Budućnost ‘šengena’ nakon 40 godina dovedena u pitanje

Šengenski prostor dragulj je u kruni evropskih integracija, ali na njegovu 40. godišnjicu nekoliko država članica dovodi ga u pitanje što izaziva zabrinutost, piše Evropska novinska redakcija (ENR), u kojoj je i Hina.

Početkom ljeta prije 40 godina predstavnici vlada Belgije, Njemačke, Francuske, Luksemburga i Nizozemske okupili su se na brodu u malom luksemburškom selu. Na toj simboličnoj lokaciji – na rijeci Moselli, na tromeđi Francuske, Luksemburga i Njemačke – nalazi se Schengen. Tamo je 14. juna 1985. potpisan Šengenski sporazum.

Sporazum je imao za cilj ukidanje graničnih kontrola između država članica, utirući put slobodnom kretanju ljudi. U cijelosti je proveden 1995. godine, čime je uspostavljena zona slobodnog kretanja u većem dijelu Evrope.

Šengenski prostor danas obuhvata 29 država: 25 država članica EU-a plus Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska.

Irska i Kipar jedine su dvije države članice EU-a koje mu se nisu pridružile. Irska to nije učinila jer ima zonu slobodnog kretanja s Ujedinjenim Kraljevstvom, pa bi to izazvalo glavobolje u pogledu granice, a Kipar je u procesu pristupanja.

Druge države također se žele pridružiti tom klubu. Albanija, na primjer, njeguje pozitivnu i rastuću ekonomsku, političku i sigurnosnu saradnju s državama članicama šengenskog prostora, profitirajući od slobodnog kretanja bez viza od 2010. i snažne podrške za integraciju u EU i šengenski prostor.

Ekonomske koristi

Često smatran temeljem evropskih integracija, šengenski prostor i dalje uživa snažnu podršku javnosti.

Po ispitivanju Eurobarometra u oktobru 2024. godine, 72 posto ispitanika reklo je da šengenski prostor smatra jednim od najvažnijih postignuća EU-a. Nedavno pristupanje Rumunije i Bugarske u januaru 2025. otkriva zašto je to tako.

Nakon višegodišnjih odgoda, dvije zemlje napokon su pristupile šengenskom prostoru, prvo za zračne i pomorske granice u martu 2024. godine, ostvarivši značajne ekonomske koristi.

Pristupanje je povećalo privlačnost Rumunije među stranim investitorima ubrzavši kretanje roba i usluga, kaže rumunski ministar finansija Tánczos Barna.

Ukidanje graničnih kontrola pojednostavilo je logistiku, smanjilo čekanja i troškove i učinilo Rumuniju konkurentnijom na evropskim tržištima.

Tadašnji bugarski premijer Nikolaj Denkov ocijenio je tu prekretnicu „najvećim uspjehom bugarske diplomatije” od ulaska zemlje u EU 2007.

Izvršni direktor Udruženja bugarskih cestovnih prijevoznika Dimitar Dimitrov istakao je da su čekanja na granici s Rumunijom prije toga stajala sektor gotovo 300 miliona eura na godinu, a prosječno vrijeme čekanja bilo je 10 do 15 sati.

U prva tri mjeseca ove godine, promet između Rumunije i Bugarske značajno se povećao. Gotovo 160.000 automobila prešlo je granicu, u odnosu prema 128.000 u istom periodu 2024. godine, po podacima Rumunske agencije za upravljanje cestama.

Dimitrov je naglasio da članstvo u šengenskom prostoru jača stratešku vrijednost Bugarske kao prometnog čvorišta između Turske i EU-a, ali i upozorio da je njezina zastarjela infrastruktura i dalje velika prepreka.

Slična situacija je i u Hrvatskoj koja je šengenskom prostoru pristupila u januaru 2023. Članstvo u šengenskom prostoru uživa gotovo jednoglasnu podršku među hrvatskim građanima.

Ukidanje unutarnjih graničnih kontrola jako je važno za zemlju kao turističku destinaciju s obzirom na to da mnogi turisti u Hrvatsku dolaze automobilom. Od ulaska u ‘šengen’, kilometarske kolone na graničnim prelazima sa Slovenijom i Hrvatskom u ljetnim su mjesecima nestale, posebno vikendima.

Potkopava li se šengenski prostor?

Iako su mnoge koristi od šengenskog prostora neupitne, postoje i izazovi, posebno u posljednjem desetljeću. Nekoliko zemalja ponovo je uvelo unutrašnje granične kontrole, obično u nastojanju da suzbiju migracije i terorizam.

Iako su se privremene kontrole vratile na neke šengenske granice, to ne znači rutinska zaustavljanja svih vozila, pa mnogi putnici ne doživljavaju nikakve zastoje. Tokom pandemije Covida 19 mnoge zemlje također su privremeno zatvorile granice.

Kao odgovor na terorističke napade u novembru 2015. godine, Francuska je ponovo uvela kontrole na kopnenim, pomorskim i zračnim granicama s drugim državama u šengenskom prostoru. Od tada obnavlja tu šemu svakih šest mjeseci, posljednji put za period do 31. oktobra 2025.

Austrija je 2015. uvela privremene granične kontrole sa Slovenijom i Mađarskom kao odgovor na velike migracije, ali one su nekoliko puta produžene, što je prouzročilo ekonomske izazove i poteškoće za prekogranične putnike i preduzeća.

U oktobru 2023. godine, Slovenija je uvela kontrole na granici s Hrvatskom, koja je pristupila šengenskom prostoru manje od godinu dana prije, te s Mađarskom. Ta je odluka donesena nakon što je Italija također ponovo uvela granične kontrole sa Slovenijom zbog pogoršanja situacije na Bliskom istoku, povećanih migrantskih tokova na balkanskoj ruti i sigurnosnih razloga. Te granične kontrole između Slovenije, Hrvatske, Mađarske i Italije i dalje su na snazi.

U Hrvatskoj se neko vrijeme strahovalo da će se stvari vratiti na staro kada je Slovenija odlučila uvesti nasumične kontrole nedugo nakon što je Hrvatska ušla u šengenski prostor. Međutim, to se pokazalo neutemeljenim jer se ne provode sistematske kontrole svakog putnika i vozila, pa se promet i dalje odvija više ili manje neometano.

EU kaže da su privremene granične kontrole dopuštene „u slučaju ozbiljne prijetnje javnim politikama ili unutrašnjoj sigurnosti”, ali samo u krajnjoj nuždi i u izuzetnim situacijama.

Ipak mogu uvesti granične kontrole

Države članice mogu uvesti granične kontrole ako imaju valjano opravdanje i one se mogu produžiti svakih šest mjeseci, obično do dvije godine. Opravdanje se tada mora promijeniti da bi kontrole ostali na snazi.

Trenutno su Slovenija, Austrija, Nizozemska, Danska, Francuska, Norveška, Švedska, Njemačka, Bugarska i Italija privremeno ponovo uvele granične kontrole u određenoj mjeri.

Nova njemačka vlada povećala je granične kontrole otkako je prošli mjesec preuzela dužnost, uprkos frustriranosti nekih susjednih zemalja.

„Moramo izbjeći ponovo podizanje granica u ljudskim umovima. Šengenski prostor mora preživjeti”, rekao je luksemburški ministar unutarnjih poslova Léon Gloden na sastanku s njemačkim kolegom krajem maja.

Gradonačelnica Strasbourga i njezin kolega iz Kehla, preko puta Rajne u Njemačkoj, požalili su se na pojačane granične kontrole između dva grada u protestnom pismu njemačkom kancelaru Friedrichu Merzu. Gradonačelnici su upozorili da to otežava svakodnevni život i smanjuje broj građana Strasbourga koji dolaze u kupovinu u Kehl.

U posljednjih deset godina, Njemačka je postepeno uvela privremene kontrole na kopnenim granicama ne bi li smanjila iregularne migracije. No nova vlada, koja je preuzela dužnost 6. maja, od tada je intenzivirala kontrole te dopustila graničnim čuvarima da odbiju migrante koji žele zatražiti azil.

Poljski premijer Donald Tusk također je kritizirao tu odluku, posebno zbog toga što su hiljade migranata vraćene preko granice iz Njemačke. U međuvremenu je zaprijetio da će uvesti privremene granične kontrole s Njemačkom, rekavši da će „vrlo vjerovatno” biti uvedene ovog ljeta ako se nastavi pritisak na te pogranične regije.

Neke države izbjegavaju uvođenje graničnih kontrola

Iako je privremeno uvođenje graničnih kontrola u šengenskom prostoru posljednjih godina uzelo velikog maha, mnoge države nisu tome pribjegle.

Belgija je na primjer postrožila granična pravila. Zapravo je to učinila samo tokom pandemije u zimu 2021. To je znakovito s obzirom na to da je Belgija, kao i njezini susjedi, bila pod velikim pritiskom sekundarnih kretanja migranata i sigurnosnih incidenata, kao što su bili teroristički napadi u Briselu 2016.

Kad god su Francuska, Njemačka i Nizozemska uvodile granične kontrole, Belgija je uvijek branila slobodu kretanja roba i pokušavala osigurati da trgovina ne bude previše pogođena.

Portugal je sličan slučaj. Osim za neke velike događaje, kao što su bili papina posjeta Lisabonu 2010. i pandemija, nije uvodio granične kontrole. Portugalsko javno mnijenje uglavnom podržava članstvo u šengenskom prostoru, smatrajući ga simbolom evropskih integracija i slobode kretanja, iako je sve više svjesno pratećih izazova kad je riječ o sigurnosti i kontroli migracija.

Promjene stajališta nekih država prema šengenskom prostoru primijetila je kustosica muzeja tog evropskog projekta u luksemburškom gradu gdje je sve počelo. Obnovljeni muzej ponovo je otvoren u sklopu proslave 40. godišnjice šengenskog prostora.

Mnogo toga se promijenilo otkako je muzej otvoren 2010. godine, rekla je direktorica muzeja Martina Kneip.

„Otvorene granice tada se zaista slavilo”, rekla je. No kada su se dogodile pandemija Covida 19 i izbjeglička kriza, iznenada se vikalo: „Šengen je mrtav i niko ga više ne želi, kriv je za sve.”

Muzej je želio odgovoriti na tu promjenu percepcije i to je jedan od razloga zašto se krenulo u njegovu obnovu.

U muzeju se svako može uvjeriti „koliko je vrijedna i smislena ideja ‘šengena'”, rekao je načelnik Schengena Michel Gloden.

„Uspjeli smo ukloniti granice između država i ne smije se dopustiti da se one ikada vrate u ljudskim umovima.”