Izrael porodicama u Jeninu uskraćuje pravo da pokopaju voljene
Dok Izrael ubija desetke Palestinaca u Jeninu, porodicama žrtava uskraćuje da dostojanstveno ukopaju svoje voljene.

Gotovo dvije sedmice 11 tijela ležalo je u mrtvačnicama Jenina dok su izraelski napadi pustošili grad i njegov izbjeglički kamp.
Njihove porodice bile su u strahu da ih pokopaju u Jeninu zbog izraelskih snajpera, dronova i artiljerije.
Nastavite čitati
list of 4 itemsHiljade Palestinaca na kiši i hladnoći spavaju bez krova nad glavom
Takahashi: Pravda će pobijediti, Netanyahua ćemo vidjeti u Hagu
Trumpov plan za Gazu: Teško razlikovati početnu poziciju i krajnji cilj
“Porodice se boje pokopati svoje voljene na groblju u logoru, jer su izraelski snajperisti stacionirani na visokim zgradama”, rekao je u ponedjeljak Mahmoud al-Saadi, direktor hitne službe u Jeninu. “Neka su tijela bila u mrtvačnici više od 13 dana. Potrebno nam je izraelsko dopuštenje samo da obavimo ukop, a čak je i to više puta odgođeno.”

Odavanje počasti mrtvima
Otkako je Izrael pokrenuo svoj posljednji napad na Jenin 21. januara, mnogo je ljudi umrlo. Najmanje 30 ubili su izraelski vojnici, dok su ostali umrli prirodnom smrću.
Ostajali su nepokopani, dok su se njihove porodice borile da ih sahrane.
Za 55-godišnjeg Bassama Turkmana, koji živi u izbjegličkom kampu, iznenadna smrt njegovog 60-godišnjeg brata Osame, bila je “nepremostiv gubitak” produbljen mukom što ga nisu mogli pravilno sahraniti.
Otjerana iz svog doma, porodica Turkman potražila je utočište u Burqinu, gradu zapadno od Jenina. Ali njihov krhki osjećaj stabilnosti ponovno se urušio s iznenadnim pogoršanjem i smrću najstarijeg brata.
Danima je Osamino tijelo ležalo u bolničkoj mrtvačnici dok je porodica razmišljala hoće li ga pokopati u Burqinu ili se držati male šanse da ga sahrane na groblju u kampu, da počiva pokraj kuće iz koje su bili prisiljeni pobjeći.
Bassam je molio svoju porodicu da izaberu Burqin.
“Odrasli smo u uvjerenju da odavanje počasti mrtvima znači njihovo brzo sahranjivanje”, rekao je za Al Jazeeru. “Ostaviti ga u mrtvačnici na neodređeno vrijeme jednostavno nije bilo uredu, pogotovo jer je bolnica već bila pretrpana tijelima ubijenih tokom operacije.”
Napad na Jenin dolazi tokom porasta izraelskog nasilja na Zapadnoj obali otkako je krhki prekid vatre zaustavio izraelski 15-mjesečni napad na Gazu, u kojem su ubijene blizu 62.000 Palestinaca, a enklava ostala u ruševinama.
U operaciji je protjerano gotovo svih 20.000 ljudi iz izbjegličkog kampa Jenin iz svojih domova, prema podacima Ujedinjenih naroda.
“Mi smo narod koji treba posjećivati svoje mrtve, sjediti kraj njihovih grobova, razgovarati s njima i sjećati se”, rekao je Bassam. “Sahranjivanje naših najmilijih daleko od kuće je samo po sebi bol.”
Ali na kraju je Osama pokopan u Burqinu, četiri kilometra od Jenina. Dok su izraelski buldožeri uništavali infrastrukturu kampa, Bassam i njegova porodica stajali su uz Osamin grob.
Članovi porodice Al-Khateeb stajali su pored Turkmana kako bi obavili dženazu. Opraštali su se od 59-godišnjeg Marwana al-Khateeba koji je umro prvog dana racija i pokopan je u blizini Osame na groblju Burqin.
“Okupacija ne pokazuje poštovanje ni prema živima ni prema mrtvima. Za njih smo mi svi teroristi”, jadao se Bassam.
‘Mučenici’ bez pravog ispraćaja
Izraelske snage su 28. januara ustrijelile 25-godišnjeg Osamu Abu al-Hayju dok je stajao na krovu zgrade. Iskrvario je na smrt jer je pucnjava spriječila njegovu porodicu i hitnu pomoć da stignu do njega do sljedećeg dana.
Njegovoj porodici je, također, zabranjeno održavanje tradicionalnog ukopa.
“Htjeli smo položiti Osamu na počinak pored ostalih mučenika,” rekao je njegov stariji brat, Tareq Abu al-Hayja. “Ali su vojnici zapečatili logor. Čak su blokirali ceste kako bi spriječili okupljanje ljudi.”
U Jeninu su javni ispraćaji za one koje su ubile izraelske snage dugo služile kao zajednički čin žalosti i prkosa. Stotine ljudi obično se okupljaju kako bi ispratile mrtve do grobnih mjesta, s porodicama koje dolaze s cijele Zapadne obale kako bi se pridružili ceremonijama odavanja počasti pojedincima, koje mnogi ovdje smatraju “mučenicima”.

Porodica Abu al-Hayja nije mogla podnijeti pomisao da Osamu danima ostave nepokopanog, ali su njeni članovi znali da mu nikada neće moći priuštiti oproštaj kakav je “mučenik” zaslužio.
Stoga su odlučili pokopati Osamu u obližnjem selu Trougao Mučenika, osiguravajući dostojanstven ispraćaj uprkos okolnostima.
“Odluka nije bila laka,” rekao je Tareq, “ali željeli smo da ima pristojan ukop, čak i ako je to značilo da će biti daleko od kuće.”
U subotu, nakon 13 dana nasilja u kampu, palestinski ured za vezu konačno je uspio koordinirati sa svojim izraelskim kolegama kako bi omogućio pogrebe za ljude čija su tijela ležala u mrtvačnicama.
Izraelske vlasti nametnule su stroge uvjete: nema ispraćaja, nema javnih okupljanja, samo kola hitne pomoći koja tiho prevoze mrtve na groblje, uz pratnju samo dva člana porodice.
Ožalošćeni su se počeli pripremati za masovni ukop kad je izraelska vojska poništila koordinaciju, navodeći “sigurnosne razloge”.
Odgode su natjerale Mahmuda iz hitne službe i njegov tim na improvizaciju, pokopavši četiri osobe u istočnom okrugu Jenin, koji je bio manje pogođen racijom, ali su pokopi sedam drugih ponovno odgođeni.
Do ponedjeljka su izraelske snage konačno dopustile ukope sedam preostalih ljudi.
Ali, izraelska vojna ograničenja promijenila su ožalošćene povorke: nema gomila ožalošćenih, nema slogana.
“Uvijek smo zajedno odavali počast našim mučenicima”, rekao je jedan ožalošćeni, odbijajući kazati svoje ime iz straha od odmazde.
“Sada ih pokopavamo u tišini.”
Ovaj članak objavljen je u suradnji s Egabom.