NYT: Ključne tačke iz izvještaja o tajnom vojnom partnerstvu između SAD-a i Ukrajine

U svom detaljnom izvještaju list The New York Times objavio je pregled glavnih tačaka o tajnom vojnom partnerstvu između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Ukrajine, koje je, kako navodi, dosad bilo nepoznato, a odigralo je mnogo veću ulogu u tom ratu.

Američki list navodi da su SAD i Ukrajina, gotovo tri godine prije povratka predsjednika Donalda Trumpa na vlast, uspostavile tajno vojno partnerstvo koje je uključivalo obavještajne aktivnosti, strateško planiranje i tehnologiju.

Iako je Pentagon javno najavio vojnu pomoć Ukrajini od 66,5 milijardi dolara, uloga SAD-a nadilazila je pitanje opskrbe oružjem, utječući direktno na strategiju borbenih operacija i pružajući precizne podatke o ciljevima.

U nastavku slijede ključne tačke iz izvještaja NYT-a:

SAD je pružao obavještajne podatke za ciljanje iz tajne baze u Njemačkoj

Tajni operativni centar smješten u američkoj vojnoj bazi u Wiesbadenu, u Njemačkoj, postao je ključna tačka za razmjenu obavještajnih podataka između SAD-a i Ukrajine. Američki i ukrajinski oficiri svakodnevno su održavali sastanke s ciljem identifikacije ruskih meta od visokog prioriteta.

Američke i savezničke obavještajne službe oslanjale su se na satelitske snimke, presretnute komunikacije i radiosignale kako bi locirale pozicije ruskih snaga. Zatim je tajna američka operacija, poznata kao Task Force Dragon, dostavljala ukrajinskim snagama precizne koordinate za izvođenje napada. Kako bi izbjegli provokativnu dimenziju ovih operacija, američki dužnosnici odlučili su mete nazvati „tačkama od interesa“, a ne „vojnim ciljevima“.

Američka obavještajna služba i napredno oružje preokrenuli su tok rata

Sredinom 2022. godine administracija predsjednika Joea Bidena isporučila je Ukrajini sisteme HIMARS, satelitski navođene rakete koje omogućuju precizne udare na udaljenosti do 80 kilometara.

U početku se Ukrajina u velikoj mjeri oslanjala na američke obavještajne podatke za svaku lansiranu raketu. Napadi su doveli do značajnog povećanja ruskih gubitaka, što je Ukrajini donijelo neočekivanu prednost na bojnom polju.

Američke „crvene linije“ stalno su se mijenjale

Bidenova administracija stalno je naglašavala da Sjedinjene Američke Države ne vode direktni rat protiv Rusije, već samo pružaju pomoć Ukrajini. Međutim, američka podrška se postepeno proširila na više tajnih operacija.

U početku je slanje američkih trupa u Ukrajinu bilo strogo zabranjeno. Međutim, kasnije je u Kijev poslana mala grupa vojnih savjetnika, čiji se broj postepeno povećao na gotovo 36 savjetnika u blizini prvih linija.

Američka mornarica dobila je dozvolu 2022. godine da dijeli obavještajne podatke kako bi se omogućili napadi Ukrajine na ruske brodove u blizini Krima. Također, CIA je pružala tajnu podršku za napade na ruske brodove u luci Sevastopolj.

Na kraju je SAD-u odobreno pružanje podrške za napade unutar Rusije

Do 2024. godine Bidenova administracija dozvolila je američkim snagama da pomognu Ukrajini u izvođenju napada unutar ruske teritorije, posebno u zaštiti grada Harkiva od ruskih napada. Kasnije se američka podrška proširila na raketne napade na ruska područja koja je Moskva koristila za okupljanje svojih snaga i pokretanje napada na istoku Ukrajine.

U početnim fazama politika CIA-e zabranjivala je pružanje obavještajnih podataka o ciljevima unutar Rusije, ali su kasnije odobrena „izuzeća“ kako bi se podržali određeni ukrajinski napadi.

Dana 18. septembra 2024. ukrajinske bespilotne letjelice izvele su napad na veliki ruski skladišni kompleks u Toropetsu, oslanjajući se na obavještajne podatke koje je dostavila CIA. Napad je izazvao eksploziju ekvivalentnu manjem zemljotresu, stvarajući krater veličine fudbalskog igrališta.

Unutrašnji sporovi u Ukrajini doveli su do neuspjeha kontraofanzive 2023. godine

Uprkos početnim uspjesima na bojnom polju, ukrajinska kontraofanziva 2023. godine doživjela je neuspjeh usljed unutrašnjih političkih sukoba.

General Valerij Zalužnji planirao je pokrenuti veliku ofanzivu prema Melitopolju kako bi presjekao ruske linije opskrbe. Međutim, njegov suparnik, general Oleksandr Sirski insisitirao je na ofanzivi prema Bahmutu. Predsjednik Volodimir Zelenski stao je na stranu Sirskija, što je dovelo do podjele vojnih resursa i usporilo napredovanje Ukrajine. Takva situacija je, na kraju, omogućila Rusiji da povrati stratešku prednost.

Skrivena uloga

Istraga otkriva da su Sjedinjene Američke Države igrale presudnu, ali prikrivenu ulogu u vojnim operacijama Ukrajine.

Kako je rat napredovao, američko učešće se sve više produbljivalo kroz razmjenu obavještajnih podataka, operativno planiranje, pa čak i pružanje diskretne podrške za napade unutar ruske teritorije.

Uprkos značajnoj američkoj pomoći, unutrašnje podjele u Ukrajini doprinijele su neuspjehu kontraofanzive 2023. godine, omogućivši Rusiji da povrati strateški zamah u ratu.