Izraelski stručnjak: Naša vojska je loša, histerična i više nema samopouzdanja

Izraelski list Haaretz objavio je članke u kojima autori žestoko napadaju i iznose oštre kritike na račun Izraela, opisujući ga kao rasističku državu koja provodi etničko čišćenje i krši sve norme međunarodnog poretka.

U prvom članku, novinarka Meirav Arlosoroff napisala je da Izrael, nakon što nije uspio zaštititi svoje granice, sada nastoji okupirati druge teritorije, što predstavlja odbrambenu taktiku čiji je uspjeh vrlo upitan.

Arlosoroff je kritizirala insistiranje izraelske vojske na uspostavljanju novih sigurnosnih zona na lokacijama koje je nedavno okupirala u Siriji i Libanu. Također je dovela u pitanje izvedivost povećanja budžeta za odbranu za 275 milijardi šekela (77,25 milijardi dolara), prema preporuci komisije Nagel koju je imenovala vlada radi procjene sigurnosnog budžeta i izgradnje snaga, što bi do 2034. godine povećalo ukupni iznos na trilion šekela (oko 281 milijardu dolara).

Izraelska novinarka postavlja pitanje koliki je stvarni povrat koji Izrael može ostvariti od ovih ogromnih ulaganja, ako bi se vojska fokusirala na izgradnju ogromnih rovova i barijera koji bi pomogli u odbrani od bilo kakvog napada, čak i ako bi to bili Toyotini kamioneti i motocikli, kakve su koristili borci Hamasa 7. oktobra 2023. godine.

Histerična vojska

„Imamo lošu, histeričnu vojsku koja je izgubila svo samopouzdanje“, izjavio je Uri Bar-Joseph, najistaknutiji izraelski vojni povjesničar, kako ga novinarka opisuje. Uri je savjetovao vojnim čelnicima da rasporede dva dodatna tenkovska bataljona na granici Pojasa Gaze.

Arlosoroff kaže da bi Izraelci trebali slušati profesora Bar-Josepha kada koristi riječi kao što su “loš“ i “histeričan“ da opiše vojsku koja je nekada smatrana, nakon što se oporavila od poraza u ratu u oktobru 1973. godine, „najboljom vojskom na svijetu“.

Vojni povjesničar Bar-Joseph upozorava da je ono što Izrael sada radi u Siriji, okupirajući njenu teritoriju, „kršenje svih međunarodnih normi i događa se bez izlaganja bilo kakvim incidentima ili napadima.“

Smatra kako je to dokaz da je Izrael „država koja misli da ima pravo raditi šta želi…“

Autorica članka zaključuje da postoji zabrinutost da je Izrael postao “opsjednut“ sigurnosnom zonom u Siriji, ističući da čak ni okupacija Zapadne obale kao odbrambeni koncept do sada nije potvrdila svoju učinkovitost.

U drugom članku u Haaretzu, kolumnista Michael Sfard navodi da Izrael sve više gubi opravdanje za svoje postojanje zbog svog vladajućeg režima.

Zarobljenici će nastaviti trpjeti glad

Sfard predstavlja argumente koji su nalik na predavanje o konceptu države kao pojmu u međunarodnom pravu, tvrdeći da država, iz demokratske i humanističke perspektive, nije cilj sama po sebi, već sredstvo za ostvarivanje prava svojih građana i stanovnika, te politički entitet čiji je cilj služiti ljudima.

Kazao je da su države koje služe samo vladajućoj klasi, iskorištavaju one koji joj ne pripadaju i ne mare za dobrobit svojih građana, zapravo “korumpirane i kriminalne države”.

Na temelju ove definicije, autor, inače advokat i politički aktivista specijaliziran za ratno pravo i pitanja ljudskih prava u međunarodnom pravu, kaže da su živi izraelski zarobljenici koje drži Hamas osuđeni na smrt u agoniji kako bi ispunili san ministra finansija Bezalela Smotricha da postane poput vladara Nabukodonosora u Gazi, uspoređujući ga s kraljem koji je vladao Babilonskim carstvom u predistorijskim vremenima.

Dodao je da će zarobljenici nastaviti trpjeti glad i mučenje u mračnim tunelima kako bi Netanyahu mogao ostati u premijerskoj rezidenciji u Jerusalemu.

Dodaje da je izraelski projekat trebao uspostaviti liberalnu demokratiju, ali danas je daleko od tog ideala i svakim danom se nastavlja kretati u suprotnom smjeru.

Ideali suštine države, koje su formulirale Francuska i Američka revolucija, kroz lekcije Drugog svjetskog rata, uspostavu Ujedinjenih naroda i Opću deklaraciju o ljudskim pravima, “zamijenjeni su (izraelskim) mračnim načelima mržnje, rasizma, ušutkivanja opozicije i koncentraciju moći u rukama vladajuće koalicije”, navodi autor.

‘Izrael je rasistička država’

Prema ovom članku, bilo koja iskrena procjena trenutne stvarnosti Izraela teško će pronaći opravdanje za njegovo postojanje kao države, u svjetlu činjenice da postoji vlada koja nije uspjela spriječiti “otmicu“ svojih građana iz njihovih domova.

Iako advokat i politički aktivista vjeruje da pod određenim okolnostima mogu postojati legitimni razlozi za protivljenje dogovoru o razmjeni zarobljenika, njegova sabotaža koja se „odvija pred našim očima“ nije motivirana zabrinutošću za sigurnost Izraela, prema njegovoj procjeni.

Međutim, ističe da se potkopavanjem dogovora nastoje podržati iluzije religijske i kolonijalističke ideologije krajnje desnice, kako bi se osigurao politički opstanak premijera Benjamina Netanyahua.

Sfard je naglasio da je „Izrael rasistička država koja podržava etničko čišćenje, lovi svoje kritičare, gaji prezir prema svojim građanima koji nisu Jevreji i ne pokazuje suosjećanje za svoje nevine građane koji su uzeti kao taoci.“

Na kraju članka zaključuje da je Izrael poput banke koja pljačka svoje klijente i onda huška protiv njih, te se još jednom zapitao šta još može poslužiti kao opravdanje za njeno postojanje.