Izrael opkoljava Palestince na Zapadnoj obali ‘Željeznim zidom’

Od 21. januara Izrael sprovodi vojnu operaciju „Željezni zid“ usmjerenu na gradove i izbjegličke kampove na sjeveru Zapadne obale. U sklopu te operacije ubijeno je oko 70 Palestinaca, srušeno je stotine domova i poslovnih prostora te raseljeno oko 40.000 Palestinaca iz kampova Jenin, Nur Shams, Tulkarem, Al-Faraa i Al-Ain. Ova operacija najveća je od operacije „Odbrambeni zid“ iz 2002. godine.

Operacija „Željezni zid“ je došla kao nastavak ranijih operacija manjeg obima u područjima i kampovima u kojima je otpor aktivan i u sklopu je politike kojom Izraela nastoji preoblikovati geografiju i demografiju kampova i time doprinio svom planu preuzimanja kontrole nad Zapadnom obalom.

Kako bi analizirao razmjere ove operacije i njene vojne i političke ciljeve, Al Jazeerin centar za studije objavio je analitičku studiju pod naslovom Izraelska operacija „Željezni zid“ na sjeveru Zapadne obale: njene geopolitičke i sigurnosne dimenzije, u kojoj je istraživač Hamdi Ali Husein analizirao kontekst operacije, njene posljedice na izbjegličke kampove na Zapadnoj obali, njen utjecaj na budućnost Palestinske uprave (PA) i odnos PA prema Izraelu.

Povratak otpora na Zapadnu obalu

Izrael je pojačao svoje operacije protiv palestinskih izbjegličkih kampova od sredine 2021. godine, što se poklopilo s osnivanjem Bataljona Jenin, povezanog s pokretom Islamski džihad. To je najveća formacija otpora na Zapadnoj obali od Druge intifade 2004. godine.

Ovaj bataljon je te godine došao u središte pažnje nakon što je obećao zaštititi šest palestinskih zatvorenika koji su pobjegli iz izraelskog zatvora Gilboa ukoliko uspiju doći do izbjegličkog kampa Jenin. Njeni modeli otpora su se kasnije proširili na druga područja na Zapadnoj obali te su kopirani u drugim kampovima – u Nablusu, Tubasu, Tulkaremu i drugim.

Među modelima otpora koji su u to vrijeme nastali bila je formacija Lavlja jazbina u Nablusu iz 2022. godine. Iako Izrael nije uspio eliminirati nijednu formaciju otpora, uspio je oslabiti njihovo djelovanje i eliminirati njihovo rukovodstvo.

Prije operacije Potop al-Aksa, izraelska vojska je na Zapadnoj obali ubila više od 400 Palestinaca tokom operacije „Razbijač talasa“ u martu 2022. godine, zatim operacije „Kuća i vrt“ u julu 2023. godine, pored drugih upada, na što je otpor odgovorio operacijom „Otpor Jenina“.

Nakon Potopa al-Aksa 7. oktobra 2023. godine, Izrael je postajao sve oprezniji u pogledu aktivnosti otpora na Zapadnoj obali, koje su postale organizovanije i dovele do „ujedinjavanja fronta“. Do 19. marta 2025. godine Izrael je ubio skoro 1.000 Palestinaca u Jeninu, Tulkaremu i Tubasu putem ciljanih atentata, napada dronovima i zračnim napadima u operacijama od kojih je najistaknutija „Ljetni kampovi“ krajem augusta 2024. godine.

Nova izraelska operacija

Izrael tvrdi da su ciljevi operacije „Željezni zid“ sigurnosni i ograničeni na eliminiranje oružanog otpora, ali ono što se dešava na terenu sugerira na veliki plan aneksije Zapadne obale i njeno stvaljanje pod izraelski suverenitet.

Čini se da u okviru tog procesa Izrael planira razbiti izbjegličke zajednice u palestinskim kampovima i integrirati ih u urbana naselja, što je u skladu s izjavama izraelskih zvaničnika o namjeri Izraela da ostane u tim kampovima duži period, uprkos tome što se nalaze na teritoriji Palestinske uprave.

Ove tvrdnje dodatno potvrđuje zabrana koju je izraelska vojska nametnula izbjeglicama, a riječ je o povratku u njihove domove unutar kampova i obnovi onoga što je uništila vojna mašina, čak i kada su postignuti neki od ciljeva vojne operacije kao što je suzbijanje oružanog otpora.

Izrael svojim operacijama nastoji spriječiti formiranje novih grupa otpora u palestinskim kampovima ili uključivanje oslobođenih zatvorenika u aktivnosti otpora. Također nastoji izbrisati pitanje palestinskih izbjeglica na Zapadnoj obali, čime bi se ugrozile njihove nade za povratak u domove iz kojih su protjerani 1948. godine.

Sasvim je jasno da se socioekonomska struktura izbjegličkih kampova radikalno razlikuje od okolnih palestinskih gradova i sela. Oni su mješavina porodica koje potiču iz okupiranih palestinskih gradova. Žive u skučenim prostorima neuređenog urbanističkog plana. Dijele zajedničke socijalne i životne probleme. Oslanjaju se institucionalno na usluge koje im pruža UNRWA, a svoja pitanja rješavanju putem odbora povezanih s Odjeljenjem za pitanja izbjeglica Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).

Izrael nastoji zamijeniti socijalnu i urbanističku strukturu kampova novim načinom gradnje i organizacije života u njima. Također, nastoji redefinirati kampove kao gradske četvrti, eliminirati prisustvo UNRWA-e i prebaciti odgovornost za izbjeglice na Palestinsku upravu umjesto na UN.

Šta bi Izrael mogao postići?

Ako Izrael uspije u svom planu, jaz između izbjeglica i Palestinske uprave će se sigurno povećati jer „dvodržavno rješenje“, iz kojeg vlast crpi svoj legitimitet, garantira pravo na povratak izbjeglicama sa Zapadne obale, Gaze i dijaspore u svoja sela i gradove iz kojih su protjerani 1948. godine.

Posljednje vojne operacije Izraela na Zapadnoj obali nastavak su dugogodišnjeg plana za geografsko razdvajanje palestinskih guvernorata pomoću obilaznih puteva, kontrolnih punktova i kapija, zajedno sa širenjem izraelskih naselja.

Plan Izraela za geografsko razdvajanje uključuje proširenje nadležnosti izraelske civilne administracije i nadležnosti vojnih snaga kako bi on lično mogao nadgledati restrukturiranje i nestanak izbjegličkih kampova, uspostavlja veze s neslužbenim palestinskim entitetima i vrši represiju nad civilima zaobilazeći kancelarije povezane s Palestinskom upravom.

Nije tajna da Izrael pokušava okrenuti palestinsko stanovništvo protiv otpora i njegovih metoda kroz politiku kolektivnog kažnjavanja, uništavanja infrastrukture i stvaranja socijalne, ekonomske i ekološke krize u zajednicama koje se smatraju uporištima palestinskog otpora.

U konačnici, Izrael bi mogao uspjeti povećati stopu tihe migracije Palestinaca sa Zapadne obale u inozemstvo, ne samo kroz vojnu konfrontaciju, već i kroz sužavanje životnog prostora, kolektivno kažnjavanje i ekonomsku blokadu koja doprinosi produbljivanju životnih kriza, povećanju stope siromaštva i nezaposlenosti.

Šta je s Palestinskom upravom?

Ovlasti koje ima Palestinska uprava predstavljaju prijetnju izraelskom planu za Zapadnu obalu. Tel Aviv nastoji smanjiti ovlasti Palestinske uprave i prebaciti ih na odvojene i neovisne upravne jedinice na razini gubernija i općina, a zatim administrativno i geografski razdvojiti gubernije jednu od druge.

Čini se da se Palestinska uprava ne protivi niti prepoznaje ovaj izraelski plan. Njena uloga je ograničena na sigurnosni aspekt, doprinoseći jačanju odnosa s Izraelom i njegovim saveznicima, od kojih zauzvrat dobija finansijsku i funkcionalnu podršku. U međuvremenu, Palestinska uprava samo posmatra kako Izrael dovršava planove za proširenje svoje kontrole i ponovo uspostavlja civilnu administraciju u područjima koja su pod njenim suverenitetom.

To potvrđuje činjenica da snage Palestinske uprave progone pripadnike Brigade Jenin i drugih oružanih grupa od njihovog osnivanja, pri čemu njihovi pripadnici bivaju uhapšeni i procesuirani, što je dovelo do vojnih sukoba između te dvije strane. Pored osnovne razlike između otpora i Palestinske uprave, potonja nastoji dokazati da je sposobna održati sigurnost i eliminirati prijetnje sigurnosti Izraela na svojoj teritoriji, što je osnova izraelskog legitimiteta kod nje.

Iako je Palestinska uprava pokrenula vojnu operaciju „Zaštita domovine“ u decembru prošle godine, u isto vrijeme je izraelska okupacijska vojska izvela dvije operacije eliminaranja lidera Brigade Jenin, uprkos tome što je kamp Jenin bio pod opsadom palestinskih snaga sigurnosti.

Operacija je rezultirala ulaskom izraelske teške vojne mašinerije i oklopnih vozila u područja iz kojih je stanovništvo evakuirano i objavom da se tu zdržavaju do daljnjeg. To praktično znači da Palestinska uprava gubi suverenitet nad dijelovima zone A i da se njihov status preoblikuje u nešto što nalikuje statusu zone C, koja je pod potpunom izraelskom vojnom kontrolom. To nije samo direktna prijetnja „dvodržavnom rješenju“, već i budućnosti same Palestinske uprave.

Uspjeh izraelske operacije značio bi, između ostalog, rušenje postojećih normi i nametanje novih, u okviru kojih bi ofanziva bila proširena na druga područja, posebno uz podršku koju izraelski premijer Benjamin Netanyahu dobiva od američkog predsjednika Donalda Trumpa.