Šta je Izrael postigao napadom na ‘srce’ iranskog nuklearnog programa

Izraelski vojni napad na Iran, izveden u ranim jutarnjim satima u petak, predstavlja značajnu eskalaciju u višegodišnjim naporima Tel Aviva, usmjerenim na potkopavanje nuklearnih ambicija Teherana. Kako piše The New York Times, u operaciji su izvedeni napadi na „srce“ iranske nuklearne infrastrukture, što je do sada najveći poznati napad na tu zemlju.

List navodi da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu opisao operaciju na nuklearno postrojenje Natanz, koje predstavlja ključnu tačku iranskog programa obogaćivanja uranija, kao napad na „glavno iransko postrojenje za obogaćivanje u Iranu“.

Prema izvještaju Davida E. Sangera, urednika za pitanja vanjske politike u listu, cilj napada bio je odgoditi ili eventualno poremetiti iransku sposobnost razvoja nuklearnog oružja, iako puni razmjeri nanesene štete još nisu poznati.

Sanger tvrdi da je postrojenje Natanz, koje proizvodi većinu obogaćenog uranija u Iranu, akumuliralo zalihe materijala blizu nivoa potrebnog za proizvodnju nuklearne bombe. Naglasio je da se veliki dio iranskog napretka u nuklearnom programu nakon povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz nuklearnog sporazuma postignutog 2015. odvijao u Natanzu, gdje su instalirane efikasnije centrifuge, dok se proces obogaćivanja uranija značajno ubrzao.

Međutim, list ističe da za sada nema potvrde da je napadnuto i drugo ključno postrojenje Fordow, koje se nalazi duboko pod zemljom i predstavlja znatno utvrđeniji cilj. Prema stručnjacima čije izjave citira The New York Times, ako Fordow ostane netaknut, Iran će vjerovatno zadržati sposobnost proizvodnje uranija pogodnog za izradu nuklearnog oružja.

Sanger navodi da ovaj napad dolazi nakon dvije decenije tajnih i otvorenih mjera Izraela i Sjedinjenih Američkih Država usmjerenih na ometanje iranskog nuklearnog razvoja. Prema njegovim riječima, te mjere su uključivale upotrebu kompjuterskog crva Stuxnet za kibernetičke napade i sabotažu centrifuga, kao i izvođenje ciljanih atentata na iranske nuklearne naučnike.

Iako su te mjere ponekad uspijevale ometati iranski napredak, nisu ga uspjele zaustaviti. Iran je više puta obnavljao i nadograđivao svoje kapacitete kao odgovor na takve poteze, navodi autor.

Iran obnovio aktivnosti

The New York Times podsjeća da je nuklearni sporazum iz 2015. predstavljao privremeni uspjeh u ograničavanju iranskog nuklearnog programa. Iran se tada obavezao da će se odreći 97 posto svog obogaćenog uranija i ograničiti ga na nivo prikladan za proizvodnju nuklearne energije, ali nedovoljan za izradu nuklearne bombe.

Međutim, nakon što se predsjednik Donald Trump povukao iz sporazuma 2018. godine, Iran je obnovio i na kraju ubrzao svoje aktivnosti obogaćivanja uranija. Povećao je nivo obogaćivanja na 60 posto čistoće, što je tek nešto manje od 90 posto potrebnih za izradu nuklearne bombe.

List ističe da su međunarodni inspektori nedavno objavili da Iran posjeduje dovoljno materijala za izradu čak devet nuklearnih bombi, što je tvrdnja na koju se i Netanyahu pozvao kako bi opravdao napad.

Osim napada na infrastrukturu, Izrael je ciljao i iransko rukovodstvo, u nastojanju da eliminira ključne vojne i nuklearne dužnosnike, što je operaciji dalo širi karakter od uništavanja samih postrojenja.

Međutim, u izvještaju se naglašava da i dalje postoje nepoznanice: ako postrojenje Fordow nije pogođeno, Izrael vjerovatno nije uspio u značajnoj mjeri eliminirati iranske nuklearne sposobnosti. Analitičari na koje se poziva The New York Times upozorili su da će, bez prodora u to najutvrđenije iransko postrojenje, glavne sposobnosti Irana za obogaćivanje uranija ostati netaknute.

U konačnici, iako ovaj napad predstavlja hrabar i rizičan potez, The New York Times zaključuje da je prerano kako bi se utvrdilo je li Izrael zaista preoblikovao stratešku ravnotežu ili je samo pokrenuo novu, opasniju fazu u sukobu.