Haaretz: Otvorena ‘najopasnija Pandorina kutiju u historiji Izraela’

Izraelski sigurnosni establišment svjedočio je nezapamćenoj situaciji kada je šef Izraelske službe unutrašnje sigurnosti (Shin Bet) Ronen Bar detonirao političku bombu svojim pisanim svjedočenjem pred Vrhovnim sudom, u kojem je otkrio pritiske koje je na njega vršio premijer Benjamin Netanyahu kako bi ovu službu iskoristio u svojim ličnim pravnim bitkama.

Kolumnista novina Haaretz Yossi Verter osvrnuo se na ovo svjedočenje, rekavši da je otvorilo „najopasniju Pandorinu kutiju u historiji Izraela“ te da je premijer Netanyahu sramota za državu i direktna prijetnja svemu što još opstaje kao integritet i institucije političkog sistema.

Verter je iznio tvrdnju da je svjedočenje Bara, koje je dao protiveći se odluci Vlade da ga smijeni, osvjetlalo političku realnost bez pravde i slobode, u kojoj se Netanyahu ponaša diktatorski, iskorištava svoju poziciju za ličnu političku korist, pokušavajući uvući Shin Bet da mu služi tokom aktuelnog suđenja za teške optužbe za korupciju.

Svjedočenje bez presedana

Prema riječima kolumniste, ovo svjedočenje nije puki sukob između dva pojedinca ili dvije institucije, već je „javno priznanje straha“ od urušavanja političkog i sigurnosnog sistema. Verter je uporedio Netanyahuove postupke, prema onome što je navedeno u svjedočenju, s postupcima „vođe kriminalne bande“ koji nastoji ušutkati svoje protivnike i legalizirati korake ka svom oslobađanju, čak i ako to zahtijeva uključivanje službe sigurnosti u njegove pravne bitke.

Naveo je i da je Netanyahu pokušao zaštititi svoje bliske saradnike umiješane u sumnjive odnose s Državom Katar, koja se optužuje za finansiranje Hamasa, što je dodatno produbilo političku i sigurnosnu krizu koja trenutno potresa Izrael.

Kolumnista je naglasio da Barovo svjedočenje nije ni saopćenje za javnost ni intervju za medije, već službeni dokument koji se sastoji od 31 stranice, predat Vrhovnom sudu, čiji je veliki dio povjerljiv materijal. Pretpostavlja se da ovaj dokument sadrži službene papire i interne zabilješke koje je Bar vodio nakon što je primio ono što je opisao nezakonitim zahtjevima, koji možda direktno zadiru u nacionalnu sigurnost.

Verter je naveo da je Netanyahu običavao pozivati Bara na sastanke iza zatvorenih vrata kako bi mu dao osjetljive instrukcije – nakon što bi iz prostorije udaljio svoje pomoćnike, vojnog sekretara i sekretaricu – što je prizor „premijera koji se u trenu pretvara u diktatora i koji iz sjene rješava sigurnosna pitanja“, prema opisu kolumniste.

Dodao je da je Netanyahu pogriješio kada je pretpostavio da će odlazeći šef Shin Beta otići tiho, nije očekivao da će javno dati ovako oštro i opasno svjedočenje. Verter smatra da ovo svjedočenje predstavlja „najveći politički potres u Izraelu od njegovog osnivanja prije 77 godina te razvoj događaja bez presedana u odnosima između političkog i sigurnosnog nivoa“.

Netanyahuov kontranapad

Uprkos ozbiljnim implikacijama Barovog svjedočenja, Netanyahuov ured odgovorio je uobičajeno i kratko – da su iznesene „laži“. Ipak, Netanyahu je mobilizirao svoje saveznike u medijima i politici da pokrenu kontrakampanju tvrdnjom da je svjedočenje dio „političke zavjere“ koju, navodno, vodi vladina pravna savjetnica s ciljem da ga primora da podnese ostavku zbog nemogućnosti nastavka obavljanja svoje dužnosti.

Verter ovu kampanju vidi kao nastavak Netanyahuovih stalnih pokušaja da svaku pravnu bitku prikaže kao rat protiv „duboke države“ i dio zavjere koju protiv njega, navodno, prave pravosuđe i sigurnosne institucije.

Podsjetio je da su bivši šefovi Shin Beta Yoram Cohen i Nadav Argaman bili suočeni sa sličnim pritiscima, ali su odlučili ostati tihi i ne zaoštravati situaciju. Međutim, Bar je odlučio javno reći „ne“ jer to smatra obavezom prema državi kako bi ju zaštitio od devijacija u rukovodstvu.

Među argumentima koje Netanyahuovi krugovi promoviraju jeste da je Shin Bet ranije, tokom protesta protiv Sporazuma iz Osla 1993. godine, intervenirao protiv izraelskih građana, pa zašto to ne bi učinio i danas protiv onih koji protestuju zbog plana „pravosudne reforme“.

Verter je odbacio ovu logiku, objašnjavajući da su protesti 1990-ih bili u kontekstu stvarnih prijetnji političkim nasiljem koje su kulminirale ubistvom premijera Yitzhaka Rabina 1995. godine, dok su današnji protesti mirni i disciplinirani, čak i „gotovo uzorni“.

Zahtjev za krivičnu istragu

Zahtjevi da se Netanyahu proglasi nesposobnim za obavljanje funkcije, prema mišljenju Vertera, nemaju težinu s obzirom na paralizirane institucije i iskrivljenu političku realnost, gdje ni državni tužilac ni Vrhovni sud nemaju hrabrosti da donesu takvu odluku.

Kao alternativu predlaže krivičnu istragu jer smatra da Vrhovni sud može narediti njeno pokretanje na osnovu Barovog svjedočenja koje, prema svemu sudeći, sadrži dovoljno dokaza o krivičnim djelima.

Verter je svoj članak završio snažnom porukom – nakon čuvenog govora bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta prije gotovo dvije godine, u kojem je upozorio da Netanyahu predstavlja prijetnju državnoj sigurnosti, Barovo svjedočenje došlo je kao čvrst dokaz ove prijetnje, koja više nije ograničena samo na sigurnosni aspekt, već seže do srži demokratije i principa na kojima je uspostavljen Izrael.

Netanyahu je „hodajuća sramota i ljaga na Izraelu“ i više nije samo optuženik pred sudom, već „se pretvorio u direktnu prijetnju svemu što je ostalo od integriteta i institucija unutar izraelskog političkog sistema“, rekao je Verter.