Diplomatija će vjerovatno biti važnija od geografije u izboru novog pape

Papa Franjo izmijenio je stereotipnu sliku poglavara Katoličke crkve, postavši prvim papom koji nije rođen na evropskom kontinentu u više od 1.200 godina.

Neki se nadaju da će njegov nasljednik, kojeg će kardinali uskoro izabrati, doći iz Afrike ili Azije.

Pokojni papa iz Argentine zagovarao je daleke krajeve koje je Crkva dugo zanemarivala, bilo u imenovanjima kardinala, bilo u putovanjima koja su odstupala od uobičajenih odredišta, od Mongolije do Papue Nove Gvineje.

Katoličanstvo stagnira u Evropi

Neevropski papa bi imao smisla s obzirom na to da katoličanstvo raste u Africi i Aziji, a u Evropi gotovo da stagnira.

No, u današnjem sve kompleksnijem svijetu analitičari tvrde da će uključiv svjetonazor i diplomatske vještine biti ključni faktori u izboru novog pape, a ne nacionalnost.

Prvi papa, sveti Petar, bio je iz Galileje u današnjem Izraelu, no dugi niz njegovih nasljednika uglavnom su bili Italijani.

Direktno nakon što je izabran za papu 13. marta 2013. Franjo se našalio da su ga kardinali pronašli “na kraju svijeta”.

Uključivanje periferija

Tokom svog pontifikata bivši nadbiskup Buenos Airesa nastojao je da Crkva više uključuje one iz takozvanih “periferija”, iz geografskih područja daleko od Rima ili dugo zanemarivanih naroda.

Svojim putovanjima i istaknutim zagovaranjem marginaliziranih grupa poput migranata i siromašnih Franjo je nastojao unijeti nove glasove u 2.000 godina staru instituciju.

Aktivno je tražio “zanemarene ili podzastupljene u univerzalnoj Crkvi”, kazao je za AFP američki historičar svjetskih religija R. Scott Appleby.

No, upozorio je da to “ne garantuje da će idući papa doći s margina, iz zemlje koja nije dobro poznata ili nije Evropa”.

Appleby je rekao da je besmisleno pokušavati predvidjeti nacionalnost idućeg pape.

Politička ‘protuteža’

Oni koji se klade na neevropskog papu ističu činjenicu da je Franjo imenovao većinu kardinala koji će izabrati njegovog nasljednika, pri čemu mnogi od njih dolaze iz podzastupljenih krajeva.

No, Evropa i dalje ima najveći glasački blok s 53 kardinala, u usporedbi s 27 iz Azije i Okeanije, 21 iz Južne i Srednje Amerike, 16 iz Sjeverne Amerike i 18 iz Afrike.

Neki o kojima se govori kao o mogućim nasljednicima također dolaze izvan tradicionalnih crkvenih utvrda poput Luisa Antonija Taglea iz Manile ili ganskog kardinala Petera Turksona.

Papa iz siromašnije zemlje donio bi drugačiju perspektivu koja bi se isticala u svijetu snažnih i glasnih zapadnih vođa.

Takav papa bi imao “iskustvo siromašnih iz prve ruke, iskustvo zemlje u regiji koja nije u prvom planu”, rekao je Appleby.

“A to daje protutežu političkim centrima moći. Važno je za Crkvu da ne kopira centre moći u svijetu.”

U konklavi će se tražiti “kardinal sposoban da bude referentna tačka za mnoge”, dodao je Roberto Regoli, italijanski historičar s papinskog Univerziteta Gregoriana.

‘Svijet koji gori’

No, stručnjaci se slažu da će sposobnost kandidata da ujedini Crkvu u sve razjedinjenijem geopolitičkom kontekstu možda biti odlučujući faktor.

“Novi papa će morati redizajnirati Crkvu u svijetu koji gori”, kazao je ove sedmice Alberto Melloni, italijanski profesor kršćanske povijesti, za list Corriere di Bologna.

Appleby se složio: “Teško je zamisliti da idući papa može ignorisati nemir i izazove u svijetu.”

“Kardinali će razmišljati da je svijet u krizi. Ko će se među nama pokazati da ima odgovarajuću harizmu i talent da vodu Crkvu u ovom trenutku?”