NI: Trumpove carine za američku pobjedu u budućem ratu

Objavljujući nedavne carine na, kako ga je nazvao, “Dan oslobođenja”, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa ponudila je nekoliko objašnjenja za povratak SAD-a na njegove najviše kumulativne carinske stope od prve decenije dvadesetog stoljeća.

Američki predsjednik je, nametanjem univerzalne carine od deset posto i dodatnih recipročnih carina brojnim zemljama, govorio o temeljnoj američkoj želji za pravednošću.

Univerzalne carine, koje su sada pauzirane, već su natjerale desetke zemalja za pregovarački sto, u nastojanju da sklope poštene dogovore sa SAD-om.

Obnova proizvodnog sektora, zaštićenog zdravom trgovinskom politikom, imat će zacjeljujuće socioekonomske učinke na zajednice širom SAD-a, konstatira u tekstu za National Interest Alexander Grey, viši saradnik u Odjelu za nacionalnu sigurnost u Vijeću za vanjsku politiku SAD-a.

Izgubljena radna mjesta i ovisnost o inostranim dobavljačima

„Ovi su argumenti važni, a Amerikanci svih političkih uvjerenja imaju lični interes za uspjeh trgovinske agende predsjednika Donalda Trumpa. Ipak, najkritičniji argument u korist Trumpovih carina je argument nacionalne sigurnosti – bez tarifne politike koja temeljno preusmjerava proizvodne kapacitete na SAD, američka vojska ne bi mogla održati dugotrajni sukob sa svojim najvjerovatnijim protivnikom, Kineskom komunističkom partijom (KPK)“, tvrdi Grey.

Trumpova carinska agenda nije samo politička preferencija, piše u tekstu, već je to važno za sigurnost SAD-a u decenijama koje dolaze.

„Brojke govore jasnu priču – od 1997. do 2024. SAD je izgubio približno pet miliona radnih mjesta u proizvodnji, što je pad od otprilike 30 posto zaposlenih u tom sektoru. To je direktno potkopalo našu odbrambenu industrijsku bazu. U industriji čelika, vitalnoj za sve, od brodova do tenkova, iskorištenost domaćeg kapaciteta pala je na 75,3 posto u 2023., godini, što je pad sa kratkog rekorda od 80 posto u 2021. Aluminiju, drugom ključnom materijalu, iskorištenost kapaciteta pala je sa 61 posto u 2019. na 55 posto u 2023. Ovi padovi odražavaju širi trend – SAD je postao sve više ovisan o inostranim lancima snabdijevanja, ostavljajući ge ranjivim na geopolitičke šokove i protivnike koji kontroliraju kritične inpute“, tvrdi autor teksta.

Dalje, rat u Ukrajini brutalno je razotkrio ove slabosti. Od 2022, SAD je Ukrajini osigurao 182 milijarde dolara pomoći, uključujući granate, projektile i napredne sisteme poput protivzračne odbrane Patriot.

Ovaj napor je opteretio našu obrambenu industrijsku bazu do krajnje tačke, mišljenja je autor. Proizvodne linije za artiljerijske granate od 155 mm, naprimjer, teško su držale korak, a američka vojska povećala je proizvodnju sa 14.000 granata mjesečno u 2022. na predviđenih 100.000 do kraja 2025, što je broj koji je još uvijek nedovoljan da zadovolji potrebe Ukrajine dok u isto vrijeme SAD obnavlja sopstvene zalihe.

„Pentagon je priznao da bi obnavljanje iscrpljenih zaliha moglo trajati godinama, što je luksuz koji nećemo imati u većem sukobu“ navodi Grey.

Nemogućnost proizvodnje dovoljno oružja

Autor je spomenuo i situaciji na Tajvanu. Ovaj otok, okosnica američke indo-pacifičke strategije uveliko je oslanja na američko oružje za odvraćanje kineske invazije.

Samo u 2024. Tajvan je kupio američko oružje u vrijednosti od 19 milijardi dolara, uključujući avione F-16 i raketne sisteme HIMARS. No, zadatak da ispuni te narudžbe ima ista ona industrijska baza koja podržava Ukrajinu.

„Kašnjenja se već gomilaju. Isporuke aviona F-16 Tajvanu, naprimjer, odgođene su zbog uskih grla u proizvodnji. Ako SAD ne može istovremeno naoružati Ukrajinu i Tajvan, šta se dešava ako KPK krene na Taipei? Pravi sukob sa Kinom zahtijevao bi ne samo municiju, već i brodove, podmornice i naprednu elektroniku, a sve to ovisi o snažnoj proizvodnoj bazi koju SAD više ne posjeduje“, konstatira Grey.

USS Connecticut nudi jezivu studiju slučaja. U oktobru 2021, ta jurišna podmornica udarila je u podvodnu planinu u Južnom kineskom moru, eliminirajući jedno od najnaprednijih američkih pomorskih sredstava. Popravci, u početku procijenjeni na osamnaest mjeseci, protegnuli su se na 2026. zbog nedostatka kvalificirane radne snage i specijaliziranih komponenti, od kojih se mnoge oslanjaju na strane dobavljače.

Podmornica je bila prisiljena ploviti na površini preko Pacifika do jedinog brodogradilišta sposobnog za takav posao.

„U ratu s Kinom, gdje bi pomorska nadmoć na Pacifiku bila odlučujuća, gubitak podmornica, ključne pomorske prednosti SAD-a, zbog dugotrajnih popravki mogao bi preokrenuti ravnotežu“, zaključuje se u tekstu na NI-ju.

Spremnost na odvraćanje protivnika

Trumpovi pregovori o carinama mogu preokrenuti ovaj pad vraćanjem proizvodnje na tlo SAD-a, dodaje se. Cilj je podstaći domaću proizvodnju i smanjiti ovisnost o stranim inputima koji bi mogli biti prekinuti u krizi. Kritičari tvrde da će to povećati troškove i možda su kratkoročno upravu. Ali dugoročna isplata obnove kapaciteta američke odbrambene industrijske baze vrijedi svakog penija. To su troškovi koji će se nadoknaditi životima spašenim u sukobu.

„Odvraćanje Kine zahtijeva više od retorike; zahtijeva čvrstu snagu revitalizirane odbrambene industrijske baze. Vojno jačanje KPK-a oslanja se na proizvodnu moć koju smo pomogli pokrenuti kroz decenije offshoringa. Trumpove carine, vraćanjem proizvodnje, imaju za cilj povratiti tu prednost. Sukob sa KPK-om s iscrpljenom industrijskom bazom je nezamisliv. Rat u Ukrajini i potrebe Tajvana jasno su upozorenje. Carine su nužan odgovor kako bismo osigurali da je Amerika spremna odvratiti naše protivnike i braniti naše interese“, navodi se na kraju.