Preživjeli genocida: Situacija u Palestini gotovo je identična onome što se dogodilo u Ruandi

Ruanda je doživjela jedan od svojih najcrnjih dana 7. aprila 1994. godine, kada je započeo genocid koji je trajao do 15. jula iste godine. Ekstremisti iz etničke grupe Hutu, koja je činila većinsko stanovništvo u zemlji, pokrenuli su genocid protiv manjinske grupe Tutsi, pri čemu je, prema procjenama, život izgubilo oko 800.000 ljudi.

U intervjuu za agenciju Anadolija povodom godišnjice genocida u Ruandi, Claude Gatebuke, autor knjige o genocidu u svojoj zemlji, izrazio je žaljenje što Palestinci u Gazi danas nemaju tu sreću da budu spašeni od genocida, kao što je to bio slučaj s njim.

Gatebuke je kritizirao međunarodne organizacije zbog njihove šutnje o genocidu, etničkom čišćenju i ratnim zločinima u Gazi. Istakao je da opravdanja koja Izrael iznosi za napade na palestinske civile u Gazi ne odražavaju stvarnost, te da Tel Aviv koristi razne izgovore kako bi legitimizirao genocid.

Kao osoba koja je preživjela genocid u Ruandi, smatra da velike sile neće poduzeti ništa kako bi zaustavile genocid sve dok svjetska zajednica ne reagira na ono što se događa u Palestini. Dodao je da međunarodna zajednica nije ozbiljna u pogledu suočavanja s genocidom. Oni „interveniraju samo kada je to u njihovom vlastitom interesu. Ali kada se dogodi pravi genocid na mjestima poput Palestine i Konga, niko ne intervenira. Naprotiv, pruža se podrška počiniteljima“.

„Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Francuska podržale su genocid u Ruandi, a slična situacija događa se danas s genocidom u Kongu. Situacija u Palestini gotovo je identična onome što se dogodilo u Ruandi 1994. godine“, dodao je.

Od 7. oktobra 2023. Izrael, uz punu američku podršku, provodi genocid u Gazi, koji je do sada ostavio za sobom 166.000 mrtvih i ranjenih Palestinaca, uglavnom žena i djece, dok se više od 14.000 ljudi vodi kao nestalo.

Utjecaj kolonijalizma

Govoreći o utjecaju kolonijalne politike na genocid u Ruandi, Gatebuke je objasnio da kao dijete nije bio svjestan postojanja etničkih grupa u Ruandi. Svi su bili tamnoputi, govorili su istim jezikom i dijelili istu kulturu, a ljude su prepoznavali prema njihovom porijeklu.

„Ali kada su Belgijanci (kolonizatori) nekada davno podijelili lične karte, one su sadržavale i etničku pripadnost. Te su vas karte činile lakom metom, posebno na mjestima gdje vas niko nije poznavao“, dodao je.

Napomenuo je da ozbiljnijih etničkih napetosti u zemlji nije bilo sve do 1990. godine, „kada su se povijesne računice ponovo vratile na dnevni red s izbijanjem rata“.

Šutnja nije opcija

Gatebuke je spomenuo da su hiljadama ljudi amputirani ekstremiteti i da su mnogi civili bili mučeni u periodu od 1990. do 1994. godine.

Otkrio je da je u genocidu izgubio mnoge rođake, rekavši: „Nedavno sam sjedio s majkom i počeli smo brojati ljude koje smo izgubili. Stali smo kada smo došli do broja 79… moj djed, moji stričevi, naši rođaci.“

„U Ruandi se genocid koristi za ušutkivanje žrtava i ucjenjivanje međunarodne zajednice. Danas, dok se genocid ponovo dešava, ne možemo šutjeti“, dodao je.

Iako je prošlo 31 godinu od genocida u Ruandi, više od hiljadu osumnjičenih za masakre u toj zemlji i dalje živi u drugim državama, na slobodi i bez suđenja.

Prema podacima Jedinice za praćenje bjegunaca optuženih za genocid (GFTU) pri Uredu tužitelja Ruande, mnogi osumnjičeni za zločin genocida i dalje žive na slobodi u raznim zemljama, uključujući Sjedinjene Američke Države, Francusku, Nizozemsku i Kanadu, bez bilo kakvog suočavanja s pravnom odgovornošću.

Ujedinjeni narodi proglasili su 7. april danom sjećanja na žrtve genocida koji je počinjen u Ruandi.