila je štetu na postrojenju za obogaćivanje uranija u Natanzu, nuklearnom kompleksu u Isfahanu, uključujući Postrojenje za obogaćivanje uranija, te postrojenja za proizvodnju centrifuga u Karaju i Teheranu. Izrael je također napao Arak, poznat i kao Khondab.

Iz IAEA-e su objavili kako su izraelski vojni napadi pogodili istraživački reaktor za tešku vodu Khondab koji je u izgradnji i nije počeo s radom, te oštetili obližnje postrojenje koje proizvodi tešku vodu. Dodaju kako to postrojenje nije bilo operativno i da ne sadrži nuklearni materijal, tako da nije bilo radioloških učinaka.

U ažuriranju svoje procjene u petak, IAEA je objavila da su ključne zgrade na lokaciji oštećene. Reaktori za tešku vodu mogu se koristiti za proizvodnju plutonija koji se, poput obogaćenog uranija, može koristiti za izradu atomske bombe.

Koji su rizici od ovih udara?

Peter Bryant, profesor na Univerzitetu Liverpool u Engleskoj, specijalista za zaštitu od zračenja i politiku nuklearne energije, rekao je da do sada nije previše zabrinut zbog rizika od radioaktivnih raspada kao posljedica od udara.

Napomenuo je da lokacija Arak nije bila u funkciji dok je postrojenje u Natanzu bilo pod zemljom te da nije prijavljeno zračenje. „Problem je kontrola onoga što se dogodilo unutar tog postrojenja, ali nuklearna postrojenja su za to dizajnirana“, istakao je. „Uranij je opasan samo ako se fizički udahne ili proguta ili uđe u tijelo pri niskom obogaćivanju.”

Darja Dolzikova, viša istraživačka saradnica londonskog savjetodavnog tijela RUSI, navodi kako napadi na postrojenja na početku ciklusa nuklearnog goriva – faze u kojima se uranij priprema za upotrebu u reaktoru – predstavljaju prvenstveno hemijske, a ne radiološke rizike.

U postrojenjima za obogaćivanje UF6, ili uranijev heksafluorid, razlog je za zabrinutost. „Kada UF6 reagira s vodenom parom u zraku, proizvodi štetne hemikalije“, objasnila je sagovornica Reutersa.

Dodala je da bi stepen raspršivanja bilo kojeg materijala ovisio o brojnim faktorima, uključujući vremenske uvjete. “Pri slabom vjetru može se očekivati da će se većina materijala taložiti u blizini postrojenja; pri jakom vjetru materijal će putovati dalje, ali je vjerovatno i da će se šire raspršiti.”

Rizik od raspršivanja manji je za podzemne objekte. Simon Bennett, koji vodi Odjel za civilnu sigurnost i zaštitu na Univerzitetu u Leicesteru u Velikoj Britaniji, ističe kako su rizici za okolinu minimalni ako Izrael pogodi podzemne objekte jer se “nuklearni materijal zakopava u moguće hiljade tona betona, zemlje i stijena”.

Šta je s nuklearnim reaktorima?

Glavna briga bio bi napad na iranski nuklearni reaktor u Bushehru.

Richard Wakeford, počasni profesor epidemiologije na Univerzitetu u Manchesteru, rekao je, iako bi kontaminacija napadima na postrojenja za obogaćivanje bila “uglavnom hemijski problem” za okolna područja, opsežna šteta na velikim energetskim reaktorima je “druga priča”.

Radioaktivni elementi bi se ispuštali ili kroz oblak hlapljivih materijala ili u more, dodao je.

James Acton, sudirektor Programa nuklearne politike pri Carnegie Endowment for International Peace, rekao je da bi napad na Bushehr “mogao izazvati apsolutnu radiološku katastrofu”, ali da napadi na postrojenja za obogaćivanje “vjerovatno neće uzrokovati značajne posljedice izvan lokacije”.

Prije nego što uranij uđe u nuklearni reaktor, jedva je radioaktivan, rekao je. “Hemijski oblik uranijevog heksafluorida je toksičan… ali zapravo se ne širi na velike udaljenosti i jedva je radioaktivan. Do sada su radiološke posljedice izraelskih napada bile praktički nikakve”, dodao je, izražavajući svoje protivljenje izraelskoj kampanji.

Bennett sa Univerziteta u Leicesteru kazao je kako bi bilo “nerazumno od Izraelaca napasti” Bushehr jer bi mogli probiti reaktor, što bi značilo ispuštanje radioaktivnog materijala u atmosferu.

Šta brine države Zaliva?

Za zalivske države učinak bilo kakvog udara na Bushehr bio bi pogoršan potencijalnom kontaminacijom zalivskih voda, ugrožavajući kritični izvor desalinizirane pitke vode.

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima desalinizirana voda čini više od 80 posto pitke vode, dok je Bahrein u potpunosti ovisan o desaliniziranoj vodi od 2016. godine.

Reuters navodi kako je i Katar 100 posto ovisan o desaliniziranoj vodi.

U Saudijskoj Arabiji, mnogo većoj državi s većim rezervama prirodnih podzemnih voda, približno 50 posto opskrbe vodom dolazi iz desalinizirane vode od 2023. godine, prema podacima Glavnog zavoda za statistiku.

Dok neke zalivske države poput Saudijske Arabije, Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata imaju pristup više od jednog mora iz kojih crpe vodu, države poput Katara, Bahreina i Kuvajta nalaze se uz obalu Zaliva bez druge obale.

„Ako bi prirodna katastrofa, izlijevanje nafte ili čak ciljani napad poremetili rad postrojenja za desalinizaciju, stotine hiljada ljudi mogle bi gotovo trenutno izgubiti pristup pitkoj vodi“, rekao je Nidal Hilal, profesor inženjerstva i direktor Centra za istraživanje vode Univerziteta New York u Abu Dabiju.

„Postrojenja za desalinizaciju obale posebno su osjetljiva na regionalne opasnosti poput izlijevanja nafte i potencijalne nuklearne kontaminacije“, dodao je.