Šta Izrael želi postići atentatima na političke i vladine lidere u Gazi

Gaza – Izraelske okupacijske snage su atentate na političke i vladine lidere u Pojasu Gaze postavile kao cilj svog dugog rata, koji su počele 7. oktobra 2023. godine.

Od prvih trenutaka nakon što je prekinuto primirje i nastavljeno iznenadnim napadima na Gazu u zoru 18. marta, ciljanje tih lidera bio je prioritet za izraelsku vojsku. Kako je Izrael došao do njih i šta želi postići njihovim uklanjanjem?

Rukovodstvo izraelske okupacijske vlade ponovilo je svoju prijetnju da će raditi na potkopavanju vladavine Hamasa u Gazi, navodeći to kao jedan od deklariranih ciljeva rata. Ciljana je većina članova Političkog biroa, koji su prvenstveno zaduženi za pružanje usluga na terenu, nezavisno od vojnog djelovanja.

Ciljanje zvaničnika

Projektili Izaela su, također, ciljali zvaničnike u vladinim institucijama u Gazi. Posljednji talas agresije počeo je napadom na šefa vladinog Administrativnog odbora Issama al-Da'alisa i zamjenika ministra unutrašnjih poslova Mahmouda Abu Watfu te zamjenika ministra pravde Ahmeda al-Hattu. Izrael je ranije izvršio atentat na zamjenika ministra rada Ihaba al-Ghusseina i zamjenika ministra ekonomije Abdul Fattaha al-Zari'ija, kao i na niz osoba iz struktura državnog aparata, operativnih odbora za vanredne situacije i načelnika općina koje pružaju javne usluge.

Prema sigurnosnim izvorima, ciljanje političkih i vladinih lidera dio je pokušaja Izraela da destabilizira Pojas Gaze i napravi stanje vakuuma i nereda.

Isti izvori su potvrdili za Al Jazeeru da funkcije tih osoba zahtijevaju direktan kontakt s građanima jer je njihov rad vezan za pružanje usluga za više od dva miliona Palestinaca. Zbog toga Izraelu nije bilo teško doći do njih, uz posjedovanje sve raspoložive tehnologije za špijunažu i dronova, pa čak i agenata na terenu.

Izvori su upozorili na ciljanje sigurnosnog aparata u Pojasu Gaze, koji je od početka rata bio primoran evakuirati zatvore i osloboditi prijestupnike i kriminalce te one koji su pritvoreni iz sigurnosnih razloga, kako bi sigurnosna situacija u Pojasu bila narušena.

Sigurnosni izvori nisu isključili mogućnost da su obavještajne službe okupacije iskoristile ciljanje rukovodilaca sigurnosnih službi kako bi regrutirale agente na terenu, koji bi im omogućili identificiranje i lociranje odgovornih za pružanje javnih usluga.

Prema istim izvorima, produžena borba omogućila je izraelskim snagama da prikupe što više informacija o tim osobama, koristeći zatišje tokom prve faze primirja, kada je bila pojačana terenska aktivnost rukovodilaca uslužnih institucija.

Terenske obaveze

Palestinski pisac i politički analitičar Wissam Afifa o ovome je rekao: „Učestalo ciljanje vladinih i političkih lidera u Gazi nije nužno rezultat sigurnosne pogreške u tehničkom smislu, već je velikim dijelom posljedica prirode uloge koju ti lideri imaju. Budući da su angažirani na terenskim i društvenim zadacima, u neposrednom su kontaktu s ljudima, što ih čini podložnijima praćenju i napadima“.

Afifa je u razgovoru za Al Jazeeru pojasnio da Hamas ne pravi razliku između svojih političkih i terenskih lidera te su, zbog toga, svi na meti.

Smatra da se motivi vlade Benjamina Netanyahua za ciljanje ovih osoba kreću od želje za brzim postignućima koja bi se mogla predstaviti vlastitom narodu nakon dugotrajnog neuspjeha na terenu do dubljeg pokušaja slabljenja Hamasovog liderstva i narušavanja njegove sposobnosti da upravlja civilnim i političkim poslovima u Gazi, čime bi se napravio vakuum na koji izraelska okupacija računa kako bi oslabila otpor iznutra.

Afifa je istakao da ovi atentati, na koje Izrael gleda kao na odvraćanje, često imaju suprotan efekat jer jačaju nacionalno jedinstvo i obnavljaju lidersku strukturu, umjesto da je paraliziraju, što je dokazano kroz prethodna iskustva.

Složeno okruženje

Pisac i politički analitičar Iyad al-Qarra smatra da se atentati dešavaju u složenom okruženju, u kojem je terenski rad teško obavljati bez upotrebe komunikacijskih alata, bilo u upravljanju političkom situacijom, situacijom na terenu ili službama, a to olakšava okupaciji praćenje kretanja rukovodilaca.

Al-Qarra pretpostavlja da izraelske snage koriste terenski rad nadzornika ministarstava i uslužnih institucija kako bi prikupile informacije o njima, posebno jer njihov rad zahtijeva kretanje među ljudima, za razliku od vojnih lidera.

Politički analitičar je naglasio da okupacijske snage koriste sve svoje špijunske kapacitete koji se oslanjaju na modernu tehnologiju, vještačku inteligenciju, satelite i dronove u Pojasu Gaze, čija je površina ograničena i ne prelazi 360 kilometara kvadratnih. Također, nije isključio mogućnost da okupacija koristi špijunažu na terenu pomoću agenata, što joj pruža veće šanse za postizanje ciljeva.

Na palestinskim teritorijama djeluje izraelska obavještajna jedinica 8200, koja se bavi elektronskom špijunažom putem prikupljanja signala i razbijanja šifri. Također ima zadatak upravljati elektronskim ratom u izraelskoj vojsci.

Al-Qarra je primijetio da su Palestinci tokom dugog rata, uprkos ogromnim gubicima političkih i terenskih lidera, uspijevali popuniti vakuum kroz hijerarhijski rad, korištenjem iskustva iz prethodnih eskalacija i pripremanjem više alternativa u različitim nivoima.