Viši izraelski oficiri protive se nastavku rata u Gazi

Veliki broj bivših viših oficira izraelske okupacijske vojske, na čelu s generalom rezervnih snaga Matanom Vilnaijem, nekadašnjim zamjenikom načelnika Generalštaba izraelske vojske, upozorili su na opasnost ponovnog pokretanja rata u Gazi. Smatraju da bi pokretanje rata bez jasnog strateškog cilja dovelo do ubijanja zarobljenika, krvave okupacije Pojasa Gaze i izlaganja regionalnoj izolaciji.

Ovo je navedeno u oštrom pismu koje je Vilnai, predsjednik pokreta „Zapovjednici za sigurnost Izraela“, uputio vladi i izraelskoj javnosti u ime više od 550 bivših viših oficira izraelske vojske.

Zaustaviti iscrpljivanje

Vilnai svoje pismo počinje strogim upozorenjem, rekavši da će „ponovno izbijanje borbi dovesti do ubijanja talaca, daljeg iscrpljivanja izraelske vojske uz ljudske gubitke, kao i do krvave i dugotrajne okupacije, što bi dovelo do gubitka neviđenih regionalnih prilika“.

Vilnai u pismu nudi alternativu povratku u rat, a to je fokusiranje na političko djelovanje, koristeći postignuća izraelske vojske, prema njegovoj tvrdnji.

U pismu se navodi da „Izraelska vlada djeluje suprotno volji naroda i popušta pred zahtjevima ekstremističke manjine, dok promovira plan za aneksiju teritorija na Zapadnoj obali, nastavak okupacije Gaze i produbljivanje vojnih sukoba“.

U pismu se, također, upozorava da „trenutna politika vodi Izrael u krvavu okupaciju Pojasa Gaze, pogoršava sigurnosnu noćnu moru na Zapadnoj obali, izlaže zemlju regionalnoj izolaciji i gubljenju prilike za normalizaciju odnosa s Kraljevinom Saudijskom Arabijom“.

U tom kontekstu, pismo dovodi u pitanje pravo vlade da nastavi rat nakon 500 dana borbi, navodeći: „Vlada ima formalnu ovlast, ali ne i legitimnu i moralnu, da izdaje naredbe izraelskoj vojsci nakon 500 iscrpljujućih dana borbe, bez postizanja ciljeva rata, da nastavi borbu.“

Prema riječima viših izraelskih oficira, „vlada je dužna ponovno procijeniti situaciju, postaviti realne ciljeve i izbjeći ugrožavanje izraelskih vojnika i zarobljenika pod praznim sloganima, poput potpune pobjede ili uništenja Hamasa“.

Bivši oficiri iznijeli su sažetak izraelskog rata protiv Gaze i Libana, tvrdeći da je „okupatorska vojska pokazala impresivne operativne sposobnosti i dovela do promjene od strateškog značaja, budući da je većina Hamasovih borbenih kadrova demontirana, Hezbollah je slomljen, a slabost Irana razotkrivena.“

Međutim, smatraju da je „Izrael još u sukobu na osam frontova, a najopasniji od svih je onaj unutrašnji, a to je podjela u narodu i napad na sigurnosni establišment kao ‘neprijatelja naroda’ vođen i dirigiran iz samog vrha“.

Prema pismu, vlada namjerno izbjegava da se bavi pitanjem „dana poslije“ u Gazi, što znači stvarnu opasnost, ne samo za zarobljenike, već i za sveobuhvatnu eskalaciju na Zapadnoj obali.

Tri cilja

Vilnai u pismu poziva vladu da usvoji tri glavna cilja. Prvi je oslobađanje zarobljenika „kao uvjet za svaku buduću akciju“. Pojašnjava da je „postavljanje kontradiktornih ciljeva, poput svrgavanja Hamasa i oslobađanja talaca, već dovelo do smrti talaca.“

U isto vrijeme, poziva na prekid borbi na različitim frontovima „kao dio političkog procesa koji omogućuje Izraelu da se usredotoči na iransku prijetnju“.

Prema pismu, „konačno razračunavanje s Hamasom moglo bi biti moguće u budućnosti, no sada se napori moraju usmjeriti na oslobađanje talaca čak i ako to znači povlačenje Izraela“.

Drugi cilj je uspostava alternativne vlade u Gazi umjesto Hamasa, koju će predvoditi Sjedinjene Američke Države, arapske zemlje i Palestinska uprava. Bivši oficiri naglašavaju da „Hamas ne može biti svrgnut bez alternative koja bi vladala tim područjem, a rasprava o preseljenju i drugim nepraktičnim idejama odvlači raspravu od glavne tačke. Svaki dodatni dan bez formiranja alternative daje Hamasu još jedno postignuće.“

„Cilj bi trebao biti integracija Palestinske uprave, uz reforme, u regionalni sigurnosni okvir“, dodaju.

U pismu se, također, navodi da je treći cilj kojem Izrael mora težiti rehabilitacija vojske i izraelskog društva, smatrajući da je „erozija socijalne otpornosti najveća egzistencijalna prijetnja, te da politika sadašnje vlade ugrožava Izrael više od bilo koje vanjske prijetnje“.

U pismu se skreće pažnja i na regionalne reperkusije nastavka rata i kaže: “Podrška Izraelske vlade ideji preseljenja već ugrožava mirovne sporazume s Egiptom i Jordanom, Abrahamove sporazume i mogućnost normalizacije odnosa s Kraljevinom Saudijskom Arabijom, koji predstavljaju niz strateških prednosti najvišeg nivoa“.

U pismu bivših viših izraelskih oficira ističe se da „odgovorna politika zahtijeva saradnju s umjerenim režimima, a ne poteze koji će im naštetiti“.

Pismo završava nedvosmislenim pozivom vladi: „Na temelju impresivnih postignuća izraelske vojske na raznim bojištima, moraju se izvući lekcije i ojačati sigurnosne snage, ali se, također, moraju razumjeti granice sile. U isto vrijeme, bitno je formulirati nacionalnu strategiju koja će imati koristi od postignuća izraelske vojske u političkom radu za postizanje nacionalnih ciljeva“.