Yedioth Ahronoth objavio vodič za izraelske vojnike ukoliko budu uhapšeni u inozemstvu

Novine Yedioth Ahronoth objavile su na svojoj internetskoj stranici na engleskom jeziku članak dvojice svojih autora, u kojem navode smjernice za postupanje izraelskih vojnika ukoliko budu uhapšeni u inozemstvu.

Navodi se da ovaj vodič dolazi nakon bijega jednog izraelskog vojnika iz Brazila jer je tamo raspisan nalog za njegovo hapšenje i nakon što je grupa advokata u Čileu zatražila nalog za hapšenje drugog izraelskog vojnika pod optužbom za umiješanost u zločine protiv čovječnosti i genocid tokom rata u Pojasu Gaze.

Ova dva incidenta povećala su zabrinutost zbog zakonskih prijetnji s kojima se suočavaju izraelski vojnici na svojim putovanjima u inozemstvo, prema onome što su naveli autori članka Roi Rubinstein i Korin Elbaz-Alush.

Smjernice

Ovaj vodič je koncipiran na savjetima Kaufmana, advokata odbrane na Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu, kojih bi se trebali pridržavati izraelski vojnici u slučaju da budu uhapšeni izvan Izraela.

Autori članka su prenijeli od Kaufmana: „Prema smjernicama Izraelskog ministarstva vanjskih poslova, svaki uhapšeni Izraelac – bio civil ili vojnik – ima pravo na pomoć konzulata, pa svaki vojnik pritvoren u inozemstvu treba odmah zatražiti posjetu izraelskog konzula“.

Prema Kaufmanu, najizloženiji riziku hapšenja su vojnici koji su najuže povezani s donošenjem odluka, kao što su odabir ciljeva i upravljanje vojnim operacijama.

Među zakonskim rizicima za izraelske vojnike u inozemstvu su, prema riječima advokata, objavljivanje snimaka na internetu, koji bi mogli poslužiti “neprijateljskim organizacijama”, kako ih on naziva, kao potencijalni dokazi koji potkrepljuju sumnje protiv vojnika koji te snimke objavljuju.

Nadležnost

Prema članku Yedioth Ahronotha, opasnost za izraelskog vojnika koji je učestvovao u ratu u Gazi proizilazi iz principa „sveobuhvatne međunarodne nadležnosti“, koji omogućava nekim državama da uhapse, istražuju i sude osumnjičenima za počinjenje teških zločina, uključujući ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Kaufman savjetuje svakom izraelskom vojniku da prije putovanja provjeri predstavlja li odabrana destinacija rizik za njega tako što će pregledati izvještaje organizacija za ljudska prava objavljene na internetu. Također, čvrsto preporučuje konsultaciju sa stručnjakom za međunarodno krivično pravo.

Među mjerama opreza koje izraelski vojnici trebaju poduzeti prije putovanja su, prema članku, izbjegavanje objavljivanja fotografija ili snimaka o svom učešću u vojnim operacijama, posebno sadržaja koji prikazuje uništene zgrade „čak i ako postoji vojno opravdanje za to“.

Vodič skreće pažnju izraelskim vojnicima na činjenicu da takve objave štete slici koja se daje o Izraelu te da neke države sadržaj snimaka „koji djeluju bezazleni, poput rasističkih pjesama, tretiraju kao poticanje na genocid“.

Kada je riječ o državama u koje bi izraelski vojnici trebali izbjegavati putovati, Kaufman kaže da se lista država koje primjenjuju princip međunarodne nadležnosti mijenja vremenom. Upozorava da su čak i prijateljske zemlje – poput Velike Britanije, Francuske i Španije – primjenjivale ovaj princip u prošlosti.

Ratni zločini

Međunarodni advokat tvrdi da je dužnost Izraela pokriti sudske troškove ukoliko vojnik bude greškom uhapšen zbog svoje zakonske službe.

Ipak, boji se da bi to moglo predstavljati presedan u slučaju postojanja osnovane sumnje u počinjenje ratnih zločina, jer bi pokrivanje troškova odbrane jednog vojnika „moglo zahtijevati sličnu podršku za druge vojnike optužene za teške zločine“.

O tome da li Izrael ima „crnu listu“ vojnika koji su u riziku od hapšenja, advokat je rekao da takva lista ne postoji, prema njegovim saznanjima.

Kada je upitan o mogućnosti da putovanje postane „sigurno“ nakon završetka rata, Kaufman je odgovorio da se rizik od hapšenja vjerovatno neće smanjiti, već se može povećati otvaranjem Gaze organizacijama za ljudska prava i stranim novinarima. Negirao je da ima saznanja o postojanju osiguravajućih društava koja pružaju pokriće za hapšenja u inozemstvu povezana s krivičnim djelima.

„Kada bi takva opcija postojala, premije osiguranja vjerovatno bi bile veoma skupe“, dodao je.