Maariv: Putin prevladava poraz u Siriji i kreće prema iznenađujućem cilju

Izraelske novine Maariv objavile su članak u kojem se navodi da je slom Assadovog režima u Siriji poput političkog potresa koji je uzdrmao unutrašnje krugove Kremlja i njegove vanjske politike te da je odraz neuspjeha Moskve da zaštiti svog glavnog saveznika na Bliskom istoku.

Autorica članka Hochberg-Marom navela je da je ovaj neuspjeh ogroman strateški gubitak te da je nanio veliku štetu položaju Rusije kao globalne sile i utjecao na prestiž predsjednika Vladimira Putina lično. Također, gubitak ruskih vojnih baza u Siriji, među kojima je zračna baza Hmeimim i luka Tartous, oslabio je sposobnost Moskve da utječe na druge regionalne sukobe – u Libiji, Sudanu i zemljama Sahela.

Smanjenje ruskog prisustva u Siriji preoblikovalo je, prema autorici članka, ravnotežu moći u regiji, gdje je Turska ispunila prazninu kako bi pojačala svoj utjecaj u Siriji i izvan nje.

Autorica smatra da bi ove promjene mogle imati direktan utjecaj na Ukrajinu jer bi mogle natjerati Putina da pojača vojne operacije tamo u pokušaju da nadoknadi regionalne gubitke.

Diplomatski koraci za zaštitu interesa

Autorica je pojasnila kako Rusija, uprkos velikim gubicima, pokušava reorganizirati svoju poziciju u Siriji kroz diplomatske korake koji uključuju pregovore sa sirijskom opozicijom i nekim oružanim frakcijama. Ovi koraci su priznanje privremene vlade u Damasku i nastojanje da se neke organizacije, poput Hayat Tahrir al-Shama, uklone s liste „terorističkih“ organizacija. Također, Moskva nastoji zadržati svoje vojno prisustvo u Siriji, posebno u svojim bazama u Hmeimimu i Tartousu.

Hochberg-Marom smatra da je cilj ove strategije osiguranje novih trgovinskih ruta kroz Siriju i Afganistan, uprkos rizicima povezanim s povećanjem tenzija i povratkom regionalne „terorističke“ aktivnosti.

Odnosi s Turskom i Afrikom

Autorica članka je ukazala na to da porast uloge Turske u Siriji predstavlja novi izazov za Moskvu te da ju je to potaknulo da poboljša odnose s Ankarom, budući da Rusija nastoji imati jaku vojnu saradnju s Turskom sklapanjem sporazuma o protuzračnoj odbrani, poput S-400, čiji cilj je smanjenje zavisnosti Ankare od Washingtona.

U članku je navela da Rusija nastoji nadoknaditi svoje gubitke na Bliskom istoku širenjem svog utjecaja u Africi, posebno u Libiji. Moskva je, koristeći političke i sigurnosne krize u Africi, počela slati oružje i vojnu opremu u neka područja, poput Tobruka i Bengazija, kako bi ojačala svoje prisustvo u istočnom Sredozemlju.

Pored toga, Rusija pokušava iskoristiti svoju sve veću logističku zavisnost od Turske kako bi ojačala svoj regionalni i globalni utjecaj, što ukazuje na nove geopolitičke promjene.

Arktik: alternativna prilika

Autorica Hochberg-Marom skrenula je pažnju na to da Rusija vidi Arktik kao stratešku priliku za kompenzaciju svojih gubitaka u Siriji jer to područje – koje svjedoči značajnom povećanju komercijalnih aktivnosti zbog topljenja leda – predstavlja novu arenu za širenje ruskog utjecaja, gdje Moskva ima kontrolu nad 70 posto tamošnjih resursa.

Rusija razvija planove za unapređenje svojih luka duž sjevernog pomorskog puta u sklopu projekta „Polarni put svile“, pomoću kojeg nastoji poboljšati trgovinsku povezanost između Evrope i Azije.

Promjena svjetskog poretka

Autorica je navela da ovi potezi odražavaju prelazak ka višepolarnom svijetu, pri čemu se Rusija sada fokusira na jačanje odnosa s Kinom i državama članicama BRICS-a, poput Indije, Brazila i Južnoafričke Republike. Ovaj pristup može Moskvi pružiti priliku da preoblikuje svoj globalni položaj uprkos neuspjehu u Siriji.

Na kraju svog članka naglasila je da pad sirijskog režima predstavlja prekretnicu u ruskoj politici, ali bi mogao biti i prilika za Putina da preoblikuje svoje strategije i ostvari dobitke u drugim regijama. Iako se čini da se Moskva suočava s velikim izazovima, njene nove strategije mogle bi je vratiti na poziciju globalne sile.